Nisam se nikada osjećao ‘zvijezdom’

Najpoznatija ‘budilica’ Hrvatske Trpimir Vicković Vicko na pitanje što znači biti zvijezda etera, odgovara: “Nisam se nikada osjećao ‘zvijezdom’. U Hrvatskoj su mnoge stvari drukčije nego na većim tržištima. Ako su dijeljenje autograma, fotografiranje sa slušateljima i prepoznavanje od strane meni nepoznatih ljudi odlike ‘zvijezdanog’ statusa, onda znam što to znači. Ako su nepričajno dobivanje i zluradi komentari dio ‘zvijezdanog’ statusa, onda i to znam.”

Ni njegov kolega Davor Dretar Drele, nešto kraćega eterskog staža, nema mnogo drukčije iskustvo. “U mojem slučaju to donosi niz povlastica, od kojih mi je ustajanje u 4.30 sati vjerojatno i ‘najdraža’. Ali ima tu još čari – možeš uvijek porazgovarati s potpuno nepoznatim čovjekom u bilo kojem kafiću bilo kojeg mjestu o onoj strašno dobroj fori koju si izvalio prije ‘neznam sadtočnokadagosponDrele’, ali bilo je fenomenalno,” kaže Drele, voditelj ranojutarnje emisije na Narodnom radiju.

Nešto ‘zvijezdastije’ osjeća se njihov mladi kolega Dalibor Petko, specijaliziran za estradu. “Nisam nikad mislio da ću biti radijski voditelj. Dogodila se ponuda koju sam slučajno prihvatio kao izazov i tako sam ostao raditi ovaj posao već 13 godina. Počeo sam na Radiju Velika Gorica još kao student, poslije sam prešao na Obiteljski radio pa Media servis, a već sam pet godina na Narodnom radiju. Danas je to mnogo drukčije nego prije. A da bi postao prepoznatljiv moraš biti predan poslu, drukčiji i mnogo raditi na sebi i na sadržajima koje prezentiraš slušateljima. To je ključ uspjeha,” kaže Petko dodajući da radi neke projekte i na televiziji.

Vicko, Drele i Petko, osim što su najpoznatiji radijski voditelji u državi, imaju još nešto zajedničko – radili su na Radiju Velika Gorica. Drele i Petko tamo su započeli karijeru, a Vicko je najprije osvojio eter na Omladinskom radiju. I Drele je mijenjao radijske postaje, prva emisija bila mu je ‘Čušpajz iz svemira’ na Radiju Velika Gorica, zatim je otišao na Obiteljski radio, a sad je na Radiju Antena.

Vicko priznaje da frflja, guta slova, zamuckuje, klokoče, griješi u izgovoru…, ali ima sreću što su slušatelji tolerantni i kulturni pa mu mnogo ne zamjeraju. Drele pak tvrdi da ‘ne griješi’ u eteru, a ako mu se to i dogodi krive su ‘Sunčeve pjege, povećanje razine mora’… Posebno ga nadahnjuju komentari slušatelja koji ga na ulici prepoznaju po glasu. “Moj ugodni bas-bariton postao je i moj zaštitni znak. Često doživljavam dirljive trenutke sa svojim slušateljima, koji me pitaju ‘A jes’ ti onaj što se dere na radiju, ha?’ ili ‘Čuješ ti debeli, a što se dernjaš svako jutro k’o vol?’” kaže Drele priznavši da voli čuti da ljudi slušaju njegovu emisiju.

O porukama slušatelja kaže: “Nema nekih posebnih poruka, naročito ne eksplicitnih seksualnih poruka, zbog čega mi je iskreno žao.” Drele, koji kao svaki ‘stari mačak’ zna malo u svom poslu ‘zabušavati’ a da se to ne osjeti, pusti malo dulje pjesme, Gibonni mu je omiljen, odabere neku ozbiljniju temu, primjerice poskupljenje goriva uvijek prolazi, i stvar funkcionira, a u stvari ‘vozi’ u malo nižoj brzini. Budućnost radija Drele vidi u većoj interakciji sa slušateljima putem društvenih mreža, prelasku na ‘live streaming’ i još veću aktualnost u svakom trenutku.

Vicko dodaje: “Novi mediji, pomlađivanje publike i jačanje statusa radija kao najbržeg medija u sustavu informiranja samo su neki dijelovi mozaika buduće slike. Još je mnogo mjesta za dobre radijske programe.” Petko ističe: “Radio je postao interaktivan medij, mnogo se koristi društvenim mrežama, snimaju se videopriče, program i promocija rade se u nekoliko segmenta. Radijski voditelji nisu više samo glasovi.”