Vlast koja ima ovakav DORH ne treba se brinuti za svoju budućnost

Ministar Linić trebao bi odgovarati za štetu pruzročenu retroaktivnim oporezivanjem dividendi, ali sigurno će izbjeći odgovornost jer DORH još nikad nije otvorio takav slučaj.

Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisa, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravat ćemo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijeti čitatele Lidera kao pojedine u njihovim neravnopravnim sporovima s glomaznom državnom upravom.

Rade li državni odvjetnik Mladen Bajić i njegov tim profesionalno i po savjesti ili ne rade, možda nam najbolje pokazuju presuda Visokoga upravnog suda o slučaju dvostrukog naplaćivanja PDV-a (o čemu pišemo u ovom broju) i odluka Ustavnog suda da prihvati HUP-ov prijedlog o ocjeni ustavnosti zakonskog rješenja o oporezivanju dividendi. Ti se akti izravno odnose na odgovornost državnih dužnosnika i službenika koji bi morali biti predmet DORH-ove istrage.

Možemo raspravljati o tome koje mjere Vlada treba provesti da bi zemlju izvela iz krize, no naš najveći problem nisu mjere, koje mogu biti i dobro zamišljene, nego kontinuirano nepostojanje odgovornosti za odluke koje donose državni dužnosnici te službenici. Zato je dobar primjer spomenuto protuzakonito dvostruko naplaćivanje PDV-a poduzetnicima u eri Ivana Šukera. Ova vlada može se vaditi na to da su to učinili ‘bivši’, što jest točno, i da ima pravde, Državno odvjetništvo istražilo bi tko je za to odgovoran i nalaze predočilo sudu.

Sjaši Kurt da uzjaši Murta, veli stara narodna, pa badava mi govorimo o ‘bivšima’ kad i ‘sadašnji’ provode svoju samovolju. Kako inače objasniti najnoviju odluku Ustavnog suda da prihvati HUP-ov prijedlog o ocjeni ustavnosti zakonskog rješenja o oporezivanju dividendi, i to retroaktivno, od 2000., te da zbog toga Poreznoj upravi nalazi obustavu naplate tog poreza do konačne sudske odluke. Nije pametno prejudicirati, no valja reći, a praksa pokazuje nakon privremenih rješenja, da će Ustavni sud retroaktivno oporezivanje dividendi najvjerojatnije proglasiti neustavnim.

Dogodi li se to, država će morati vratiti novac poduzećima, ali ne samo onaj koji su uplatila nego možda i zatezne kamate. To pak znači da bi ministru financija Liniću bilo bolje da je podignuo kredit kako bi začepio proračunsku rupu. No to nije sve: Ministarstvo bi mogle tužiti i tvrtke koje su izbjegle platiti taj porez jer su podignule kredite kako bi isplatile dividendu prije stupanja zakona na snagu te na to morale platiti kamate.

Ni to nije sve: i svaki dioničar može tužiti državu zato što mu je uskratila njegov novac od dividende, i to prema načelu mogućeg ostvarivanja koristi (možda je želio kupiti stan ili jahtu), ali država mu je to onemogućila neustavnim djelovanjem. Dakle, tim nelogičnim potezom sad se pruža velika mogućnost da se država suoči s mnogo tužbi koje bi mogle zavesti isplatama i dvostruko većima nego što se dobilo oporezivanjem dividende.

Zato se ‘bivši’ i ‘sadašnji’ nimalo ne razlikuju jer su povlačili poteze bez imalo odgovornosti ostvarujući kratkoročnu korist, bez bilo kakve brige koliko to stoji državu (tj. porezne obveznike) i, dodatno, poduzeća koja su morala promijeniti poslovne planove. Nekoliko sam puta iznio stajalište da je Linić najbolji ministar financija jer jedini nastoji uvesti red, no isto tako mora snositi odgovornost. Obistine li se predviđanja o presudi Ustavnog suda i tužbama, ministar i njegov tim dužni su odgovarati, to više što su prije donošenja zakona bili upozoreni da je neustavan. No povezano s oba slučaja, i Šuker i Linić mogu mirno spavati jer DORH još nikad nije proveo istragu zbog neodgovornosti državnog dužnosnika ili službenika. Zato ću u zaključku parafrazirati riječi nekadašnjega samoproglašenog ‘sina svih naroda i narodnosti’: vlast koja ima ovakav DORH ne treba se brinuti za svoju budućnost.