Bila je to ugodna večer sa starim prijateljem. James je sjedio udobno zavaljen u naslonjač s časom u ruci dok mu je dr. Q. pričao o svom projektu. – Kako ti je uopće pala na pamet ta ideja? – upitao je James profesora ispijući treći martini. – Moj je automobil glup – nasmijao se prof. dr. Q. – a ja sam star i vid mi je sve slabiji. Prije tri mjeseca zamalo sam pokupio dijete na biciklu, a jedva da se bilo smračilo. Zakočio sam pred njim. Ja možda jesam star i slijep, ali vozilo ne mora biti. Provjerio sam je li sve u redu s djetetom, a onda iz tih stopa otišao pokrenuti tvrtku SENSE-or. Okupio sam tim od desetera stručnjaka, radimo na konceptu inteligentnog vozila sposobnog prepoznati pješake i bicikliste ispred i iza vozila u rasponu od deset metara. Projekt se zove ‘Safe’. – Inteligentno vozilo? – Da, ugradit ćemo infracrvene senzore za detekciju topline ljudskog tijela. Kad detektira biciklista ili pješaka, vozilo će samo usporiti zahvaljujući algoritmu koji će prilagoditi brzinu vozila razmjerno njegovoj udaljenosti od pješaka. Na razvoju tog algoritma surađujemo s jednim austrijskim institutom. – Zvuči sjajno! – Da – nasmijao se profesor – jedini je problem što nemamo novca za daljnji razvoj. Treba nam otprilike 120.000 eura, imamo i toliko vlastitog novca. Imaš li ti kakvu ideju kako to financirati?
Te je večeri James, brčkajući se u jacuzziju, dugo razmišljao o profesorovoj ideji, ali ničega se nije mogao dobiti. Uskoro mu se zanosna brineta pridružila u kadi i tad je primijetio da razina vode raste. – EUREKA! – uzviknuo je James i dohvatio mobil. – Profesore, financirat ćemo vam projekt u sklopu programa EU ‘EUREKA’! Financiraju se inovativni projekti s raznih područja i hrvatski partner može dobiti do 150.000 eura ili do 50 posto projekta – ovisi što je manje. Obvezatno je sufinanciranje od 50 posto. Treba imati najmanje jednog partnera iz zemalja članica tog programa, a vi već imate Austrijance! – Što se točno financira? – upitao je profesor. Začetek za večerom, istodobno je pokušavao žonglirati telefonom i pilećim batkom. – Gotovo sve povezano s razvojem. Bruto plaće zaposlenika, razvojna oprema i sitni inventar, troškovi vanjskih usluga i putovanja te ostali razvojni troškovi. Korisnik sâm plaća troškove, a onda se oni nadoknađuju. – NA ‘Safeu’ će 12 mjeseci raditi šest ljudi puno radno vrijeme. Ukupni trošak bio bi 250 000 eura, u što je uključeno 170.000 eura za plaće inženjera i softveraša, a ostatak bi se utrošio za razvojnu opremu i pomoćni softver. Hoćeš reći da se sve to može financirati novcem ‘Eureke’? – upitao je profesor pomalo ofenzivno, pokušavajući čitati između redaka. To mu nikako nije uspijevalo.
