Hrvatska 1. srpnja stječe i pravo notifikacije za područje cijele Europske unije

Certificiranje postaje poslovni esperanto kojim govore u Đuri Đakoviću, Podravci, Konzumu, HT-u…, ali i u svakoj tvrtki u EU. Upravo je ulazak u Uniju dodatni motiv za sve koji žele sudjelovati na tržištu od pola milijarde potrošača. No razni certifikati nakon 1. srpnja neće trebati samo izvoznicima – trebat će svima koji žele poslovati i na području nove članice EU. Stoga i usluga certifikacijskih kuća postaje važnija.

Ajednostavnije, certificiranje je nadnacionalni jezik. Svojevrsni esperanto. Njime govore u Đuri Đakoviću, Podravci, PIK Vrbovcu, Konzumu, HT-u, TPA Horwathu…

Štreberski rečeno, certificiranje je postupak u kojem neovisna organizacija utvrđuje zadovoljava li proizvod, proces, sustav upravljanja ili osoba mjerila propisana normama – HRN-om, ISO-om, IEC-om, CEN-om, DIN-om, ASTM-om, JUS-om… Takvih je nemalo u normoteci Hrvatskog zavoda za norme – 200 tisuća koje su na snazi.

Evo kako se taj svjetski jezik normi čita u praksi. Primjerice, certifikatom tvrtka jamči klijentu da će ispuniti njegove zahtjeve u skladu sa specifikacijama prema normi ISO 9001, pri tome svu pozornost posvetiti smanjenju negativnog utjecaja na okoliš (ISO 14001) i zaštititi sve njegove podatke i informacije (ISO 27001).

Certifikati su, dakle, svjetski jezik koji je, osim što daje sliku o tvrtki koja ih posjeduje, preduvjet stavljanja proizvoda na tržište. Već su danas vrlo važni, a nakon ulaska Hrvatske u EU bit će još važniji.

Često se zaboravlja da uskoro počinju vrijediti jednaka pravila. Samo tržište natjerat će kompanije da se prilagode novim zahtjevima.

Upravo su nas zaintigirale te prednosti (naravno, i to da EU kuca na vrata) i natjerale nas da se malo bolje informiramo o tim sve traženijim ‘svjudodžbama’ koje se mogu rabiti gotovo u svim poslovima i poslovnim procesima. No krenimo redom: ravnatelj Ex-Agencije za prostore ugrožene eksplozivnom atmosferom Stipo Derek objašnjava da se certifikacija provodi kad je propisana zakonom, tj. proizvođač mora provesti postupak ocjene usklađenosti da bi imao pravo staviti proizvod na tržište ili dobrovoljno, i to zbog više razloga.

Prvi je da svoj proizvod želi podvrgnuti nepristranoj i stručnoj analizi kako bi bio siguran da mu proizvod zadovoljava tehničke i sigurnosne aspekte koje certifikati jamče. Neki kupci i tržišta teško prihvaćaju robu bez certifikata, pa proizvođač ima veće izglede na tržištu ako za svoj proizvod ima certifikat nepristrane treće strane – objašnjava Derek.

Jelena Gruja, direktorica marketinga i razvoja u certifikacijskoj kući DNV Business Assurance, govori da se certifikati koriste u svim djelatnostima, no najpotrebniji su u sektorima izloženijima rizicima: – To su uglavnom proizvođači i svi sudionici nabavnog lanca, posebno područja kao što su hrana, zdravstvo, automobilska industrija, avioindustrija, financijski sektor. Uglavnom se svi u tom lancu žele osigurati da proizvod kojim se koriste u daljnjim procesima bude kvalitetan i siguran.

U tom su slučaju upravo certifikati koje izdaju neovisna certifikacijska tijela jedini logičan izbor – govori, dodajući da u Hrvatskoj certifikati većinom traže kad to zahtijeva kupac, a znatno manje tvrtki pokrene certifikaciju da bi nešto poboljšale. Certifikacija na zahtjev kupaca u mnogo se slučajeva traži u automobilskoj i prehrambenoj industriji.

Primjerice, Podravka je uvela sustav upravljanja kvalitetom prema normi ISO 9001 i sigurnosti hrane utemeljen na HACCP-ovima načelima. Odavno je već počela certificirati prema standardima IFS i BRC, a u planu za ovu godinu jest i certifikacija Mesne industrije Danica prema zahtjevima FSSC-a 22000.

Posjedovanjem certifikata hrvatskim se tvrtkama osiguravaju poslovni procesi jednako kvalitetni kao oni u EU, a prehrambenoj industriji konkurentska prednost – ističe direktor Službe poslovne kvalitete Damir Kukec. Kaže da važnost certifikata ovisi o potrebama pojedinog tržišta ili kupca, no najviše ističe standarde IFS, BRC i FSSC 22000, koje je bilo najčešće dobiti. Riječ je, naime, o standardima koje priznaje Globalna inicijativa za sigurnost hrane (GFSI).

Roland Bosnar, voditelj Odjela kontrole kvalitete u Metrou, kaže da je u Europi uobičajena praksa za većinu trgovacačkih lanaca tražiti IFS ili BRC za proizvođače prehrambenih proizvoda ako žele plasirati svoje proizvode u te trgovacke lance.

Budući da više neće biti granica i da će proizvodi moći neometano cirkulirati svim zemljama EU, a istodobno se ukida povlašteni režim trgovanja za zemlje članice Cefe, mnogi hrvatski proizvođači tražit će kupce u zemljama članicama EU. Zato će certifikati kao IFS ili BRC biti nužni da bi se pronašli putevi do kupaca – misli Bosnar iz Metroa, koji također posjeduje certifikate ISO 2200 i FSSC 22000. Dakle, ispunjava zahtjeve za sigurnost hrane.

Zahtjevi za certifikate često se pojavljuju i na natječajima za javnu nabavu, najčešće u građevinskom sektoru. Imaju ih i konzultantske kuće. Tvrđa TPA Horwath u lipnju od ACCA-a (Udruženje ovlaštenih certificiranih računovača), najbrže rastućeg globalnog tijela za profesionalne računovače, treći put zaredom dobiva certifikat ‘ACCA Platinum Approved Employer’. – Platinum je najviša razina koju tvrtke mogu postići u programu ‘ACCA Approved Employer’. Ona znači da ispunjavamo stroge kriterije u razvoju ljudskih potencijala u rangu s najboljim svjetskim tvrtkama. Jedna smo od rijetkih kompanija u Hrvatskoj koje su postigle taj elitni status – govori Reno Budić, partner u TPA Horwathu.

Zahtjevi za certifikaciju nisu rijetki ni u financijskom sektoru. Hrvatska 1. srpnja stječe i pravo notifikacije za područje cijele Europske unije. Sva akreditacijska tijela u Europi rade prema zahtjevima iste međunarodne norme, ISO/IEC 17011, a harmonizacija je osigurana putem međusobne evaluacije koju organizira krovna Europska organizacija za akreditaciju – EA (European cooperation for accreditation).

Multilateralni sporazum (MLA) potpisan s EA, a što je dokaz ispunjenja normom postavljenih zahtjeva te pratećih normativnih dokumenata, priznat je u svim državama čija su nacionalna akreditacijska tijela potpisnici navedenog sporazuma. To konkretno znači da se rezultat rada certifikacijskog tijela akreditiranog od strane HAA, zbog njenog statusa potpisnice sporazuma MLA, priznaje kao istovrijedan radu bilo kojega drugog certifikacijskog tijela koje je akreditirano od nacionalnog akreditacijskog tijela potpisnice sporazuma MLA.

Prekogranična akreditacija provodi se relativno rijetko i samo u opravdanim slučajevima. U ovom trenutku, s obzirom na to da je HAA od 2010. potpisnica sporazuma, nije uobičajeno da neko drugo akreditacijsko tijelo akreditira certifikacijska tijela u Hrvatskoj, a da nije u suradnji s HAA. Slučajevi u kojima su strana akreditacijska tijela akreditirala certifikacijska tijela u Hrvatskoj svoju povijest imaju iz vremena dok HAA nije bila potpisnica sporazuma MLA. No broj takvih slučajeva smanjivat će se s obzirom na to da je HAA u postupku preuzimanja navedenih akreditacija od stranih akreditacijskih tijela.

Direktorica Odjela upravljanja kvalitetom i regulativom u Đuro Đaković Holdingu Ljiljana Toth sportskim rječnikom kaže da je certifikat kotizacija koju morate imati da biste uopće mogli sudjelovati u tržišnoj utakmici.

Za svaki ozbiljan posao u Hrvatskoj, a pogotovo izvan Hrvatske, posjedovanje certifikata ISO 9001, a sve više i ISO 14001, nužno je da bi vas kupac ili investitor uopće prepoznao kao potencijalnog dobavljača i provjerio vaše financijske i tehničke mogućnosti. Od certifikata važniji su dobro uvođenje sustava i njegovo stalno poboljšanje. To nas ‘prisiljava’ da nadziremo sve svoje procese i tražimo potencijalne slabe točke prije nego što se pojave – govori Toth, koja smatra da će ih, kad tržište EU dođe k nama, posjedovanje certifikata izdvojiti od tvrtki koje nemaju certifikat.

Da će nakon ulaska Hrvatske u EU posjedovanje certifikata postati važnije, misli i predsjednik Uprave Karlovačke pivovare Alexander Gerschbacher: – Potrošači su sve svjesniji svojih prava i proizvođači postavljaju sve veće zahtjeve. Proizvođači pak, kako bi se mogli natjecati na tržištu EU, moraju uvesti norme kojima osiguravaju sigurnost i kontinuitet svoje proizvodnje – objašnjava. Karlovačka pivovara posjeduje četiri certifikata za upravljanje kvalitetom, sigurnošću hrane, upravljanje okolišem te zdravljem i sigurnošću na radu.

Koliko je važno posjedovati certifikat za izvoz, dobro znaju i u Novom Feromontu, proizvodno, tehnički i isključivo izvozno orijentiranoj tvrtki (čak 95 posto izvozi u zemlje EU). Bez posjedovanja certifikata ne bi se mogao dobiti posao na stranom tržištu – ističe Milena Nestić, voditeljica Odjela osiguranja kvalitete u Novom Feromontu.

Tvrtka upravo uvodi normu BS OHSAS 18001 i uz neke stručne certifikate kojima potvrđuje da će proizvod koji kupac naručuje biti u skladu sa traženim zahtjevima i unaprijed određenim specifikacijama posjeduje certifikate kojima kupcima jamči visok stupanj organizacije u proizvodnom procesu i poslovanju, pa i to da u proizvodnom procesu nastoji što manje utjecati na okoliš.

Jelena Gruja napominje da je, zapravo, najmanje što se očekuje od svakoga ozbiljnog poslovnog partnera na tržištu EU, bez obzira na to kojem industrijskom sektoru pripadao, primjena načela kvalitete, sigurnosti i okoliša. S tih je područja i najviše izdanih certifikata na svjetskoj razini.

Uzimajući u obzir da neke kompanije odustaju ili nestaju s tržišta, Goić ipak primjećuje porast broja tvrtki koje traže certifikaciju. Sve se više traži i potvrda CE o usklađenosti proizvoda. Do sada se, naime, u Hrvatskoj izdavao tzv. krnji C, a nakon ulaska u EU trebat će potvrda CE.

I Stipo Dereć podsjeća na neke promjene. U dijelu protueksplozijske zaštite postupci za proizvođače ostat će jednaki. Međutim, uvoznicima se situacija mijenja. Moći će uvoziti proizvode iz EU s oznakom CE, bez ikakve recertifikacije u Hrvatskoj. To vrijedi i za neka druga područja. Ipak, EU nosi i neke probleme. Do sada su tvrtke mogle kupiti opremu iz bilo kojega dijela svijeta i ako je imala vrijedne certifikat prema normama IEC, mogle su je jednostavno uvesti, certificirati u Hrvatskoj po jednostavnom postupku i ugraditi u pogon. Međutim, to se više neće moći. Proizvod mora imati europski certifikat i oznaku CE, nema olakšica – napominje Dereć.

EU, dakle, svima donosi promjene. I certifikacija prema međunarodnim normama može biti dobar vjetar u leđa razvoju, probou na nova tržišta i izlasku iz krize. Tržište se širi i, kao što je već poznato, trebat će se dodatno dokazivati. Postajemo dio svijeta – ne čini li se zato nužnim primijeniti i najbolju svjetsku praksu?