PORTUGAL

Neustavno je između 900 milijuna i 1,3 milijarde eura rezova, uglavnom mirovina, plaća u javnom sektoru i socijalnih naknada. Riječ je o četiri od devet predloženih mjera štednje za koje sada treba naći zamjenu. Gdje, vlada Pedra Passosa Coelha nema pojma jer zemlja tone u sve dublju recesiju.

I onako nezahvalnu situaciju u Portugalu prošli je tjedan dodatno zakomplicirao Ustavni sud koji je nakon mjeseci dubokog promišljanja odlučio ‘srušiti’ velik dio mjera štednje planiranih u proračunu za ovu godinu. Prema procjenama, neustavno je između 900 milijuna i 1,3 milijarde eura rezova, uglavnom mirovina, plaća u javnom sektoru (oko sedam posto godišnje plaće) te zdravstvenih i socijalnih naknada (koje će država morati isplatiti unatrag), zbog čega se vlada premijera desnog centra Pedra Passosa Coelha našla u vrlo nezgodnoj situaciji. Riječ je o čak 20 posto od planiranih pet milijardi eura ušteda ili, u stavkama, neustavne su četiri od devet predloženih mjera štednje.

Uza standardne proračunske rupe Vlada je dobila još jednu. Premijerski stolac, već dobro zanjihan pozivima na ostavku nedavnim odlaskom ministra i glasovanjem o povjerenju u parlamentu, tako je postao još nestabilniji. Međutim, Coelho ne odustaje tek tako. Odluka Ustavnog suda nije toliko neočekivana, trenutačna vlada očito nije apsolvirala prošlogodišnje lekcije kad je taj isti sud također odbio amenovati neke mjere štednje prisilivši Vladu na novo pisanje proračuna. Obični Portugalci neće previše suočavati s razočaranim premijerom jer okrnjeni proračun donosi rekordne poreze radi povećanja poreznih prihoda od čak 30 posto ove godine. Da nije bez srca, Sud je pokazao prihvaćanjem 50-postotnog reza prekovremenih za zaposlene u javnom sektoru i poreza solidarnosti između 3,5 i 10 posto na mirovine iznad 1350 eura.

Za utjehu Vladi, da je i prošao u zamišljenom obliku, proračun ne bi previše pomogao Portugalu koji se od spašavanja prije dvije godine, kad je rado prihvatio 78 milijardi eura pomoći, muči s javnim financijama i slabom ekonomijom. Zemlja je još jedan u nizu primjera propalog koncepta štednje, s premijerom koji je jedan od najgorljivijih pristaša čudotvornosti rezova. Jedno je ipak pogodio: Portugal već dvije godine pati od teške recesije i nezaposlenosti, kao što je i prognozirao. Problem je što bi, prema Coelhovim procjenama, sad trebao početi snažno rasti, a i dalje tone bez perspektive okretanja trenda. Jednako je netočna bila procjena poznatih međunarodnih kreditora koji su uvjete štednje nametnuli zemlji pristavši pozajmiti novac već prezaduženom pacijentu. Tako bi dug u omjeru na BDP trebao vrhunac, 124 posto, dosegnuti tek sljedeće godine.

Štoviše, nije postignuta ni fiskalna konsolidacija, kamoli rast gospodarstva i radnih mjesta. Proračunski manjak narastao je s 4,4 posto 2011. na 6,4 posto prošle godine pa su spomenuti kreditori, ljudi puni razumijevanja, odlučili Portugalu dati dvije godine više za stabilizaciju. Ni ova godina ne obećava: umjesto zamišljena tri posto deficit je trebao biti 5,5 posto, a s najnovijim razvojem događaja mogao bi ponovno dosegnuti 6,4 posto.

Dok u drugim zemljama pozivi na ostavku proizlaze iz uobičajenih političkih uzoraka ponašanja, u Coelhovu slučaju imaju malo više realnog utemeljenja. Neuspjeh programa štednje i osobni je neuspjeh premijera koji se nakon preuzimanja dužnosti predstavljao kao uvjereni pobornik koncepta štednje i otišao u tome i dalje nego što se od njega tražilo izvana, privatizacijom tvrtki koju nitko nije tražio i mesarskim rezanjem deficita. Osobno nepromišljeno, čovjek je odlučio sam jamčiti za mjere premda mudriji kolege znaju koliko oprezan treba biti i rado prebacuju odgovornost na međunarodne kreditore, nešto što uvijek mogu učiniti. A rezovi ne funkcioniraju, bar ne ondje gdje je najvažnije. Manji deficit tekućeg računa i prinosi na državne obveznice te tapšanje iz EU neće mu nimalo pomoći.

Izbora stoga više nema, mora nastaviti u tom tonu, pa je dan nakon odluke u obraćanju naciji upozorio na to da se i dalje mora štedjeti, ovako ili onako, te da nema izbora nego rezati još dublje u socijalnu državu. Ondje gdje još smije. Smanjiti će se i proračuni državnih poduzeća, ali zato je dobra vijest da neće povećavati poreze iako bi to ionako bilo teško izvesti, vjerojatno i opasno. – Moramo učiniti sve da izbjegnemo drugo spašavanje – dramatično je ustvrdio premijer i usput sarkastično primijetio da Sud očito želi povećanje poreza.

Situacija je gotovo nemoguća. S jedne strane zemlja teško može pregovorima olakšati uvjete jer je već dobila dvije godine na prvotni raspored i dva joj je puta odobren veći deficit od planiranoga ove godine, a s druge strane novca za eventualnu promjenu smjera nema i ne može se dobiti, tako da nema izbora nego nastaviti zacrtanim smjerom, kamo god odveo. A u bolje sutra ne vodi, toliko je očito. Dirigenti iz ‘trojke’ – Međunarodnoga monetarnog fonda, Europske unije i Europske središnje banke – jednako su uporni u pristupu, promjeni uvjeta kreditiranja i daljnjim popuštanjima, o korjenitoj promjeni smjera ne žele ni čuti. Moguće je jedino produljenje rokova otplate kredita, i za Portugal i za Irsku, na sastanku ministara financija potkraj tjedna u Dublinu.

Ubrzo nakon objave odluke Ustavnog suda Europska komisija upozorila je Portugal da ostane vjeran dogovorenim rokovima i proračunskim ciljevima. – Svako napuštanje ciljeva programa ili njihovo ponovno dogovaranje poništio bi dosad uložen napor i uspjeh portugalskih građana, primjerice sve veće povjerenje investitora, i samo produljilo teškoće prilagodbe – poručili su iz Komisije i tako zapravo sjajno ilustrirali bit mjera. Važno je da su ulagači zadovoljni i da se može nastaviti pozajmljivati što prije. Zemlja se, inače, vratila na tržišta kapitala u siječnju izdavanjem srednjoročnih obveznica i planirala je izdati i dugoročne, ali odluka bi to mogla odgoditi. Kad je riječ o Coelhoj sudbinu, neki mu već prognoziraju odlazak i prijevremene izbore. Ipak, mnogo drugih primjera pokazalo je da to ništa neće promijeniti, sasvim je svejedno tko je premijer kad ritam određuje netko drugi.