Jednom davno, na Markovu trgu, jedan od zanimljivijih novinarskih zadataka bilo je praćenje sjednica saborskih odbora. Tamo se, čak i u ‘ono doba’ moglo čuti zanimljivih podataka, pa i sukoba samo naoko jedinstvene fronte personificirane u Socijalističkom savezu radnog naroda. I nakon 1990. odbori su bili po mnogočemu zanimljiviji od saborskih sjednica. Saborska govornica bila je tek odskočna daska za političku estradu, ali su se zato na odborima brisila stajališta, ne uvijek nužno (samo) prema stranačkom ključu.
Danas, odnosno u utorak, sasvim druga priča. Ministar financija na Odboru za financije i proračun predstavio je rebalans proračuna, ali samo svojim stranačkim odnosno koalicijama drugovima i partnerima te vanjskim članovima. Oporba je eski-virala, a hadezeovci Martina Dalić, Ivan Šuker i Đuro Popijač u to su vrijeme imali očito njima važniju sjednicu svoga kluba. Do popodneva su i oni izbrusili poruke kojima će se suprotstaviti Liniću, pa je dvojac Milošević-Šuker izasao pred novinare s odgovorom Vladi. I u vezi s proračunom i u vezi s privatizacijom Croatia osiguranja i HPB-a.
A ja bih najradije da Leko u Saboru uvede novi propis: Tko se ne suprotstavi nekom prijedlogu na ma-tičnom odboru, ili bar na saborskoj sjednici – neka šuti zauvijek. Takav bi politički ‘brak’ sigurno bio produktivniji od Karamarkovog bijega iz Sabora pred Milanovićem i oporbenog skrivanja po hodnicima. Jer ova vlada zaslužuje i žešću opor-benu kritiku, ali u izravnom obračunu, a ne samo slanjem poruka s konferencija za novinare.
