Home / Financije / Deset hrvatskih zakonskih apsurda

Deset hrvatskih zakonskih apsurda

Propisuje mogućnost isključenja iz suvlasničke zajednice ako suvlasnik svojim bezobzirnim, nedoličnim ponašanjem učini tegobnim zajedničko stanovanje ostalim suvlasnicima, ako počini kažnjivo djelo protiv svoje imovine itd. No provedeno je samo jedno isključenje, u Pužu, zato što je zakonodavac zaboravio propisati da nakon što se netko tko je isključen (i mora napustiti posjed) određeno vrijeme ne smije vratiti na posjed. To sada može učiniti nakon par minuta ili sati i uvijek će to napraviti s nekim tko je oslobađen plaćanja poreza na prijenos, kao što su supruga ili djeca. Tako će istodobno poštovati sudsku presudu i rugati joj se.

Propisuje oslobađenja od plaćanja poreza navodeći pritom ugovor o doživotnom uzdržavanju (kada je stjecanje nekretnine nakon smrti uzdržavanog). Oslobađenja nema za ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (prijenos prije smrti), čak ni ako je između roditelja i djece. Oslobađenja nema ni kada djeca umjesto da nekretninu prime na dar, što je oslobođeno poreza, istu plate i time pomognu roditelje. Najluđe je što ako to svoje davanje uobičaje u ugovor o doživotnom uzdržavanju, što je trošak, jer mora biti solemniziran ili kao javnobilježnički akt ili sudski zapisnik, imaju oslobađenje od plaćanja poreza iako se bit ugovora nije promijenila.

Propisuje kako se nepoštenim trgovanjem smatra ugovaranje izvoza robe i usluga po nižoj cijeni ako je drugi trgovac već ugovorio izvoz takve robe i usluga po višoj cijeni, čime se nanosi šteta tom trgovcu. Za to je propisana kazna od 50 do 250 tisuća kuna. No upravo je to legitiman interes svakog trgovca; ponuditi bolju i jeftiniju cijenu od konkurenta pa i prema stranim partnerima.

Prema Zakonu o zaštiti potrošača smatra se zavaravajućom poslovnom praksom označavanje proizvoda oznakama ‘gratis’, ‘besplatno’, ‘bez naknade’ ili sličnim oznakama ako potrošač mora za taj proizvod platiti bilo koji iznos različit od neizbježnih troškova odgovaranja na poslovnu praksu, troškova dostave ili primitka proizvoda. Iako poduzetnik to želi pružiti kao besplatno, moguće je da će Porezna uprava svejedno obračunati poreze na tako isporučenu uslugu. Koja je onda svrha takve odredbe?

Iznad zakona je samo Ustav, a ispod su raznoražni statuti, kodeksi i slično. Tako bi trebalo biti. No tako je samo teoretski, praksa pokazuje drugu stranu lica. Naime, Zakon o uzimanju dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja izričitom propisuje da ako nema protivljenja darivate- lja za života, nakon smrti nikoga ne treba pitati. Istodobno Kodeks liječnika propisuje suprotno i prakticira se upravo prema Kodeksu, kao da Zakon i ne postoji. Svuda bi se takav problem riješio tako da se ili mijenja Zakon ili praksa i Kodeks, samo je u Hrvatskoj u redu imati ovako tragičnu situaciju.