Više volimo reći da smo Lukapsovi partneri nego njegovi vlasnici

Što vas je prvotno ponukalo da bacite oko na Lukaps i u kakvom je stanju tvrtka bila prije preuzimanja? – Najprije moram reći da je taj posao bio prvi primjer indijskoga visokotehnološkog ulaganja u Hrvatsku. Mnoge farmaceutske tvrtke u Indiji i danas pomno promatraju Lukaps. Ta nam je tvrtka bila zanimljiva čim smo doznali za nju jer se bavila našim temeljnim biznisom – proizvodnjom praznih kapsula. Stanje u kojem je Lukaps bio prije preuzimanja nije previše obećavalo. Borio se sa zaostajalom tehnologijom, neprimjerenim financiranjem i posve nemotiviranom radnom snagom. Dok smo pregovarali s Upravom, radnici i osoblje nisu primili plaću četiri mjeseca. Stečaj je bio sve izglednija opcija, radnici su strahovali za egzistenciju, a većina dobavljača zbog prijašnjih dugova nije isporučivala sirovine ili je tražila plaćanje unaprijed, što je tada bilo neizvedivo. Lukaps je također izgubio većinu važnih klijenata zbog loše kvalitete proizvoda i mnogo drugih faktora. Njegov je dug bio 25 posto od godišnjeg prometa, nijedna transakcija nije bila osigurana i cijela je tvrtka bila u popriličnom neredu.

Što je prevagnulo u odluci o preuzimanju? – Lukaps nam je bio prvo industrijsko ulaganje izvan Indije i, kao uvijek, prihvatili smo izazov. Kao što je slučaj u preuzimanju poslovanja neke tvrtke, ubrzo smo otkrili da ima i više problema nego što se pokazalo na početku. Trebalo je mnogo uložiti u sve proizvodne sektore, pogotovo u sustave sušenja i vlaženja, ključne u proizvodnji kapsula. Velik napor uložen je u podizanje razine proizvodnje na međunarodno priznat standard, što je zahtijevalo i mnogo prilagodbe i poučavanja zaposlenika. Sva ta ulaganja stajala su nas više nego što smo platili tvrtku, ali nismo gubili vjeru u Hrvatsku i ljude koji su radili u Lukapsu.

Koje ste strateške odluke donijeli nakon preuzimanja? – Prva i očita strategija bila nam je nastaviti proizvodnju bez obzira na tekuće probleme. Osim većeg financiranja i poboljšanja standarda obrazovanja zaposlenih odmah smo svima isplatili plaće koje im je ostao dužan bivši vlasnik. Naravno, zbog svih tih troškova mjesečni su gubici drastično rasli, što je dodatno povećalo našu zaduženost i rizik od stečaja. Naš je idući zadatak bio osvremenjenje cijele tvornice i potpuna posvećenost obrazovanju zaposlenika, zbog čega je mnogo naših suradnika došlo raditi u Hrvatsku, a Hrvati su poslani na izobrazbu u Indiju.

Jeste li zadovoljni rezultatima izobrazbe i je li bilo problema u provedbi? – Kad smo preuzeli Lukaps, vrlo brzo shvatili smo da imamo vrijedne i inteligentne radnike, tj. suradnike, kao što ih nazivamo u grupaciji. Drugim riječima, osjetili smo da je Lukaps jako pojačanje Grupe ACG iako u tom trenutku nije bilo nikakve tržišne strategije. S prvom izobrazbom počeli smo nekoliko mjeseci nakon preuzimanja i tada smo se ponovno neugodno iznenadili. Nevjerojatno je koliko je teško bilo Hrvatima pribaviti vize za Indiju i obrnuto. Međutim, uspjeli smo i u tome. Hrvatski zaposlenici s velikim su entuzijazmom prihvatili nadogradnju znanja, ‘know-how’, ‘show-how’ i ‘do-how’ naših stručnjaka. Proces je potrajao gotovo dvije godine, dakle mnogo dulje od planiranoga. Osim izobrazbe odlučili smo zadržati ime Lukaps kako bismo zaštitili emotivnu vezu tima i tvrtke koja je prepoznatljiva u Ludbregu, kojem djelomično i duguje naziv. Tek nedavno dodan joj je prefiks ACG kojim smo samo dokazali da Lukaps ima punu potporu Grupe i da može računati na to da kupcima prenese našu tehniku, financijsku i administrativnu snagu.

Koji su bili ključni logistički potezi? – Proizvodne pogone koji proizvode za rusko, europsko i američko tržište preselili smo iz Indije u Hrvatsku. Tako smo konzervativnoj europskoj farmaceutskoj industriji dokazali da je Lukaps zrela tvrtka koja danas ima potrebne certifikate za izvoz na sva globalna tržišta. Uz to, proizvodnja je iz Indije presežena na područje bliže kupcima u Njemačkoj i Francuskoj te najvećim europskim konkurentima. U biznisu s kapsulama najvažnija je veličina. Lukaps je već sad treći najveći europski proizvođač kapsula s godišnjim sto-pama rasta od pet do deset posto, što zapravo znači da raste dvostruko brže od najvećih konkurenata.

Kako biste Lukaps opisali danas, sedam godina nakon preuzimanja vlasništva? – Volimo kad nas se naziva Lukapsovim partnerima. Vlasništvo je negativno nabijena riječ, a i tko je na kraju vlasnik ičega? Lukaps sad ima pozitivan novčani tok i zarađuje te je, najvažnije, pod stopostotnom hrvatskom upravom. Posljednji indijski predsjednik Uprave Mishraji Shivshankar već se povukao u Indiju i sad radi na drugim projektima, a na tvrtkino čelo nakon orijentacije i izobrazbe sjeo je Marko Fresl. Tvrtka danas ne ovisi ni o kome osim o vrlo izdašnom financiranju potrebnom za rast proizvodnje, zaposlenosti i izvoza. Mnogi međunarodni klijenti već su posjetili, pregledali i odobrili našu proizvodnju u Ludbregu. S takvom pričom o uspjehu nadamo se da će i više stranih farmaceutskih grupa uložiti u Hrvatsku, posebno sad kad u zemlji imaju osigurane nužne potrebnosti. Primjer problematičnog Lukapsa najbolje pokazuje da se Hrvatska može tretirati kao gostoljubiva, sigurna i dobra industrijska lokacija s odgovarajućom infrastrukturom.

Koliko kapsula na godinu proizvede Lukaps i koja su vam ključna tržišta? – Lukaps proizvede više od četiri milijarde kapsula na godinu i ta brojka stalno raste. Čak se 99 posto naše proizvodnje izvozi, i to po-glavito u razvijene zapadnoeuropske zemlje: Njemačku, Francusku i Veliku Britaniju. Vrlo je važno rusko tržište i tržišta drugih zemalja bivšega Sovjetskog Saveza te ono Sjedinjenih Američkih Država.

Nosi li hrvatski ulazak u Europsku uniju neke prednosti ili nedostatke za poslovanje u Hrvatskoj? – Za iskusnu grupaciju poput naše, sa snažnim uporištem na europskom tržištu, ulazak vaše zemlje u Europsku uniju nije ni prijetnja ni prilika. Vrlo smo zadovoljni svojom vrijednom i inteligentnom radnom snagom te raširenom uporabom engleskog jezika, zbog čega je zemlja sigurno i ugodno mjesto za rad i život.

Što planirate idućih godina? Sprema li se akvizicije drugih europskih tvrtki ili nova ulaganja u Hrvatsku? – Zasad gotovo sve tvrtke u Grupi ACG rade na preseljenju i poboljšanju proizvodnje u Indiji, zbog čega se ne planiraju nove akvizicije u Europi. Međutim, surađujemo s nekim ‘joint venture’ partnerima na tvornicama u Njemačkoj i SAD-u i naš proizvođački folija za pakiranje traži mjesto izvan Indije. Predstavnici te tvrtke posjetili su Hrvatsku, no još nije odlučeno u koju će se zemlju preseliti proizvodnja.

Kako se ACG Worldwide nosi s globalnom ekonomskom krizom i koje su vam ambicije na razini Grupe? – Naša tvrtka već je četiri naraštaja u obitelji i danas ima više od tri tisuće zaposlenih, od kojih više od tisuću inženjera, kemičara, farmaceuta i doktora znanosti. Tri člana obitelji kontroliraju poslovanje, tj. 15 tvrtki za proizvodnju kapsula i folija, naprednu farmaceutiku i strojeva za punjenje. Svakom od tih kompanija upravljaju pak visokokvalificirani predsjednici i njihovi nadzorni odbori. Na razini Grupe upravljamo i razvojnim centrom koji posjeduje 50-ak patenata i svake godine razvije 10-ak novih. Sva relevantna tehnologija odmah se prebacuje i u Lukaps. Na globalnoj razini postali smo drugi svjetski proizvođač kapsula i najveći svjetski proizvođač kalupa i strojeva za punjenje kapsula. Izvozimo više od 50 posto ukupne godišnje proizvodnje cijelog asortimana i cilj nam je izvoziti 70 posto. Tako bismo se dobro osigurali na globalnom tržištu i nosili s lokalnim i regionalnim ekonomskim krizama. U iduće tri godine planiramo imati proizvodne pogone na još dva kontintenta, gdje smo već kupili zemljišta i uspostavili lokalne podružnice.