Državni se dužnosnici uhljebe

Bivši guverner Željko Rohatinski mogao je birati kamo će otići nakon dva mandata na čelu HNB-a. Izabrao je Agrokor.

Bivši državni dužnosnici bez problema nađu novo zaposlenje. Ili uspostave dobre kontakte ili ih čeka radno mjesto u bazi iz koje su poniknuli.

Nekadašnji državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede Krešimir Kuterovac otišao je u Vupik kad je Agrokor kupio tu tvrtku. Bilo je to vrijeme kad je i ministar Božidar Pankretić napustio Ministarstvo, tj. 2009., kad je Sanader podnio ostavku. Danas je član Uprave Belja i izvršni direktor Agrokora za sektor poljoprivrede te i dalje utječe na domaću poljoprivredu kao predsjednik Upravnog vijeća Hrvatske poljoprivredne agencije. Riječ je o agenciji koja poljoprivrednicima pomaže u dobivanju poticaja te još mnogo toga. U Milanovićevoj vladi pak njegova supruha Vesna Gantner Kuterovac pomoćnica je ministra poljoprivrede, zato se može reći da tu nije bilo povlačenja na rezervne položaje, nego rotacije bračnog para Kuterovac.

Jedan od ključnih pregovarača s EU u poglavlju o poljoprivredi bio je Miroslav Božić i još je tada ovom novinaru rečeno da se u tim pregovorima ‘najviše bori za Zadru’. Mislimo se na Željka Zadru, predsjednika Uprave šećerane Viro, kojemu je Božić savjetnik od travnja 2012., slučajno ili ne. Međutim, i on im ima što odgovoriti: Raduju me pohvale domaće poslovne zajednice i cijele javnosti. Postigli smo ono što nije nitko prije nas. Prema vrijednosti ukupnoga financijskog paketa za izravna plaćanja i ruralni razvoj pozicionirali smo Hrvatsku na drugo mjesto, iza Malte – odgovara Božić.

U Ministarstvu poljoprivrede radio je 17 godina, od kojih je posljednjih 15 obnašao dužnosti pomoćnika ministra i od 2008. ravnatelja Uprave za poljoprivrednu politiku, EU i međunarodnu suradnju. Sadašnji je posao veoma sužen u odnosu na prijašnja zaposlenja. Razlika je gotovo u svemu, od vrste posla do načina pripremanja i donošenja poslovnih odluka. Međutim, ima i dodirnih točaka: imao sam privilegij stvarati i predvoditi tim sjajnih suradnika i krasnih ljudi u nekadašnjoj upravi, a jednako je i sada – govori.

U ovom trenutku ne razmišlja o povratku na nekadašnje dužnosti, no veli da nije bilo lako otići. Zahvalan je državi, dodaje, na pruženo prilici i stjecanju neprocjenjiva iskustva rada te sustvaranju odluka o važnim društvenim pitanjima. Kruna tog rada, zaključuje, bili su hrvatski poljoprivredni pristupni pregovori.

Direktor Vjetrolektrane Orjak postao je bivši državni tajnik za e-Hrvatsku Igor Lučić, poznatiji po ugošćivanju Sanadera na svojoj jahti. Osnivač je tvrtke SEM 1986, u kojoj je prije dolaska na državnu dužnost bio direktor, pa je tako zapravo napravio puni krug. Sličan je krug napravio Željko Lenart, stručnjak za poljoprivrednu mehanizaciju, koji je bio državni tajnik od veljače 2010. do prosinca 2011. Međutim, da ga je netko pokušao naći u Ministarstvu poljoprivrede, zalutao bi jer je tu funkciju obavljao pomažući ministru Damiru Bajsu razviti hrvatski turizam. Trenutačno je HSS-ov čelnik u Sisačko-moslovačkoj županiji. Nakon odlaska s funkcije vratio se svomu prvom poslu, obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu kojim se bavio do 2005., kad je ušao dublje u politiku. Od tada je napravio puni krug od županijskog pročelnika Upravnog odjela za poljoprivredu, šumarstvo i vodno gospodarstvo preko zamjenika županice do državnog tajnika i ponovno OPG-a.

I njegov je kolega Ivo Mujo, također državni tajnik iz istog ministarstva, napravio puni krug. Iz Dubrovačko-neretvanske županije kao pročelnik za društvene djelatnosti taj je profesor povijesti došao u Zagreb kako bi uz Lenarta s Bajsom vodio turizam, no Kukuriku koalicija zahvalila mu se na trudu te se nakon toga vratio u rodni kraj. Sad je ondje zamjenik pročelnika za more, turizam i poduzetništvo te ima priliku znanje stečeno s Bajsom i Lenartom primjenjivati na mnogo manjem prostoru.

Za razliku od njih kolega im Zdenko Mičić, nekadašnji zamjenik ministrice turizma Pave Župan Rusković u vladu Ivica Račana i državni tajnik za turizam od 2003. do 2007. u vladu Ive Sanadera, u turizmu je već dugo. Danas je direktor Vir turizma, veli da je potkraj 2007. podnio ostavku na svoju funkciju jer se nije slagao sa strategijom turizma u Sanaderovu drugome mandatu, a od svibnja 2011. vodi tu tvrtku. Cilj je da otok Vir dobije svoje mjesto na turističkom zemljovidu. Prije tajnikovanja u državi radio je u Turisthotelu i bio direktor turističkog naselja Zaton.

Još je jedan Dalmatinac, Šibenčanin Danijel Mileta jedno vrijeme nakon napuštanja funkcije državnog tajnika u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture pomalo dokoličario, a onda se prenuo. Sad je viši savjetnik za energetiku u JU Razvojnoj agenciji Šibensko-krnske županije, a dobiva i honorare predajući na šibenskom veleučilištu te kao stalni sudski vještak na Županijskom sudu u Šibeniku. Sadašnje je radno mjesto mirnije, mnogo se više naglašava struka, a na prošlom je poslu politika bila dominantna. Nema strke i zbrke, ne zvone telefoni do kasno u noć. Šibenik je idealan, miran obiteljski grad, a Zagreb je veliki gutač vremena, osobito kad je riječ o svakodnevnom putovanju na radno mjesto i s njega. Budući da nisam naviknut na to da imam višak slobodnog vremena, aktivirao sam se za skorašnje lokalne izbore. HDZ me nominirao za zamjenika gradonačelnika ili, kao što ovdje vole reći, ‘prvog operativca grada’ – poručuje.

Vratio bi se na nekadašnju dužnost pod uvjetom da ima veću mogućnost odlučivanja, posebno donošenja konačnih odluka.

Jednako razmišlja njegov kolega Dražen Breglec, koji je također bio državni tajnik u Ministarstvu Božidara Kalmete. Za razliku od Milete kaže da nema više vremena nego prije, ali da je velika razlika između nekadašnje i sadašnje dužnosti. Što je više radio, bilo mu je sve lošije. Razlog je tomu što sustav pruža snažan otpor prema promjenama, pa je potrebna velika energija da bi stvari tekle u pravom smjeru. U privatnom sektoru, objašnjava, odnosi su čisti: kako radi, takvi će biti rezultati, pa mu je sad zadovoljstvo više raditi. Kaže da je više od pola uprava u Ministarstvu bilo pod njegovim nadzorom, a od 60 do 70 posto propisa doneseno je pod njegovim vodstvom.

Sad sam direktor City Exa zadužen ponajprije za regulativu i razvoj. Zadovoljan sam jer je okružje drukčije. Budući da bi moji uvjeti podrazumijevali visoku razinu samostalnosti u radu i slobodu u biranju suradnika te kvalitetan tim kolega, nije realno očekivati da se vratim u državnu službu – kaže Breglec i dodaje da u rasporedu obveza nađe vremena za plivanje i tenis.

Bivša ministrica obrane, saborska zastupnica i visoka dužnosnica SDP-a Željka Antunović jedna je od rijetkih koja je sama pokrenula svoju tvrtku, sad je vlasnica konzultantske kuće. Nije bila osobito raspoložena za razgovor. Kaže da je uvijek bila otvorena za medije jer joj je to tada bila dužnost, no danas je drugačije. Ipak, kaže da ne osjeća posebnu promjenu u svome poslovnom životu.

I danas sam jednako predana svom poslu kao i na nekadašnjim dužnostima, tako da ne mogu reći u čemu je razlika – kaže.

Iako je dugo bila u politici, ne misli da ju je karijera obilježila, a sve manje vremena koje odvaja za novinare obrazlaže tvrdnjom da sad medijima nije toliko važna kao poduzetnica.

Bivši državni dužnosnici zbog prirode svoga posla snašli su se i nakon odlaska s funkcije. Imali su kontakte ili ih je čekalo radno mjesto u bazi iz koje su poniknuli. Vlada je ukinula državne tajnike, kojih je bilo 60, i 80-ak po moćnika ministara, ali povećala je broj ravnatelja. Voditeljskih je kadrova u državnoj upravi u vrijeme prošle vlade bilo 543, danas ih je 400-tinjak, no čini se da osim uštete od nekih 25 milijuna kuna na godinu nismo postali učinkovitiji. Ipak, ne treba sumnjati u njihovu učinkovitost.