Home / Financije / Alvalid bin Talal Princ ogorčen na Forbes jer nije uvršten među 10 najbogatijih

Alvalid bin Talal Princ ogorčen na Forbes jer nije uvršten među 10 najbogatijih

Forbes je bogatstvo saudijskog milijardera procijenio na 20 milijardi dolara i time ga vjerojatno osramotio pred prijateljima i obitelji. Taj iznos priskrbio mu je tek 26. mjesto na ljestvici najbogatijih ljudi za ovu godinu, a Alvalid sâm svoje bogatstvo, uz potporu tržišta, procjenjuje na 29,6 milijardi, što bi ga plasiralo među prvih deset.

D a novac automatski ne podrazumijeva stil ili ukus, dapače često sasvim obrnuto, nije neka tajna. Potvrdio je to prošli tjedan i princ Alvalid bin Talal. Saudski se milijarder jako uvrijedio zbog, tvrdi, traljavoga novinarskog posla koji je odradio poznati časopis Forbes. Nije se čovjek, jasno, javio da bi protestirao protiv previsoke procjene svog izdašnog bogatstva koje se procjenjuje na 20-30 milijardi dolara, ovisno čijem se od dva tumačenja priklonite, već zbog preniskie. Princ je ogorčen jer je spomenuti časopis, odgovoran za jednu od najmeritornijih ljestvica bogataša na svijetu, čija je valjda jedina svrha hranjenje ionako dozrelih ega, procijenio njegovo bogatstvo na 20 milijardi dolara i time ga praktički prikazao siromahom, vjerojatno ga osramotivši pred prijateljima i obitelji.

Taj iznos priskrbio mu je tek 26. mjesto na ljestvici najbogatijih ljudi za ovu godinu, a Alvalid sam svoje bogatstvo, uz potporu tržišta, procjenjuje na 29,6 milijardi, iznos koji ga plasira među prvih deset i spašava mu barem donekle obraz pred punicom. Ovako dijeli sramno mjesto s još dvoje ljudi, Carlom Icahnom i obitelji Kwok.

Prema Forbesu pak, riječ je o kroničnom preuveličavanju i čovjeku koji sustavno pokušava prikazati svoje, inače zanemarivo, bogatstvo većim nego što jest. Sporna ‘rupa’ od gotovo deset milijardi dolara koja sve mijenja nastala je zbog procjene vrijednosti njegova 95-postotnog udjela u Kingdom Holdingu, vlasniku udjela u kompanijama kao što su hoteli Four Seasons, banka Citigroup i medijskom koncernu News Corp. Sukob je, što više, poprimio još bizarniju notu, što se činilo gotovo nemogućim, opservacijom časopisa kako skokovi dionice Holdinga u posljednje četiri godine nezgodno koincidiraju s izdavanjem liste, zbog čega su posumnjali u prljavu rabotu i odlučili se ovaj put intenzivnije pozabaviti prinčevim bogatstvom.

Visoka vrijednost dionice, vjeruju, više je proizvod glasina i špekuliranja nego ekonomskih fundamenta, i to unatoč ugledu tamošnjeg regulatora, Agencije za tržišta kapitala, kao jednog od najrigoroznijih. I deklarirani iznos od 29,6 milijardi sumnjiči je smješta Alvalida točno na deseto mjesto, iza obitelji Bettencourt, vlasnica L’Oréal, a ispred Bernarde Arnaulta, vlasnika Louis Vuittona. Štoviše, da uvreda bude strašnija, u Forbesu su ustvrdili da nijedan milijarder ne lobira toliko srčano za mjesto na listi koliko to čini princ Alvalid, još od davnih 80-ih kada se sam ponudio da ga uvrste na listu. Naravno, iz prinčeva ureda s gnušanjem su odbacili navode da je u Saudskoj Arabiji namještan dionica nacionalni sport, braneći pritom i boje regulatorne agencije koju smatraju jednako uvrijeđenom tvrdnjama iznesenima u uglednom časopisu. S obzirom na netransparentnost Holdinga, u mjerenju bogatstva Forbes je posegnuo za dubljom analizom kapitala koji čini to bogatstvo, odnosno hotelskim kompanijama Four Seasons, Movenpick i Fairmont Raffles.

Daljnjim ispitivanjem ostalih komponenti portfelja vrijednost Alvalidova udjela u Kingdom Holdingu procijenjena je na 10,6 milijardi dolara, čak 9,3 milijarde manje od proklamirane tržišne vrijednosti. Na taj iznos, objašnjavaju u Forbesu, dodan je niz drugih izvora njegova bogatstva izvan Holdinga, od nekretnina, medijskih kompanija i investicija do osobne imovine poput automobila, jahti, aviona i nakita, no sve to još nije moglo preći bijednih i nedovoljnih 20 milijardi dolara. Nije mu dovoljna, podsjećaju, ni titula najbogatijeg u arapskom svijetu ni procjena rasta bogatstva u odnosu na prošlu listu od dvije milijarde dolara.

Časopis u obrani svoje časti ide dalje navođenjem anonimnih izvora prema kojima je princ izdao naređenje svom šefu financija Šadiju Sanbaru prije završavanja liste da se pobrine za željeni rezultat, vraćanje u prvih deset najbogatijih ljudi na svijetu. Njegov život jednostavno nije kompletan, nedostajala je ta kruna njegovu postojanju, mjesto među vodećim desetoricom. Bez toga sve je bilo uzalud.

Slijedila su, nastavljaju u Forbesu, četiri poduža pisma u kojima se časopis proziva za neutemeljno šikaniranje i izdvajanje princa, uz opasku da različiti kriteriji za različite milijardere valjda proizlaze iz njihova podrijetla. Čini se da je boja kože princa Alvalida njegovo prokletstvo i uzrok toj nezasluženoj patnji.

Povod optužbi za neujednačene kriterije navodno je prihvaćanje tržišne procjene o ‘težini’ Meksikanca Carlosa Slima, i dalje najbogatijeg čovjeka na planetu, za razliku od Alvalidove tržišne vrijednosti. Oko Slima, doduše, različitih interpretacija nema, najbogatiji je i prema konkurentskoj Bloombergovoj listi, s nekih 68,5 milijardi dolara, dodaj-oduzmi. Bilo je tu još svačeg, od objašnjavanja poslovnih rezultata do spominjanja američko-saudijskih odnosa, a na kraju je zatraženo da se princ makne s liste u slučaju da ustraje na onome što su iz prinčeve svete smatrali pogrešnom procjenom. ‘Princ Alvalid učinio je to uvjereno da više ne može sudjelovati u procesu u kojem se iskrivljuju podaci i kojemu je, čini se, cilj oslabiti položaj bliskoistočnih investitora i institucija’, poručio je Sanbar te dodao kako nakon godina upozoravanja na netočnost Forbesove metodologije princ odustaje od sudjelovanja na listi.

U vezi s raskoši njegove osobne imovine nema smisla trošiti previše riječi, to su imanja s privatnim zoološkim vrtom, replikom Grand Canyon, Boeing 747 s prijestoljem unutra, palače, nakit vrijedan 700 milijuna dolara, zidovi ispunjeni njegovim portretima itd. Taština ima sa svim novu definiciju ili, bolje rečeno, za Alvalida treba neka nova riječ koja bi opisala tu općenjenost sobom.

Ima tu i pozitivnog, naravno. Unuk osnivača Saudijske Arabije, ali i prvog premijera Libanona, za saudijske je kriterije, postavljene u društvenom pogledu dosta nisko, progresivac koji dopušta ženama da hodaju polugole naokolo, odnosno bez crnog plašta i otkrivene glave dok rade bok uz bok s muškarcima. Vlasnik je i medijske kuće koja prikazuje, opet za tamošnje kriterije, laskavne spotove, a ne robuje ni tradicionalnoj islamskoj koncepciji bankarstva, što se vidi iz udjela u američkom Citigroupu. Poslovni interes uz spomenute uključuju Apple, za koji je izjavio da će još oko dvije godine živjeti od ostavštine Stevea Jobsa prije nego se nađe pred kušnjama, i društvenu mrežu Twitter. Britanski Economist doveo je 1999. u pitanje njegove izvore prihoda uz nagađanje da on zapravo predstavlja druge saudijske ulagače. Tu su sumnju temeljili na premlašim prihodima tijekom 90-ih u odnosu na troškove, posebice imajući u vidu ulaganje od gotovo 800 milijuna dolara u posrnu Citigroup 1991., premda službeno nije imao ni otprilike toliko novca. Malu kontroverziju izazvao je odmah nakon napada na Blizance 2001. kada je tadašnjim njujorškom gradonačelniku Rudyju Giulianiju ispisao ček od deset milijuna dolara uz opasku da bi Amerika trebala razmotriti svoje stajalište prema Palestini, zbog čega je ček na kraju odbijen. Nakon svega Alvalid je utjehu bio prislijen potražiti u konkurentskoj listi neusporedivo kraće tradicije, onoj Bloombergovoj, pokrenutoj prošle godine, koja njegovo bogatstvo procjenjuje na 28 milijardi dolara, što je znatno bliže njegovu deklariranom iznosu. Ipak, i u Bloombergu su se od te svote donekle ogradili davanjem triju od ukupno pet zvjezdica uvjerljivosti procjene, sugerirajući time da navedene milijarde možda nisu točne.

Prema toj je Bloombergovoj kalkulaciji, s kojim će Alvalid nastaviti suradnju, još daleko od žuđenog plasmana, ali ipak mnogo bliže – na 16. mjestu najbogatijih. U vremenu kada cijela društva tonu, a posao i plaća postaju dostignuće sami po sebi, svjedočiti sukobu Forbesa i princa Alvalida o tome koliko točno milijardi ima zaista djeluje bizarno, ali više od toga krajnje neukusno. Njegova priča o tome kako je započeo stvarati bogatstvo s nekih 30-ak tisuća dolara u rangu je uvredljivog, a opsesija ulaskom među deset najbogatijih ljudi na svijetu podsjeća na neku dobru filmsku satiru, ali i sugerira potrebu traženja stručne pomoći. No točno je, očito, i da bogati plaću. Samo ne za istim stvarima kao ostali.

Alvalidova taština ide tako daleko da ‘njegovi ljudi’ na izreske novinskih tekstova lijepe izmijenjene ili izmišljene naslovnice poznatih časopisa poput Vanity Faira, Timea ili Forbesa na kojima dominira njihov šef u nekoj od impresivnih poza. Slika se sa svakim za koga vjeruje da je važan, a na stražnjoj strani njegove službene biografije slika je na kojoj je u društvu bivšeg američkog predsjednika Georgea W. Busha, jordanskoga kralja Abdullaha, egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka i saudijskog princa Abdullaha. Jedini je problem što je u originalu on iza, a na knjizi je objavio retuširanu sliku na kojoj je ispred.