Novi predsjednik Uprave Lidla Hrvatske napravio je nešto posve neobičajeno za tu tvrtku – neformalno se podružio s novinarima. Bit će tu još novotarija, naravno, koliko to politika kompanije dopušta.
Boris Lukšić bio je među prvih dvadeset ljudi koji su se 2003. godine zapošlili u hrvatskom Lidlu. U međuvremenu je iz njega izbivao samo u jednom kraćem razdoblju, nekoliko mjeseci, kada je u zadatak dobio da ispita kolika je apsorpcijska moć srbijanskog tržišta za otvaranje Lidla. Kada je ustanovio da to tržište za Lidl još nije spremno, vratio se u Hrvatsku, u logistički centar Lidla u Jastrebarskom, odakle je 2010. godine, kada je postao direktor prodaje, došao u upravnu zgradu u Velikoj Gorici. Potkraj prošle godine imenovan je članom Uprave za prodaju, a mandat mu je na tome mjestu počeo teći s 1. siječnja ove godine. Kada je Marin Dokozić, koji je Lidl Hrvatsku vodio protekle četiri godine, prihvatio poziv da preuzme vođenje Lidla u Portugalu, izbor za njegova nasljednika među tri člana Uprave pao je na Lukšića.
Lukšićevu kratkotrajnu funkciju člana Uprave za prodaju naslijedio je Tomislav Šapina, a Lukšić je od svog prethodnika naslijedio i preuzeo preostala dva člana Uprave, Alena Halamića, zaduženog za financije i administraciju. Od svog je prethodnika Lukšić također naslijedio vođenje tvrtke koja se iz ‘crnog vraga’ za zaposlene pretvorila u jednog od deset najpoželjnijih poslodavaca u Hrvatskoj. Da vrag uopće nije tako crn kakvim ga se opisuje, moglo se ustanoviti vrlo brzo nakon što je Lidl počeo otvarati prve trgovine po Hrvatskoj, i to prema tome što su u njega masovno počele prelaziti prodavačice iz drugih trgovina. Iako su im bivši poslodavci govorili ‘lude ste, ovdje vam je bolje, ne znate što vas čeka’, uglavnom nisu imale razloga za kijanje što su to učinile. Prosječna neto plaća u Lidlu danas je blizu 6700 kuna, daleko iznad prosjeka branše.
U strogo unificiranoj kompaniji koja u 25 zemalja ima više od 9500 trgovina malo je prostora za davanje lokalnog ‘štita’, čemu je Lukšić ipak sklon. Primjerice, u Lidlovoj trgovini na zagrebačkim Sveticama postavljene su nove blagajne, koje se od unificiranih za sve Lidlove trgovine ma gdje se nalaze razlikuju prema tome što imaju veći prostor za pakiranje kupljene robe. Lukšić objašnjava da je koncept Lidlove blagajne rezultat njemačkog pristupa kupnji, gdje kupac robu stavlja u kolica, a pakira je tek kada je istovaruje u svoje vozilo. Hrvatski pak kupci više vole kupljenu robu upakirati u vrećice odmah na blagajni. Stoga je od njemačke centrale izborno dozvolu da se u nekoliko trgovina u Hrvatskoj postave nove blagajne, prilagođenije navikama i željama hrvatskih kupaca. Mali korak za Lukšića, ali velik za Lidl!
