Novoizabrani papa Franjo u samo prvih tjedana pontifikata postao je ljubimac svjetskih medija promovirajući jednostavnost i pozivajući na ljubav, oprost, služenje i milosrđe. Od pape se i očekuje promocija temeljnih kršćanskih vrijednosti. A papa Franjo ih svjedoči svojim prvim činima i zato mu ljudi vjeruju. Šefovi hrvatske i srpske nogometne reprezentacije Igor Štimac i Siniša Mihajlović nemaju to Božje poslanje, ali imaju interes i obvezu štititi vrijednosti sportskog nadmetanja i izbjeći moguće ekscese. I oni to čine obilato ovih dana, baš kao i njihovi igrači. Ukazuju da je došlo novo vrijeme, kada hrvatska i srpska nogometna reprezentacija mogu odigrati normalnu nogometnu utakmicu, u kojoj se pobjeda ili poraz više ne mjere metrom nacionalnog biti ili ne biti.
No ni Papin poziv na kršćanske vrijednosti, ni združeni poziv predstavnika hrvatske i srpske nogometne reprezentacije na sportske vrijednosti nisu doprli do hrvatske političke scene. A osobito se nisu dojmili hrvatskog premijera Zorana Milanovića. Upravo suprotno. Baš u proteklih tjedana dana u Hrvatskoj je dominirao vatromet teških i uvredljivih riječi, koje su dolazile iz političke ili politički bliske sfere, a na čelo im se stavio sâm premijer. Započelo je s kontroverznim Zdravkom Mamicem, Dinamovim nedodirljivim šefom, neosporno uspješnim nogometnim menadžerom, koji je u zaštiti svojih financijskih interesa sklon ekscesima i primitivnim ispadima. U svom dugom ratu s ministrom Obrazovanja znanosti i sporta Željkom Jovanovićem Mamic je ovaj put posegnuo za novim sredstvom – grubom i mamićevskim slikovitom diskvalifikacijom ministra na nacionalnoj osnovi u kojoj su se spominjala krvna zrncna i krvavi očnjaci. Ne znam zašto je Zdravko Mamic izazvao politički eksces, u koji se prema prirodi posla morao uključiti i DORH, ne znam kakav je Mamićev (financijski) interes bio posrijedi. A to je ključno za razumijevanje Mamićevih postupaka, jer njega vodi novac.
Ali kada se u permanentni rat Zdravka i Željka uključio i Zoran (Milanović), zakotrljale su se prejake riječi i političke presude s najviše, premijerske adrese i u samo nekoliko dana stvorile dojam da je zemlja pred izvanrednim stanjem. Na razinu državnog problema broj jedan podignuta je predizborna izjava šefice minorne stranke Ruže Tomasić s nekoga lokalnog izbornog skupa o domaćinima i gostima u hrvatskoj državi. Nekorektnije izjave nerijetko se čuju i u Hrvatskom saboru. Na razinu problema od državne važnosti podignut je napad hrvatskih maloljetnika iz Kistanja na srpske mlade punoljetnike, učenike bogoslovlje u manastiru na Krki, a koji je samo nova epizoda u permanentnom sukobu između hrvatskih klinaca iz Kistanja (podrijetlom iz Janjeva s Kosova, što nije nebitno) i srpskih klinaca iz manastira na Krki (koji njeguje četničke tradicije, što također nije nebitno).
