AUSTRIJA

Ove se godine planira prodaja državnih obveznica za dodatne 6,3 milijarde eura. Zbog novih injekcija državnoga kapitala u posrnnuli bankarski sektor raste i dug jedne od ‘zdravijih’ zemalja EU. Austrijski savezni dug od 75,3 posto BDP-a jako je premašio propisanu granicu, koja za države EU mora biti niža od 60 posto.

U Beču i cijeloj Austriji odavno je razvijena tradicija svakodnevnog ‘jamranja’, a uostalom i riječ je njemačkog podrijetla (dolazi od glagola jammer). No, hrvatsko se i austrijsko ‘jamranje’ ili jadikovanje uvelike razlikuju. Dok Hrvatska tone svakim danom sve dublje, austrijski su ekonomski pokazatelji među najboljima u Europi, pa i Austrijanci priznaju da ‘jadikuju na visokoj razini’. Reklo bi se da ni na to nemaju pravo u vrijeme kada kriza u Europi ne posustaje, kada jedva stignu ‘krpati’ dubioze mnogih članica, kada se kritična situacija sela od Irske i Portugala do Grčke, Španjolske, Italije, pa Cipra… Pa ipak, je li u Austriji sve tako mirno i dobro kako se čini iz nesigurnosti drugih?

Naravno, austrijska kuća ima i ‘prljavog rublja’, ne samo u podrumu. Ukupan državni dug do početka 2012. popeo se na 189,6 milijardi eura. Za usporedbu, u 2007. bio je 147,4 milijarde. U posljednje vrijeme dug je narastao, među ostalim, zbog novih injekcija državnoga kapitala u posrnuli bankarski sektor. Lani je dospjeli dug države bio skoro 21 milijardu eura, četiri milijarde više nego u 2011. U 2013. planirano je novo zaduživanje (obveznicama) od 6,3 milijarde eura. Austrijski savezni dug od 75,3 posto BDP-a daleko je premašio granicu, tj. kosi se s propisima EU, prema kojima bi morao biti niži od 60 posto. Ipak valja reći da je danas vrlo malo država koje su u stanju poštovati tu granicu. Pitanje je ima li ih uopće?

Korupcija je uzela maha u proteklom desetljeću. Otkrivene su brojne afere, posebice iz razdoblja 2000-2006, kada su u koaliciji s konzervativcima (Narodnjačkom strankom) bili i desničari (Slobodnjačka stranka). Takvo stanje srozalo je Austriju na 25. mjesto liste najmanje korumpiranih država na svijetu – kao orijentir, Slovenija je na 37. mjestu, a Hrvatska na 62. mjestu te liste Transparency Internationala. Gotovo čitavo prošlo desetljeće Austrija je bila uveliko bolja, 15. ili 16. Porast korupcije i pad ugleda austrijske politike jako šteti općem poslovnom i političkom ugledu Austrije, kao cilja za strane investicije itd. Austrija sada napokon pokušava preokrenuti trend erozije imidža. Znatno je povećala broj antikorupcijskih državnih odvjetnika i sudovi počinju kažnjavati optužene – iako je očito da korupciju nije lako razotkriti, posebice u visokim sferama politike i državnih nabavki/prodaja, kada su u igri i inozemni faktori.

Austrija kao poznata socijalna država ima problem opstanka u dosadašnjem obliku. Nedavno smo imali klupski razgovor stranih novinara u Beču s austrijskim saveznim ministrom rada, socijalnih usluga i zaštite potrošača Rudolfom Hundstorferom. Ako bismo uspjeli navesti Austrijanke i Austrijance da idu nešto kasnije u mirovinu nego što je sada slučaj, imali bismo velike uštede. Računica je jasna – jedan mjesec kasnijeg umirovljenja donosi uštedu od jedne milijarde eura – kaže Hundstorfer i dodaje da će se do 2020. u Austriji morati ići jednu godinu kasnije u mirovinu nego danas.

Statistika s početka ovog desetljeća pokazuje da se u Austriji, u prosjeku, u mirovinu odlazi s 58 godina života te da jedan umirovljenik, muškarac ili žena, u prosjeku mirovinu dobiva sljedećih 20 godina. To je neizdrživo, upozorava odavno dr. Bernd Marin, poznati austrijski političko-ekonomski istraživač. Obje vladajuće stranke austrijske savezne koalicije, socijaldemokrati i narodnjaci, suglasne su da se mora produljiti staž i postupno povećavati prag za mirovinu. No budući da se te koalicijske partnerice neprestano sukobljavaju u vezi s mjerama kakvima treba izmijeniti stanje, veliko je pitanje hoće li pravodobno ublažiti mirovinsku ‘tempiranu bombu’.

Austrijski sustav ima još jedan temeljni problem, ukazuje Barbara Kolm, predsjednica Instituta Friedrich August von Hayek’ u Beču. U Austriji je u 2012. udio poreza i doprinosa rastao u pravcu 44,4 posto – upozorava Kolmova. Pritom naglašava da si država danas stalno mora ponavljati osnovna pitanja, ponajprije koje usluge može privatna privreda pružiti bolje od države, kao i koje usluge što ih država nudi pučanstvu za njegov, porezni novac, stanovništvo uopće treba. U nedavnom intervjuu za ugledni bečki gospodarski mjesečnik Trend Kolmova ukazuje da građanima mora ostati više neto od bruto primanja te da se opće blagostanje ne može povećati ako se ne poveća produktivnost – a to je moguće samo smanjivanjem nameta, snižavanjem poreza te istovremeno pravilnim poticajima.

Veći je problem u Austriji rast nezaposlenosti. U ovu je godinu država ušla s 385.438 onih koji traže posao ili ih je zavod za zapošljavanje poslao na doškolovanje. Prema statističkoj metodologiji EU, Austrija sad ima stopu nezaposlenosti od 4,5 posto, dakle još uvijek daleko najnižu u EU (slijede Luksemburg s 5,1 i Njemačka s 5,4 posto, a prosjek EU je 10,7 posto). Ipak, bojanan se širi, jer je nezaposlenost s početka 2013. 6,9 posto viša nego prvog dana 2012. Analizirajući austrijske pokrajine, najviše je nezaposlenost porasla u Gornjoj Austriji. Takav trend zabrinjava industrijske direktore. Jedan od njih je Wolfgang Hesoun, predsjednik Poslovnog odbora Siemensa Austrije i odgovoran za poslovanje Siemensa u još 18 država Srednje i Istočne Europe. U drugoj polovici prosinca, na kraju Siemensove poslovne godine, u razgovoru s novinarima rekao nam je da mu nije jasno odakle gospodarski prognoštičari crpe optimizam. Veliki infrastrukturni dobavljači i mnogi drugi industrijski proizvođači osjećaju da nije prošlo vrijeme nesigurnosti.

Europska je komisija prošli tjedan predstavila paket inicijativa prema kojima bi registracija robnih marki u Europskoj uniji postala jeftinija, brža, pouzdanija i predvidljivija. Predložene reforme poboljšale bi uvjete inoviranja i izvlačenja koristi iz inovacija putem efikasnije zaštite robnih marki od krivotvorenja, uključujući i lažnu robu koja je samo u tranzitu kroz teritorij EU.

Što se tiče naknada, Komisija predlaže princip ‘jedan razred po naknadi’, koji će se primjenjivati kako na robne marke u Uniji tako i na zahtjeve za registraciju nacionalnih robnih marki. To će omogućiti svim kompanijama, posebice malima i srednjima, davanje zahtjeva za zaštitu robne marke prema svojim stvarnim poslovnim potrebama prema trošku koji pokriva samo te potrebe.

U okviru postojećeg sustava naknada za registraciju omogućuje se registracija do tri razreda proizvoda, a u revidiranom bi sustavu robna marka mogla biti registrirana samo za jedan razred proizvoda. To znači da će na razini EU kompanije plaćati znatno manje kada traže zaštitu samo jednog razreda proizvoda.

Povjerenik Komisije za unutarnje tržište i usluge Michel Barnier rekao je da su ‘robne marke bile prvi uspjeh EU na području zaštite autorskih prava’ te da su harmonizacija zakona zemalja članica 1989. i stvaranje europske robne marke 1994. otvorili put drugim alatima za zaštitu autorskih prava, kao što su zaštita dizajna i patent EU.

• Danas, 20 godina kasnije, s ponosom mogu objaviti da je naš sustav zaštite robnih marki izdržao test vremena. Nema potrebe za velikim remontom, temelji sustava vrlo su čvrsti. Ono čemu težimo je dobro usmjereni modernizacija kako bi zaštita robne marke bila lakša, jeftinija i efikasnija – izjavio je Barnier.

Da bi potaknula inovaciju i rast putem pristupačnijih i efikasnijih sustava robnih marki u Europi, Komisija predlaže pojednostavljenje i harmonizaciju registracije proizvoda, uključujući nacionalnu razinu zemalja članica uzimanjem Europske robne marke kao mjerila modernizacije postojećih pravila i povećanjem pravne sigurnosti promjenom zastarjelih pravila, brišanjem dvosmislenosti, pojašnjavanjem pravila robnih marki u smislu njihovog opsega i ograničenja te uključivanje velikog broja slučajeva Europskog suda pravde. Također i poboljšanje sredstava za borbu protiv krivotvorenih dobara u tranzitu kroz EU te omogućavanje suradnje između zemalja članica i agencije za robne marke EU (Ureda za harmonizaciju na unutarnjem tržištu) u svrhu promicanja konvergencije praksi i razvoja zajedničkih alata. Zakonodavne prijedloge mora usvojiti Europski parlament i Vijeće, a reviziju uredbe o naknadama Komisija će usvojiti kao provedbeni akt, zbog čega je prije potrebno prihvaćanje pred nadležnim Odborom za naknade Uredu. Prvi sastanak Odbora održat će se tijekom ljeta s ciljem usvajanja izmijenjene Uredbe o naknadama prije kraja ove godine.

Unutar predloženog paketa tri su inicijative, a riječ je o preradi direktive iz 1989. (2008/95/EC), koja određuje pravila robnih marki u zemljama članicama, reviziji uredbe iz 1994. (2007/2009/EC) o robnoj marki EU i reviziji Komisijine uredbe iz 1995. (2869/95) o naknadama Uredu.