Mlađi brat cara Franje Josipa ubijen je u Meksiku, gdje je igrom svjetskih sila bio kratko okrunjen za kralja. Slabi političar bio je zaljubljenik u arhitekturu. Među ostalim, sagradio je poznati dvorac Miramare u Trstu.
Na izložbi ‘Maksimilijan od Meksika: san o vladanju’ u bečkome Muzeju namještaja, otvorenoj do 18. kolovoza, posjetitelje čeka 565 izložaka koji zrcale lik Ferdinanda Maksimilijana (1832. – 1867.), mladeg brata austrijskog cara Franje Josipa. Izložba ga prati od djetinjstva i školovanja na bečkom dvoru, preko Trsta, u kojem je stolovao kao komandant austrijske mornarice, zatim kao guvernera Kraljevstva Lombardije i Venecije pa do nesretno vladavine Meksikom.
Izložba je osvjetlila i do sada manje naglašavanu, kreativnu stranu jednog od najbolje dokumentiranih Habsburgovaca. Među ostalim, Maksimilijan je već u djetinjstvu razvio ljubav prema prirodi, moreplovstvu i arhitekturi. Njegov graditeljski zanos najviše se ogleda u Trstu, gdje je najprije pregradio svoju rezidenciju Vilu Lazarović. Iz te je vile i najsukljiviji umjetnički izložak izložbe, raškošni danski ormarić za pisanje iz 1780., djelo poznatoga francuskog majstora namještaja Adama Weisweilera. U Trstu je Maksimilijan dao da se na stijeni nad morem sagradi poznati dvorac Miramare. Ostavio je tragove i u Hrvatskoj. Njegova supruga Charlotte, rodom belgijska princeza, kupila je 1859. Lokrum, otok pokraj Dubrovnika. Ondje je počeo graditi ljetnikovac s raskošnim vrstovima čija je jezgra bila napuštena benediktinska opatija iz 1023., stradala u potresu 1667. Dio bečke izložbe i njezina kataloga posvećeni su tom samo dijelom ostvarenog projektu.
