MAĐARSKA

Ono što su mediji nazvali ‘beskamatnim’ kreditima to zapravo nisu. Riječ je o kreditima manjim i srednjim poduzetnicima s kamatama od dva posto. Plan je da komercijalne banke od države dobiju ‘besplatnih’ 830 milijuna eura koje će izbaciti na tržište uz ograničenu kamatnu stopu.

Koliko se uloga središnjih banaka promijenila u odnosu na tradiciju, svjedoči Mađarska, još jedna u nizu zemalja čija se središnja banka aktivno uključila u definiranje šire gospodarske stvarnosti. Premda nekad originalni, po mnogima i kontroverzni, pristupi ekonomskim i političkim problemima u zemlji dosad nisu donijeli željene rezultate, Mađari ne odustaju od pokušaja nekonvencionalnog rješavanja krize još otkako su glatko odbili pomoć Međunarodnoga monetarnog fonda zbog neprihvatljivih uvjeta. Posrnula će ekonomija radi oporavka i izlaska iz moćvare u kojoj jest dobiti pomoć vrijednu 4,6 milijardi eura od svoje središnje banke. Mjere je predstavio guverner György Matolcsy, inače ministar financija do prošlog mjeseca kojeg je vladajući Fidesz instalirao na novo mjesto zahvaljujući dvotrećinskoj većini u parlamentu. Plan kreatora neobičajene ekonomske politike predviđa kreditiranje malog i srednjeg poduzetništva te smanjenje rizika od tečajnih fluktuacija za kreditore, kao što je objasnio Matolcsy, napomenuvši da su nešto slično napravili u Engleskoj. Propustio je spomenuti da taj potez ondje dosad nije bio uspješan. Među ostalim, poduzetnici će dobiti kredite s mnogo nižom kamatnom stopom i pomoć pri zamjeni kredita u stranim valutama (pri čemu su najproblematičniji, naravno, oni u švicarskim francima) u domaće forinte.

Mađarski poduzetnici dobivaju kredite, ako ih uopće dobiju, po kamatnim stopama koje su tri ili četiri puta više od onih dostupnih stranim kompanijama koje posluju u Mađarskoj. To je neprihvatljivo – rekao je.

Tržišta su reagirala oprezno, iako s malo optimizma, forinta je skočila za jedan posto. Komentari su bili donekle pozitivni, ali ne i oduševljeni. Prevlada dojam da će rezultati programa čiji je početak najavljen za lipanj uvelike ovisiti o zasad nepoznatim detaljima. Drugi izvor velike sumnje logično je pitanje zašto bi banke zamijenile kredite s prosječnom kamatnom stopom od 4,4 posto za one sa stopom od dva posto. Ni sâm Matolcsy nije bio u ekstazi, priznao je ograničenost mjera. Beskamatni krediti nisu bili dovoljni da bi se mjere okarakterizirale kao radikalne ili revolucionarne, pa očekivanja nisu pretjerano visoka, čeka se više detalja i praksa.

Razlog je, prije svega, to što, naravno, poduzetnici neće izravno dobiti beskamatni kredit u ruke od države jer kakav bi to bolestan svijet bio, nego će komercijalne banke od nje dobiti ‘besplatnu’ lovu koju će onda, nada se Matolcsy, izbaciti na tržište uza stopu ograničenu na najviše dva posto. Za to će se potrošiti oko 830 milijuna eura, jednak iznos koji će biti namijenjen promjeni kredita iz strane valute u forintu. S preostalim novcem, oko tri milijarde eura (11 bilijuna forinti) iz devizne rezerve (ukupno oko 36 milijardi eura), Mađarska će pokušati smanjiti svoj vanjski dug, no detalje tek treba jasno odrediti u dogovoru s komercijalnim bankama.

Najmutniji potez, i za neke analitičare potencijalno najopasniji, smanjenje je dvojednih pologa komercijalnih banaka u središnjoj, glavni instrument izvlačenja previsoke likvidnosti iz sustava, radi smanjenja povezanih izdataka na kamate. U okvirima BDP-a procijenjenoga na rast od 0,5 posto plan bi mu ove godine trebao dodati 0,3 posto i jednako toliko sljedeće godine.

Izoraku središnje banke, na čijem se čelu tako prikladno našao dojučerašnji ministar financija i bliski suradnik premijera Viktora Orbána, u korist ne ide ni nagla ostavka zamjenice guvernera središnje banke Julije Király samo četiri dana nakon predstavljanja plana. U pismu u povodu toga poslanom mađarskom predsjedniku Jánosu Áder Király je upravo novoga guvernera prozvala za donošenje odluka koje bi mogle nanijeti ‘ozbiljnu štetu’ i banci i domaćoj ekonomiji. Prema njezinu mišljenju, ‘nova uprava središnje banke nije u stanju voditi profesionalno osoblje banke zbog manjka odgovarajućeg iskustva’. Tomu je dodala procjenu da ‘nova uprava ne može uvijek pravilno procijeniti zašto se u razvoju tržišta događaju neke stvari i koji ekonomski faktori pridonose tomu’. Razlozi odlaska nekoliko mjeseci prije isteka mandata stoga su vrlo jasni. Nezavisnost središnje banke, blago rečeno, narušena je i očito se sumnja u kompetentnost nove garniture, što je problem koji se često javlja otkako je na vlasti desni Fidesz, odnosno kontroverzni premijer Orbán. Matolcsy je nakon dolaska odmah smijenio trojicu viših menadžera u banci i oduzeo ovlasti dvama zamjenicima guvernera. Premijer je, sasvim očekivano, pozdravio mjere: ‘Politika središnje banke do Matolcsyjeva dolaska bila je loša, nije učinila ništa za razvoj mađarske ekonomije.’

Sve u svemu, objava koju se očekivalo sa strepnom bila je ugodno umjerena jer mađarska se javnost, pa i europska, proteklih godina naviknula na mnogo radikalnije zamisli u Mađarskoj. Dosadašnja politika banke, iako je rano davati ocjene, uglavnom je u granicama normalnoga, kao i ponuđeni plan. U tom kontekstu tržišta su zapravo odahnula, pa čak i ostavka zamjenice Király nije imala trajniji učinak.

Matolcsy je, bez daljnjega, nesvakidašnja pojava po mjeri Orbáneove vlade, poznat po mnogim mjerama kakve u Europi nisu pretjerano popularne, među kojima se ističu porez na banke, nacionalizacija mirovinskih fondova i odbijanje prijedloga MMF-a i EU. Na prvu ne zvuči strašno, posebice ako se na umu imaju kamate veće od deset posto na nemalo kredita poduzetnicima. Dojmu blagosti plana u odnosu na očekivano pridonosi i podatak kako će se u testnoj fazi provoditi tri mjeseca tijekom kojih će trajati i konzultacije s bankama, vladom i komorama. Nekomu kontroverzan, nekomu upravo kakav treba, Matolcsy i Orbán za razliku od tolikih drugih bar pokušavaju različite pristupe i kombinacije, što na kraju možda donese rezultate. A da ekonomiji nedostaje nekonvencionalnosti, mnogima je odavno jasno. Pitanje je samo kakve.