Puna su nam usta investicija. Ministri Grčić i Vrdoljak svijećom traže najhrabrije koji su spremni uložiti lovu u ovu poharanu ekonomiju, s premalim tržištem i preskupom državom. Tako je u prvi mah na odobravanje naišla najava dokapitalizacije riječke luke. Pa da, zašto bi nam Koper kralj brodove koji dolaze iz Kine u Europu, kad ih i mi možemo zbrinuti, skinuti sve kontejnere i poslati ih do domaćeg, regionalnog i srednjeeuropskog tržišta.
No postoji začkoljica. Vlakovi na postojećoj obnovljenoj, a jednog dana na novoj nizinskoj pruzi od Rijeke do Zagreba (i dalje) vozit će puni, a iz Zagreba će vraćati prazne kontejnere. To je opazio i Ljubo Jurčić i zaključio: – Tek kad bi hrvatskih proizvoda bilo toliko da se riječka luka pokaže kao usko grlo u izvozu, bila bi opravdana njena dokapitalizacija.
Umjesto toga, Jurčić predlaže da se dokapitalizira 30-ak tvornica. Bravo, profesore! I mi u Lideru godinama tupimo da je Hrvatskoj potreban ‘što veći izvoz naše robe, a ne uvoz tuđe robe’, kako kaže Jurčić. Pa (i u razgovorima sa šefovima Luke Rijeka) često postavljamo pitanje o tome može li Rijeka postati i izvozna luka. Pitanje je to koje nema odgovora. I zato smo tu gdje jesmo, na rubu Europe, kao još jedna državica koju bogati vođe globalnoga kapitalizma cijede do maksimuma. A mi se još sami vrtimo u krugu, baš kao limun u cjediljci.
