Poreznici ovrhe ne obustavljaju ni kada dug padne ispod 50.000 kn

O pasni, irritantni, dobro sakriveni i fascinantni samo su neki od pridjeva kojima bi se moglo opisati računalne virusne, koji postoje gotovo jednako dugo kao i računala. Iz prvotnog oblika eksperimentalnih programskih kodova, zločudni programi virusi su u svoja dva glavna pojavna oblika – crvu i trojancu, postali realna prijetnja svakodnevnom radu računala i poslovnih procesa kojima računala upravljaju. Prvi virus nastao je davne 1971. godine, ali u svom začetku uopće nije trebao biti virus. Naime, američka kompanija BBN Technologies radila je na eksperimentalnom softveru koji se trebao sam duplicirati. S obzirom na to da je eksperiment uspio, program Creeper prozvan je prvim računalnim virusom, na što su programeri morali odgovoriti programom Reaper, čija je zadaća bila ukloniti Creepera sa zaraženih računala. Naravno, da bi program uspio u tom zadatku, i sam se morao duplicirati i ‘skakati’ sa računala na računalo.

Iako je samoreplicirajući softver zaživio početkom sedamdesetih godina, do prve ozbiljne zaraze računalnim virusima došlo je tek deset godina kasnije kad se pojavio Elk Cloner, virus napisan za sustav Apple II. Elk Cloner širio se putem disketa, ali ni on računalima nije radio pravu štetu, već je vlasnicima računala slao šaljive poruke. Sljedeća velika ‘epidemija’ uslijedila je 1986. kada su Pakistanci Basit i Amjad Farooq programirali zaštitni kod kojim se korisnike trebalo upozoravati na piratstvo. Zbog pogreške u kodu, njihov virus Brain počeo se javljati i kada na disketama nije bilo ilegalnog materijala. Pakistanska braća također nisu bila svjesna da su nehotice stvorila prvi virus koji je uspješno napao PC i operativni sustav MS-Dos.

Time je pala i zadnja linija obrane računalne sigurnosti, što su nepotrebno preuveličavali tadašnji mediji. Najbolji primjer izazivanja nepotrebnih panike zabilježen je 1992., kada su američke novine redom izvještavale o virusu Michelangelo, koji je trebao izazvati računalnu apokalipsu brisanjem podataka sa milijuna računala. Kasniji izvještaji pokazali su da je šteta bila minimalna, a na meti medija našao se i John McAfee, osnivač jedne od najprofitabilnijih antivirusalnih kompanija. Mediji su McAfeeu pripisali izazivanje panike jer je izjavio da će virusom biti zahvaćeno pet milijuna računala, a on je zapravo za jedne novine izjavio da bi moglo biti zaraženo od pet tisuća do pet milijuna računala.

Revolution u širenju virusa izaziva pojava crva Happy99, koji kao se medijem koristi Microsoftovim e-mail klijentom Outlook. Iako bezopasan, bio je to prvi virus koji se širio elektroničkom poštom, a nepuna dva mjeseca iz njega nastanka nastupila je katastrofa koju je izazvao famozni virus Melissa. Melissa je napadala sva računala temeljena na Intelovu hardveru i Microsoftovu softveru te je putem Outlooka zarazila svako peto računalo u svijetu. Virus je dolazio kao privitak elektroničkoj pošti, vješto zamaskiran u Microsoftov dokument u Wordu. Otvaranjem dokumenta virus bi se sam poslao na 50 adresa iz korisnikova adresara, a sve bi Microsoftove dokumente na računalu izbrisao i umjesto njihova sadržaja upisao citate iz poznate crte serije ‘Simpson’. Bio je to prvi virus koji je uzrokovao velike gubitke, jer su zbog prisilnoga gašenja servera kompanije diljem svijeta izgubile oko 400 milijuna dolara.

Samo godinu dana kasnije svijet je imao priliku svjedočiti koliko opasni i štetni računalni virusi mogu biti. U svibnju 2000. filipinski je student u e-mailu poslao virus ‘ILOVEYOU’, koji je samo u jednom danu zahvatio 50 milijuna računala. Taj je virus osim klasične samoreprodukcije, izmjenjivao niz datoteka na zaraženim računalima te krao lozinke korisnika. Samo nekoliko dana nakon njegove pojavе gasili su se serveri europskih parlamenta, a pošteni nisu bili ni sustavi Pentagona i CIA-e. Izravna šteta koju je izazvao taj virus iznosila je pet milijardi dolara, a troškovi njegova uklanjanja iz zaraženih računala popeli su se na nevjerojatnih 15 milijardi dolara.

Dok se svijet još oporavljao od udara tog virusa, novi udar na Microsoftove klijente izazvala je nova vrsta virusa. Code red bio je virus koji je računala pretvarao u neposlušne strojeve i sprečavao bilo kakav unos podataka. Specifični kod tog virusa sadrži frazu ‘Hacked by Chinese!’, a ta je rečenica kasnije postala internetski fenomen koji je označavao online poraz. Niz online poraza 2004. izazvao je virus MyDoom. Iako se prvotno trebao širiti elektroničkom poštom, brzo se udomaćio u download-klijentima torrenta, zbog čega je proglašen najbrže širećim virusom u povijesti. Njegovo širenje zaustavljeno je mjesec dana nakon njegove pojavе, a tijekom tog vremena uspio je globalni pristup internetu za 10 posto te je srušio posjećenost nekih internetskih stranica za 50 posto. Američki FBI raspisao je međunarodnu tjeralicu i obećao nagradu od 250.000 dolara za svakog tko ponudi informacije koje bi pomogle u hvatanju njegova autora. Isti se virus ponovno pojavio 2009., kada je napao niz računala u Južnoj Koreji i SAD-u, a autor virusa i dalje je nepoznat.

Tijekom godina paralelno s razvojem virusa razvijali su se i antivirusi programi te su korisnici računala shvatili da nije pametno otvarati mailove nepoznatih pošiljatelja. Lukavi haker stoga je 2007. godine zaražene mailove naslovljavao vijestima koje su približno odgovarale stvarnom stanju. Tako je stvoren Storm worm, koji je obavještavao korisnike da je u nevremenima diljem Europe stradalo 230 ljudi, što je bilo točno. Osim toga virus se skrivao iza niza senzacionalističkih naslova poput ‘Umro Fidel Castro’ ili ‘Radikalni islamisti piju krv neprijatelja’. Stvorivši si mrežu od 50-ak milijuna ‘zombi’-računala, autor Storma imao je potencijal da sruši internetsku mrežu u cijelim zemljama.

Najvećom online prijetnjom danas se smatra virus Stuxnet, koji je otkriven u lipnju 2010., a posljednjih nekoliko mjeseci ponovo se pojavio na računalima američke vlade. Autor virusa također je nepoznat, a samo se nagađa da su ga stvorile ili američka ili izraelska vlada kako bi njime sabotirale iranski nuklearn program. Stuxnet je virus koji se širi putem Microsoftovih Windowsa i traži Siemensov hardver i softver. Cijela priča poprilično je kompleksna, jer Stuxnet može upravljati Siemensovim PLC uređajima koji se upotrebljavaju u proizvodnji pomičnih traka, za kontroliranje semafora, plina, struje, sve do nuklearnih elektrana. Taj je virus iznimno opasan, ali malo ljudi je svjesno što se sve događa vezano uz Stuxnet. Iako se ne zna točno podrijetlo tog virusa, New York Times nedavno je istaknuo da je Stuxnet dio operacije ‘Operation Olympic Games’, koja je započeta još za vrijeme vladavine Georgea Busha, a koju je preuzeo sadašnji predsjednik Barack Obama.