Zbog ulaska u EU Aluminij i TLM trebaju novi model s HEP-om

Nuditi brend poduzeća nudi obećanje da će potrošače opskrbljivati specifičnim spletom karakteristika koristi i usluga, što predstavlja jamstvo kvalitete za potrošače.

Gradiš godinama, nestaje u trenu. Stvarani holistički, brendovi nude specifičan način života i vrijednosni sklop. Tvorci brenda s potrošačima sklapaju nepotpisani ugovor o njegovim vrijednostima; on je jamstvo, povjerenje i smanjeni rizik. Danas su brendovi postali sastavni dio života, označavaju nas kao osobe, poistovjećujemo se s njima i stvaramo duboke veze i odnose – objašnjava Mlivić Budeš.

Kreiranje brenda je, nastavlja, stvaralački proces za koji su potrebne tehnike i vještine različitih stručnjaka i potrebno je više godina da bi se stvorio jak brend. No ako narušimo povjerenje i potrošači zaključuju da je brend dao lažno jamstvo i da je rizik pri konzumaciji velik, narušit će se odnos, koji bi morale krasiti isključivo tople i ugodne emocije. Prijateljstvo s potrošačima treba kontinuirano održavati, hraniti ga i davati mu pažnju. Održavanje tog prijateljstva znak je snažnog brenda, jer su potrebna samo 24 sata da se uništi ono što je stvarano godinama. Opraštanje potrošača u kriznim trenucima moguće je samo ako tvrtku smatraju ozbiljnom, upozorava Mlivić Budeš, i ako vjeruju da se propusti mogu ispraviti i u slučaju da se tvrtka u prošlosti trudila graditi odnose, odnosno da je kontinuirano bila u interakciji s potrošačima.

U suprotnom, potrebno je uložiti znatan novac za oživljavanje odnosa i pokretanje iskrenije komunikacije s potrošačima, a rezultat je itekako upitan – zaključuje ta stručnjakinja za marketing.

U Vindiji ističu da povjerenje svojih potrošača grade ponudom proizvoda visoke kvalitete, čiju autentičnost i bogatstvo okusa temelje na dugoj tradiciji i kontinuiranom ulaganju u razvoj suvremenih poslovnih procesa. I njih je pogodila afera s aflatoksinom, ali ističu da su otvoreni pristupom i aktivnom komunikacijom uspješno očuvali snagu svojih brendova. Potrošači, tvrde u Vindiji, i dalje s punim povjerenjem rado biraju njihove proizvode.

Svoje dalje poslovne aktivnosti gradit ćemo, kao i dosad, sustavnim unapređenjem procesa proizvodnje hrane u skladu s najmodernijom tehnologijom te ponudom vrhunskih proizvoda oznake ‘Kvaliteta Vindija’. U želji da svojim potrošačima pružimo potpuno povjerenje u kvalitetu i sigurnost svojih proizvoda, otvorili smo niz komunikacijskih kanala kojima im omogućujemo da u svakom trenutku dobiju odgovore na pitanja koja ih zanimaju. U nedavnoj situaciji s nesukladnim mlijekom, potrošači su nam se tako odmah mogli obratiti preko izravne telefonske linije i adrese elektroničke pošte, a naši su stručnjaci i zaposlenici u svako doba bili dostupni za dodatna objašnjenja – poručuju iz Vindije.

Violeta Colić, direktorica Premise, kaže da je teško reći jesu li i u kojoj mjeri netočne deklaracije trajnije poljuljale povjerenje potrošača i naštete pojedinim brendovima.

Napominje da to pouzdano mogu potvrditi samo rezultati istraživanja o povjerenju potrošača i rezultati prodaje, koji u ovom trenutku nisu javno dostupni. No Colić pretpostavlja da je u prvom danima izbijanja krize pala prodaja spornih proizvoda, ali koliko dugo je prodaja ostala na nižim razinama i kolika je zaista šteta pretrpljena znaju samo proizvođači tih proizvoda.

Pouzdano se može reći da su potrošači pratili medijanske objave o tim kriznim situacijama u prehrambenoj industriji i sigurno je kod mnogih to izazvalo zabrinutost. Takve situacije dodatno pojačavaju interes potrošača za porijeklo i ispravnost namirnica koje konzumiraju – kaže.

Dodaje da su prehrambeni proizvodi definitivno među onima kod kojih je sigurnost i zdravstvena ispravnost potrošačima iznimno važna i podrazumijeva se. Sigurnost hrane trebale bi jamčiti i zakonske norme koje proizvođači trebaju poštovati, kao i nadležne inspekcije, koje provjeravaju pridržavaju li se proizvođači tih normi, pa je, podsjeća Colić, primjer s aflatoksinom sigurno poljuljao i povjerenje u rad nadležnih institucija.

Usprkos svemu, kaže da kod nas, srećom, nije bilo slučajeva kriznih situacija u prehrambenoj industriji koje su zbog neispravnosti proizvoda rezultirale težim posljedicama po zdravlje potrošača.

No prehrambena industrija suočava se s različitim kriznim situacijama i da ne bi trpjela ozbiljnije posljedice te trajno izgubila povjerenje potrošača nakon što se nađe u takvoj situaciji, mora se za njih unaprijed pripremiti.

Postojanje kriznih protokola i poznavanje pravila uspješne krizne komunikacije trebaju biti imperativ. Koliko će teške posljedice kompanija trpjeti ovisi o vrsti krize, ali i o tome kako se kompanija ponašala za vrijeme krize. Čak i ako je riječ o težim posljedicama uzrokovanim proizvodima neke kompanije, a u svijetu je bilo i slučajeva smrti uslijed zdravstvene neispravnosti prehrambenih proizvoda, ako se kompanija ispravno postavi u takvoj situaciji, u konačnici može zadržati povjerenje potrošača, a time i svoju tržišnu poziciju – kaže Colić.

Prije svega, napominje, ključna je brzina reakcije te spremnost da se prizna i ispravi pogreška. U slučaju prehrambene industrije potrošači očekuju brzo upozorenje na neispravnost nekog proizvoda čim se ona ustanovi, kao i povlačenje svih neispravnih proizvoda s polica. U vezi s tim ne smije biti oklijevanja, podvlači, a ako je odgovornost na proizvođaču, on je mora biti spreman preuzeti i priznati pogrešku, ispričati se te uvjerljivo obavijestiti potrošače i demonstrirati što poduzima da se slična situacija ne ponovi.

Potrošačima treba ponuditi što je moguće više informacija te biti transparentan i u komunikaciji i u postupcima. I, naravno, treba komunicirati samo istinite i provjerene informacije. Jednom izgubljeno povjerenje nije lako vratiti, to je dugotrajni proces. Zato je ključno biti spreman za krize te moći brzo i učinkovito reagirati kada se one dogode – kaže Colić.

Konzorcij u kojem su, osim Zagreb-Montaže, bili još Dalekovod, Aluflexpack, Konstruktor i širokobriješki Feal, u međuvremenu se raspao, a u priči s TLM-om aktivno se zadržao još jedino Čović, koji ju je, kao lokalni čovjek, i započeo.

Valjaonica je od prošle godine u vlasništvu austrijske tvrtke Euris, čiji je vlasnik poduzetnik makedonskog podrijetla Marko Pejčinoski. On ju je preuzeo od tadašnjeg vjerovnika Hypo-Alpe-Adria banke nakon što je austrijska Montana Tech Components, unatoč bombastičnim najavama i planovima za TLM, odustala prije nego se kupoprodajni ugovor formalno potpisao. Nije ni čudno, s obzirom na to u kakvim se financijskim i raznim drugim zavratlama nalazi taj, a i drugi dijelovi nekadašnjeg TLM-a.

Prihod Valjaonice iznosio je 1,1 milijardu kuna u 2011., ali kakvi su službeni rezultati za 2012. bit će poznato tek kad ih objavi Fina jer novi vlasnik ne objavljuje niti komentira rezultate poslovanja. Od tog iznosa čak 900 milijuna kuna ostvareno je u izvozu, prije svega na talijansko, njemačko i češko tržište.

Euris je nakon preuzimanja TLM TVP-a zajedno s menadžmentom i zaposlenicima započeo restrukturiranje i uložio više od 50 milijuna kuna. Namjera je nastaviti znatna ulaganja i u iduće tri godine u jačanje proizvodnje i nove tehnologije radi modernizacije i podizanja konkurentnosti. Dolaskom novog vlasnika otvorila su se i nova tržišta na kojima ranije nismo bili prisutni – kaže Krste Radak, voditelj izvoznih referata i novoinovirani glasnogovornik TLM-TVP-a.

Tvrtka je u veljači preoblikovana u dioničko društvo, a na čelo Uprave imenovan je Tonči Kandido, bivši član Uprave TLM-TVP-a za komercijalnu. Dotadašnji predsjednik Uprave Miroslav Šupe spustio se na mjesto člana Uprave za proizvodnju. Unatoč investicijama i bivših i sadašnjeg vlasnika tvrtka je i dalje u gubicima i trenutačno se ne vidi svjetlo, odnosno profit, na kraju tunela, iako je stajalište novog vlasnika da se to mora dogoditi u kratkom roku.

Prešaonica je manji dio TLM-a, prihod u 2011. bio je 189 milijuna kuna, a praktički je oduvijek u problemima jer se nova tehnologija nikad nije instalirala. Trenutačno je proizvodnja na izdisaju, a ako im Aluminij ne izade u susret s isporukom sirovine, mogla bi se i ugasi. Prešaonica je u vlasništvu Zagreb-Montaže i Eurisa (preko starog Aluflexpacka), nakon što su ostali partneri zbog vlastitih poslovno-financijskih problema odustali od konzorcija, premda Dalekovod još formalno nije izašao iz priče.

Iako već neko vrijeme traje ‘koketiranje’, a navodno i konkretni pregovori Vlade Čovića i Marka Pejčinoskog o prodaji i tog dijela TLM-a Eurisu, zasad će udjeli ostati po 50 posto. Spominjalo se da bi Pejčinoski preuzeo i Adrial Plus, tvrtku koja je osnovana za pružanje usluga Valjaonici i Prešaonicu. Na taj bi način Pejčinoski postao, ako se najave ostvare, vlasnik svega što je ostalo od nekadašnjeg TLM-a, koji danas zapošljava ukupno oko 750 radnika. U Adrialu, na kojem je ostalo još dosta TLM-ovog zemljišta, nedavno je bilo problema i s neisplatom plaća pa je Čović najavio reorganizaciju na način da se većina od 70-ak radnika preraspodijeli u Valjaonicu i Prešaonicu.

Unatoč svim tim negativnim trendovima, Čović je i dalje uvjeren u opstanak TLM-a. Nećemo dozvoliti da se TLM-u išta dogodi jer stabilnost TLM-a znači stabilnost ovoga grada – razuvjeravao je nedavno pesimistične.

Nervoza je stoga razumljiva s obje strane, a tenzije su podignute na vrlo visoku razinu. Prvo je prije nekoliko dana ogorčeni Čović optužio Aluminij da TLM-u stvara problem u isporuci sirovine tražeći plaćanje unaprijed i ne priznavajući akreditivne banaka. Budući da je situacija vrlo ozbiljna, Čović svim silama traži da se problem rješava na razini hrvatske vlade i resornih ministarstava. S druge strane, u Aluminiju odgovaraju da je njima Čović dužan pet milijuna eura i da to dugovanje nije ‘od jučer’ te da od svih kupaca traže plaćanje unaprijed jer drugačije ne mogu poslovati.

Suvladnja s Mostarom nije bez problema, ali za sada nema teškoća koje bi ugrozile poslovanje. Obje strane nastoje ispuniti svoje obveze koliko god je to moguće. Sa svoje često strane to činiti i dalje i od partnera u Mostaru očekujemo isto. Postoji i problem s cijenom struje i očekujemo da nas se u budućnosti tretira isto kao i ostale aluminijske industrije unutar EU jer sve one imaju neki oblik niže cijene, putem rabata za velike korisnike i slično. U vezi s time nastavit ćemo suradnju s nadležnim institucijama – kaže Radak.

Trenutačno je, dakle, najveći problem, za koji zainteresirane strane nastoje animirati nadležno Ministarstvo gospodarstva i HEP, činjenica da nakon 1. srpnja Aluminij neće moći imati status povlaštenoga kupca kod HEP-a.

To je užasan problem i plaši me mirnoća kojom se to prati – kaže sindikalni čelnik Zdravko Burazer.

U Aluminiju, na osnovi stajališta stručnjaka, smatraju da je formula za rješavanje tog problema vrlo jednostavna i lako izvediva uz malo dobre političke volje.

Sve što bi Vlada trebala učiniti jest donijeti odluku kojom svoja vlasnička prava nad Aluminijem prenosi na HEP. Nije točno da EU ne dopušta subvencije u obliku takvih povlaštenih statusa jer postoji niz takvih primjera – kaže direktor Aluminija Ivo Bradvica, dodajući da ih hrvatska vlada ne pomaže putem povoljnije cijene struje ‘iz neke posebne ljubavi nego zato što je naš metal životno bitna sirovina za TLM i na taj način gospodarski i socijalno štiti to područje’.

Osim toga pod tepih se gura i dalje problem Programa restrukturiranja TLM-a, koji još nije odobrila Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) zbog nedostatka podataka, a iz kojeg bi mogli nastati veliki troškovi za sadašnje vlasnike TLM-ovih tvrtki. Problema je u TLM-u i dalje više nego dovoljno, a uvjet za opstanak, osim ulaganja u proizvodnju, sada je i dogovor na relaciji Vlada – Aluminij.