Gdje su inženjeri?

U drvoprerađivačkoj industriji, posebno u sektoru proizvodnje namještaja, stanje je s radnicima prilično teško. Školovanih majstora stolaru gotovo nema i to ponajprije zbog sustavnog neupisivanja takvih zanimanja u srednje strukovne škole, tvrdi Tatjana Kos, predsjednica Uprave Hrvatskih interijera. Putem projekta ‘Drvo je prvo’ industrija je neko vrijeme upozoravala na problem, ali nije učinjeno ništa, pa sada proizvođači namještaja i finalnih drvnih proizvoda, u nedostatku školovanih stolaru, u vlastitom aranžmanu obavljaju prekvalifikaciju.

• To je često puta vrlo skupo, ali i neprofitno, jer se opet, zbog nesrećenog tržišta, ti isti radnici pretvaraju u sivu konkurenciju. U Hrvatskoj više srednjih strukovnih škola ima uvjete za upis stolaru, sve strojeve, čak bolje nego većina proizvođača, ali ne upisuju stolare jer nema za interesiranih – tumači Kos dodajući da je stanje s visokoškolovanim kadrovima mnogo bolje, unatoč tome što raste i potražnja za visokoobrazovanim kadrom koji upravlja sofisticiranim strojevima.

Problem industrije nije samo u stručnim, tehničkim nego, vjerovali ili ne, i u ekonomskim znanjima! Ekonomsko škole i fakulteti ne pripremaju dovoljno dobro ljude za zaposlenje i poslovnu karijeru, tvrdi Ivan Topčić, vlasnik i direktor Tim kabela.

• Kada se diplomirani ekonomist zaposli, to ponekad izgleda kao da je svemirac sletio na zemlju. Tek tada i počinje pravo poslovno školovanje. Mi smo poslodavci nestrpljivi i nemamo vremena čekati, a takvi su radnici nepoduzetni i bez ikakvoga praktičnog znanja. Nema poveznice između fakulteta, poduzeća i prakse, tek pokoja iznimka privatnih fakulteta. Možda toliko i ne čudi što nema inicijative sa strane fakulteta i slabo plaćenih i nemotiviranih profesora i nastavnika, ali čudi što nema inicijative sa strane poduzetnika koji vapo za dobrim kadrom – uvjerava Topčić.

Kako se snalaze? Unutar tvrtke razvili su sektor koji promatra i prati studente još za vrijeme studija, tako da su već nekoliko ljudi (konkretno, s Veleučilišta VERN’) zaposlili i danas su, kaže Topčić, vrijedni radnici.

Na tržištu rada još uvijek nedostaju neki specijalistički kadrovi, posebno za proizvodnju, kontrolu i osiguranje kvalitete, kaže Lorena Dika, direktorica ljudskih resursa u JGL-u, zbog čega se u potragu za njima krenulo i izvan granica.

• Nastojimo privući stručnjake ne samo iz drugih gradova Hrvatske nego i iz susjednih zemalja. Kako i pokazujemo aktualnom investicijom JGL Pharma Valley, potrebe će nam biti dugoročne, pa otvaramo vrata stručnjacima s iskustvom rada u farmaceutskoj industriji kao i mladima koji nam se žele pridružiti u realizaciji naše vizije daljnje internacionalizacije, dijelom i globalizacije poslovanja. Unatoč recesiji osiguravamo sredstva da zaposlenici prate aktualnosti iz svojih područja, sudjeluju na stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu, aktivno surađujemo s lokalnom akademskom zajednicom, te, u okviru mogućnosti, prilagođavamo obrazovne programe – pojašnjava Dika.

Kako bi osigurala kontinuitet privučenog znanja, tvrtka zahtijeva od menadžera da pripremaju svoje nasljednike, a na ključnim pozicijama imaju rezervne zaposlenike i timove.

Ekonomist sa zagrebačkoga Ekonomskog instituta Željko Lovrinčević nebrojeno je puta Lideru ponovio da Hrvatska vapi za ljudima sa specijaliziranim znanjima. Većina nezaposlenih ima opće znanje o nekom zanimanju, a to na tržištu rada više ne prolazi. S dugotrajnom nezaposlenošću gube se davno stečena znanja, nema motiva za učenje novih i Hrvatska trajno gubi sposobnu radnu snagu. Čak i da već imamo industrijsku strategiju, ni nju nemamo s kime provesti. Drugi je dio problema to što se Hrvati nisu spremni seliti, pa čak i kada su kvalificirani za neki posao s burze, ostaju u evidenciji nezaposlenih jer ne žele iz svoga grada. Prema istraživanju portala Moj posao, čak 99 posto ispitanika teoretski i načelno spremno je napustiti zemlju u potrazi za poslom, ali ne i seliti se unutar zemlje – 47 posto ispitanika spremno je otići isključivo u inozemstvo, a samo dva posto spremno ih je na preseljenje unutar Hrvatske.

Treći je problem neodgovarajući obrazovni sustav, koji živi vlastitim životom, potpuno odvojenim od trendova u gospodarstvu, a poseban je problem to što je potpuno zanemario strukovne škole. U Njemačkoj i Austriji, primjerice, strukovne su škole vrlo specijalizirane, a kod nas imaju status kaznene ekspedicije, u njih se upisuju samo.

Trenutačno je čak i na propulzivnom IT tržištu rada ponuda veća od potražnje i unazad dvije-tri godine na zavodu za zapošljavanje ima nezaposlenih informatičara. Poslodavci su krenuli smjerom veće selekcije kandidata, pa je kandidatima još teže doći do posla, priča nam Ante Mandić, predsjednik Uprave IN2.

• S obzirom na to da poslodavci traže najbolje, dolazimo do paradoksa da na tržištu rada ima informatičara, a poslodavci ne zapošljavaju profil i kvalitetu koje žele jer očekuju da zbog veće ponude ima i više kvalitetnih kandidata. Mnogo je nezaposlenih informatičara koji su već i više od godine dana na burzi i njihove su šanse za zaposlenje sve manje. Uvoz radne snage kratkoročno je rješenje s dugoročnim posljedicama na mnogim područjima. Mnogo je bolje ići u smjeru strategije IT industrije kako bi se zaštitila njihova radna mjesta i osiguralo im se da konkuriraju na tržištu rada u EU nego uvoza radne snage – tumači Mandić dodajući da se proces, nažalost, ne može zaustaviti pa možemo očekivati priljev kvalitetnih IT stručnjaka primjerice iz Rumunjske ili Bugarske.

Radnika ima dovoljno, problem nije kvantitativne prirode, ali već sada postaje vidljivo da ponegdje nedostaju složenija tehnička znanja koja se ne predaju i ne uče u hrvatskim školama i fakultetima. Sustav obrazovanja i u prehrambenoj industriji pokazuje da nije u službi privrede. Dio strukovnih škola nije na razini na kojoj je nekada bio ni na razini potreba industrije. Nisu krivi radnici, cijeli je sustav tako posložen, uvjerava Zvonko Popović, predsjednik Uprave Kanaana.

• S obzirom na to da se na natječaj za jedno radno mjesto javi višestruko više ljudi, još uvijek nije problem naći adekvatnog radnika, čak i visokoobrazovanog. Osim toga radimo u maloj sredini, poznati smo kao poželjan poslodavac, pa nam se jave uistinu najbolji. Osobno, najveći nam je problem zapošljavanje radnika za 1600 kuna, jednom smo primili jednog i otpustili i više nam ne pada napamet prema tom ključu zapošljavati. Previše je barijera, čak i prijetnji države u stilu: ako ne napravite to i to, možemo zatvoriti tvrtku – ogorčen je Popović, posredno dajući do znanja da je najveći problem – država.

Nekada jedna od dominantnijih grana gospodarstva na koljenima je zbog jeftine konkurencije s ruba Europe i s Dalekog istoka. Problem je znatno širi od Hrvatske, pa se u okviru EU pokušava uvesti politika zapošljavanja koja će spojiti potrebe gospodarstva i postojeću ponudu radne snage, kažu u našem HUP-u. Na primjeru tekstilne i odjevne industrije, u kojoj u EU već poduže nema adekvatne radne snage, Komisija se fokusira na euromeditersku zonu kako bi se očuvala struka i osigurala potrebna znanja za tu industriju (koja je najveći izvoznik unutar EU!). Probleme industrije moguće je riješiti razvojem istraživačkih institucija koje bi pružale znanstvenu i stručnu pomoć, poput Njemačke, koja ima 16 tekstilnih instituta. Mala i srednja poduzeća specijalizirala su se za proizvodnju tekstila za autoindustriju, avioindustriju, zdravstveni i medicinski tekstil, kućanstvo. To bi se moglo preslikati i u naše gospodarstvo, na industrije koje su pred izdisajem i na taj način pridonijeti povećanju izvoza, pojašnjavaju u HUP-u.

Dijelom zato što su svima atraktivne, čak i regionalno, pa nije problem naći adekvatnog zaposlenika u Hrvatskoj ili izvan nje, ali većim dijelom zato što imaju vlastite odjele i dovoljno resursa za interno obrazovanje zaposlenih. U najvećoj privatnoj kompaniji, Agrokoru, kažu da svake godine zapošljavaju mnogo novih radnika svih kvalifikacijskih struktura i razina obrazovanja.

• Kandidate odabiremo putem natječaja, svakodnevno primamo i samoinicijativne zamolbe kandidata, a naš se izbor temelji na znanjima i vještima kandidata, motiviranosti za posao i procjeni podudarnosti profila kandidata s profilom radnog mjesta. Svaka naša kompanija ima praksu razvoja zaposlenika, tako ih i u skladu s potrebama nekoga radnog mjesta osposobljavamo i prekvalificiramo, pa trenutačno nemamo problema s pronalaženjem radnika – poručuju iz Agrokora.

Mojca Domiter, izvršna direktorica Ljudskih resursa Atlantic Grupe, pak, kaže da na svakom od 11 tržišta na kojem posluju uspjevaju naći kvalitetne stručnjake, koje sustavno uključuju u program pripravnosti.

• Teže je pronaći visokokvalificirane kvalitetne zaposlenike, jer se pokazalo da u uvjetima krize ljudi teže mijenjaju posao, smatrajući da je sigurnije zadržati se tamo gdje već poznaju okolinu i gdje su se dokazali. Jedna je od temeljnih strateških smjernica razvijati i ulagati u vlastite zaposlenike, pa i jedan od ciljeva podrazumijeva da od svih otvorenih pozicija, njih 70 posto popunimo internim kandidatima. Ulažemo znatna sredstva u edukaciju zaposlenika, pa smo tijekom 2012. i 2013. godine u različite edukacijske programe i cikluse uložili trostruko više u odnosu na 2010. i 2011. godinu. Između ostalog, pokrenuli smo na osnovi naših liderskih kompetencija razvojni program LEARN, u sklopu kojeg ciljanim programima obuhvaćamo sve naše voditelje, mlade potencijale, kao i stručnjake, a dodatno putem individualnih razvojnih programa omogu-

ćujemo ciljane programe razvoja vještina i stručnih znanja potrebnih za svakodnevni posao – odgovara Domiter.

Srednje i manje tvrtke imaju znatno više problema s kadrovskim popunjavanjem. Ante Mandić, predsjednik Uprave IN2, tumači da je kvalitetnih radnika premalo, čak i u vremenu kada nema recesije. – Više veleučilišta, privatnih škola i institucija koje nude pojedinačne tečajeve pridonijelo je većoj ponudi na tržištu rada. No veća ponuda nije donijela i veću kvalitetu. Samo institucije koje su odlučile u posao osposobljavanja ući s dobrim pregledom stvarnih sadašnjih i budućih potreba mogu ponuditi tržištu rada kvalitetne kadrove. Veća je odgovornost na državnim obrazovnim institucijama da preispitaju programe koje nude budućim radnicima u IT industriji, jer na tržište rada daju najviše radnika – kaže Mandić dodajući da je svjestan da će se ulaskom u EU promijeniti i percepcija zaposlenika. Unutar grupe IN2 dogodila su se četiri odlaska u zemlje EU, ali zbog cijene IT rada, koja je hrvatskoj iznimno visoka, treba se bojati obrnutog procesa.

Ivan Topčić, direktor Tim kabela, kaže da na burzi često nema dovoljno kvalitetnih radnika koji odgovaraju zahtjevima tržišta.

• Paradoksalno je da je vrlo teško naći dobrog i kompetentnog radnika među toliko nezaposlenih. Naročito kada su potrebni zaposlenici s većim stručnim znanjima. Tek smo u zadnje vrijeme uspjeli složiti dobar i kvalitetan tim na višim pozicijama u tvrtki. Tako se na prvi pogled čini da je ponuda radne snage veća od potražnje, ali to nije istina – jada se Točić.

Davor Majetić, glavni direktor HUP-a, potvrđuje da problem pronalaženja zaposlenika koji imaju potrebne kvalifikacije postoji u većini grana pre-rađivačke industrije, najviše zbog niske produkcije i interesa mladih za inženjerska znanja te niske mobilnosti radne snage, ali su deficitarne kategorije turizam i ugostiteljstvo.

• Isto problem ima i EU, ali u njemu rješenje ne vide u uvozu radne snage, nego u ujednačavanju razlika ponude i potreba tržišta rada. Ključnim smatraju socijalni dijalog na tripartitnoj razini, u sklopu kojega treba kontinuirano unapređivati kurikulum prema potrebama industrije, uvoditi nova zanimanja i uvesti redovitu praksu u trajanju od najmanje šest mjeseci tijekom školovanja kako bi se smanjila krivulja učenja mladih stručnjaka. Novi poslovni modeli traže nove kompetencije, što znači da zaposlenik mora kontinuirano unapređivati znanja i vještine – pojašnjava Majetić.

Strategija industrijske politike nužna je, jer ulaskom u EU Hrvatskoj prijeti odljev mozgova. Malobrojne izvorno usmjereni i tehnološki napredne industrijske tvrtke teško pronalaze ekspertna tehnička znanja i stručnjake za razvoj novih tehnološki naprednih proizvoda. Takav trend mogao bi zahvatiti najkvalitetnije stručnjake u najproduktivnijim godinama, specijaliste pojedinih profila iz područja medicine. Odljev mozgova mogao bi još i više ugroziti strukturu ponude pojedinih tehničkih i zanimanja iz područja kao što su biotehnologija, molekularna medicina, fizika, matematika te projektante i konstrukcije iz područja strojarstva i elektrotehnike, a posebno stručnjake iz područja ICT-a – procjenjuje Majetić.

U HGK, Sektoru za industriju, rade na konkretnim rješenjima. Tehnologije i proizvodni procesi u industriji mijenjaju se brže od odziva edukacijskih sustava. Problem je i nužno redefiniranje postojećih i pojava novih kvalifikacija, što naglašava potrebu stalnog usuglašavanja i standardizacije kvalifikacija na globalnoj razini tržišta radne snage.

Trenutačne potrebe za ciljanim kompetencijama rješavaju se ili uvozom radne snage ili dokvalifikacijom na razini poslodavca. Budući da je riječ o kompleksnoj problematici koja zahtijeva uređenost te pozornost i uključenost više strateških sudionika, nedavno je donesen Zakon o hrvatskom kvalifikacijskom okviru. HGK je zastupao stajalište da Zakon treba uspostaviti kvalifikacijski okvir kao instrument za uređenje kvalifikacijskog sustava na način razumljiv svim korisnicima kvalifikacija te osigurati perspektivu cjeloživotnom učenju. Jedan od zahtjeva odnosio se na izgradnju sustava koji će osigurati utjecaj poslovne zajednice, strukovnih i profesionalnih udrug na razvoj kvalifikacija s kompetencijama potrebama na tržištu rada – kažu u HGK.

Nije li za akciju prekasno? Depopulacija i starenje stanovništva otežavaju razvojnu politiku, s velikom opasnošću pucanja mirovinskog i zdravstvenog sustava. Imigracijska politika, htjeli-ne htjeli, postaje središnja točka strukturnih reformi. No Ivan Vidaković, direktor Microsofta Hrvatske, upravo u intervjuu za ovaj broj Lidera upozorava da države s mudrim vodstvom privlače imigracijskom politikom obrazovanu i stručnu radnu snagu, ali ona ne može biti jedini način rješavanja kadrovskih deficita. Bez strategije koja bi sadržavala viziju razvoja dogodit će nam se odljev mozgova i prije stranaca. Postat ćemo zemlja nezaposlenih i umirovljenika.

Okretaji elektromotora kreću od 300 i pritom propeler gura brod brzinom od 1,2 čvora, na 750 okretaja brzina je 3,2 čvora, a okretanjem ručice gasa do kraja postiže se brzina od 5,5 čvorova. Vožnja tim brodom vrlo se malo razlikuje od klasičnog jedrenja jer se osim šuma vjetra i valova ne čuje gotovo ništa pa je uživanje potpuno. Uskoro bi trebao biti predstavljen i potpuno električni Greenline snage 25 kW s dvostrukim kapacitetom baterija, tako da će imati još veću brzinu i autonomiju.

Za nekoliko godina očekuje se i znatno pojeftinjenje cijeloga električnog sustava tako da će ubuduće nadoplata za hibridni pogon sa sadašnjih 20-ak tisuća eura pasti na razumnu mjeru, pa će i električni brodovi biti sve češći izbor. Upravo na to računaju i mnogi kupci jer polovica od ukupnog broja dosad naručenih plovila isporučit će se bez elektromotora po cijeni od stotinjak tisuća eura.

Zaljubljenici u jahte dobili su još jednu varijantu budućnosti i luksuznih krstarenja. Tvrta Island Pilot razvila je hibridnu jahtu D, koja se za pogon koristi kombinacijom dizel-sunce-električna energija. Jahtu pokreće dizelski motor u kombinaciji s električnim motorom koji se pokreće energijom iz baterija napunjena solarnih fotonaponskih panela postavljenih po jahti.

Tu je niz luksuznih detalja, od kože do mesinga, a unutrašnjost je opremljena i svim tehničkim novotarijama koje danas postoje u svijetu. Taj proizvođač za budućnost najavljuje i novu izvedbu s vjetroturbina kako bi se ostvarila još veća neovisnost o dizelskim motorima. Naravno, bit će skuplja. Prava suprotnost tim superluksuznim i tehnološkim opremljenim brodovima i jahtama je mali solarni brodić za bezbržnu krstarenja uzduž obale i on bi mogao naći mnogo pristalica i u Hrvatskoj. Riječ je o Solar boatu 550, brodici dužog 5,5 metara opremljenoj elektromotorom snage 800 W. Za vrijeme sunčanog vremena može pri punoj snazi postići brzinu od pet čvorova, koja se može održavati punih šest sati. Smanji li se brzina na četiri čvora, ploviti se može i punih desetak sati.

Cigarette AMG Electric Drive, najbrži električni brod svih vremena, dug je 11,6 metara. Čak 2200 konjskih snaga i tri tisuće okretnog momenta tu jurilicu potjeraju do maksimalne brzine od čak 160 kilometara na sat. Štetne emisije – ne postoje. Za to se brinu baterije od 240 kilovatsati koje rade na 400 voltima. Cijena te igračke još nije poznata.

Pravo uživanje, doduše bez skupocjenih detalja, ali i sasvim pristupačne cijene. To plovilo stoji oko 18 tisuća eura i ako se uzme u obzir da niste ovisni o cijeni goriva i nikada ne trebate posjetiti benzinsku postaju – nije mnogo. Za taj se novac može kupiti samo neki prosječan automobil, koji ipak troši kad god ga upalite.

Jasno je da se i proizvođači luksuznih (pa i manje luksuznih) brodova i jahti sve više okreću električnoj energiji iz baterija, od sunca pa čak i vjetra. Hoćemo li doista već u bliskoj budućnosti na morima gledati superjahte zanimljivog dizajna i udobne unutrašnjosti koje negdje na palubi imaju male vjetrolektrane? Krenulo se u tom pravcu, ali pitanje je kako i kada će se do toga stići. Za sada se pokušava s prerađenim automobilskim motorima koji se koriste hibridnom tehnologijom. U tome se odmaklo dosta daleko i vjerovatno nećemo čekati dugo da se sve više jahti pojavljuje na svjetskim morima s takvom tehnologijom. Cijene će naravno padati i čini se da se upravo to i čeka.