Malo se komu bar jedanput u životu nije dogodilo da udari glavom u staklena vrata ili čistu i prozirnu pregradu ili da se u posljednji tren zaustavi na nekoliko centimetara od staklene plohe. Otkako je čovjek izumio staklo, ono nije služilo samo za izradu kućanskih potrepština nego i kao građevinski materijal. Ostakljeni prozori puštali su sunčeve zrake u kuće i ujedno štitili zatvorene prostorije od hladnoće i nepovoljnih vremenskih uvjeta. Postupno, s razvojem tehnologije proizvodnje, ali i građevinskih stilova, ostakljene površine bivale su sve veće, a kuće zbog toga prozračnije.
Zanimljiva je razlika između prozora na nizozemskim kućama i onima građenima u Engleskoj od 16. stoljeća do danas. Nizozemci prema ulici, i to u prizemlju, imaju velike staklene prozore, tako da prolaznici mogu vidjeti što ukućani rade, a Britanci su imali prozorčiće sastavljene od više komadića stakla. Odakle tolika razlika između Nizozemaca i Britanaca iako i jedni i drugi žive u jednakim vremenskim uvjetima, u kojima su promjene vremena česte i nagle, a zimi dani tmurni i kratki? Vjerovati ili ne, razlog je vjera. Nizozemska i Belgija, flamanski dio, polovinom 16. stoljeća potpale su pod španjolsku vlast kad su na španjolsko prijestolje zasjeli Habsburgovci. Više od pedeset godina trajali su sukobi između katolika Španjolaca i protestanata Flamanaca. U borbi protiv reformacije vjere španjolska vlast donijela je protuurotne zakone prema kojima se skupina od trojice muškaraca smatrala urotničkom. Zbog toga je naredila Nizozemci da grade kuće s velikim prozorima kako bi vojne patrole mogle vidjeti što se događa u njima. Tako su Nizozemci dobili kuće pune svjetlosti, ali s manje intime u prizemlju.
