Specijal

Kad sam davno kao studentica započinjala novinarsku karijeru jedan mi je mrzovoljni i politički vrlo podoban urednik skrenuo u lice da pazim što pišem jer je riječ ubojitija od svega oružja koje postoji na kugli zemaljskoj. Mislima sam, ako se usudi optužiti riječ, stari laprda gluposti i obrazovno-kulturološki je ograničen. No pokazao se dosljedan i počela sam ga cijeniti jer od takvih uvijek znaš što možeš očekivati. Zanimalo me je što ga je dovelo u novinarstvo? Mene je dovela ljubav prema pisanju, posebno reportaže, stalni izazov, novosti i dinamika. S godinama i iskustvom spoznala sam da ‘sedma sila’ pogađa metu mnogo prije nego metak, da mediji služeći politici manipuliraju javnošću. Rijetki su neovisni mediji i slobodumni, beskompromisni novinari, posebno oni koji se u ‘režimskim’ medijima usude misliti individualno. Ankete pokazuju da danas javnost vjeruje medijima manje nego ikad, a prema nekim istraživanjima zanimanje novinar u budućnosti ni izbliza neće imati važnost kakvu je imalo. Mnogi za takvo stanje optužuju digitalne medije, brzinu prenošenja i dostupnost novih informacija te globalnu ekonomsku krizu, ali samo su djelomično u pravu. Društvo i mediji nisu samo ‘žrtve’ razvoja novih tehnologija, nego političkog i potrošačkog marketinga, masovne konzumacije bilo čega; ‘daj što daš, pošto daš’. U takvom se kaosu vrlo lako ruše svaki temelji, a u novinarskoj profesiji to je lakše nego u ostalima. Iz vrlo jednostavnog razloga – danas se svatko tko napiše karticu teksta ili godinama opisuje boju novog ruža za usne proglasa novinarom. Nema veze što ne zna posao, a o sujeti da se i ne govori. U tom je zanimanju, u novije vrijeme, previše pozera i sponzoruša. Iako moja stajališta trenutačno nisu primarna, u tekstu će riječ imati poznati hrvatski novinari i novinarke, ne mogu se ne prisjetiti ‘briljantne’ kolegice iz redakcije.

Danas novinari masovno dobivaju otkaze, teško naplaćuju honorare i sanjaju stalni ili bar privremeni posao. Iako bi trenutačni uvjeti, s naglaskom na uporabu novih tehnologija, trebali biti opravdanje za opadanje kvalitete medijskih sadržaja, iskusni novinari čije su karijere započele još u vrijeme pisačeg stroja ne misle tako. Mlada i nadobudna, novimenovana izvršna urednica umišila je da je povijest novinarstva započela onog trenutka kad je napisala i objavila prvi tekst te munjevito napredovala. Neodgojena sponzoruša, intelektualno i kreativno inferiorna, nije bila u stanju shvatiti koncepciju novina, a pokazalo se da ne zna ni što su novinarske forme. Budući da je njenu ‘kompetentnost i profesionalnost’ odobrila nadređena joj urednica, u čijoj je karijeri lažiranje izvješća s ratišta i koja već u osam sati ujutro strusi ne znam koju po redu časnicu žestice, istog sam se trenutka pokupila i otišla raditi u drugu redakciju. Bile su to godine kad se takvo što već teško, ali ipak moglo učiniti. Danas novinari masovno dobivaju otkaze, teško naplaćuju honorare i sanjaju stalni ili bar privremeni posao. Iako bi trenutačni uvjeti, s posebnim naglaskom na uporabu novih tehnologija, trebali biti opravdanje za opadanje kvalitete medijskih sadržaja, iskusni hrvatski novinari čije su karijere započele još u vrijeme pisačeg stroja ne misle tako.

Ista pravila Miodrag Šajatović, kolumnist i glavni urednik poslovnog tjednika Lider, tvrdi da pravila kvalitetnog novinarstva trebaju ostati ista bez obzira na tehnologiju. Mislim na provjereno informacija, pravilo da su činjenice svete, a komentari slobodni. Mijenja se to da se s internetom i guglanjima na njemu prečesto netočne i neprovjerene informacije užimaju kao točne – kaže Šajatović, koji je prve novinarske tekstove objavio kao gimnazijalac, tiskani su u olovnom slogu, i pita se koliko bi njegovih kolega danas znalo natipkati tekst na pisačem stroju. Iz gotovo 40-godišnje karijere izdvaja tri najkvalitetnije faze: Prva je od 1989. kad su u Večernjem listu pokrenuli prvi poslovni prilog u ondašnjoj državi. Potom razdoblje druge polovice 90. godina u Poslovnom svijetu, koji je, za one uvjete, bio iznimno oštar prema kreativima ekonomske politike. I naravno, mislim da je pokretanje Lidera i kolumnu koju pišem u njemu vrhunac onoga što sam dosad napravio. Usput, kad si ujedno urednik i kolumnist, onda si u ‘sukobu interesa’. Imaš odličnu temu, znaš kako bi je napisao, al’ ne smiješ je čuvati za kolumnu. Treba je dati novinarima koji će je istražiti i napraviti kvalitetnije. A uredniku kolumnistu često ostaju ‘B’ teme, pa ajd’ ti iz njih izvući dobru tezu. Ma slike su to muke – kaže Šajatović.

Razvoj novih tehnologija nimalo ne mijenja pravila novinarstva, tvrdi novinarka Jasna Babić, koja u posljednje vrijeme vrlo često objavljuje tekstove na portalima. Nedavno je završila u pritvoru zbog neodazivanja na ročište, a to smatra vrlo vrijednim novinarskim iskustvom. Činjenica je da su iz novinarstva progani cijeli žanrovi poput reportaže, što ima veze s redefiniranjem novinarskoga smisla: tekst više ne obavještava, ne otkriva i ne artikulira neku javnost, nego je doslovno roba koja izdavaču mora jamčiti ili profit ili poziciju u establišmentu. Na djelu je kriza forme, koju su nametnuli izdavači, kao tajkuni u recesiji – kaže Babić naglasivši da je tijekom promjena i ograničenja u karijeri imala veliko razumijevanje za nedaće svoga izdavača i urednika. Trpjela bih prilično dugo, sve do granice koja se tiče elementarnih vrijednosti: zataškavanja ratnoga zločina ili amnestije ubojstva. Osobno, uvijek sam imala na umu da me je školovalo društvo, anonimno, podcijenjeno i višestruko izvarano, pa se i danas osjećam obvezna biti na nje.

Pobjedit će istinski zaljubljenici u novinarstvo. Oni će i za manju plaću raditi kvalitetno. Vjerujem da ima pravde na svijetu i da će nakon krize biti nagrađeni. Problem je urušavanje naše profesije nevezano uz krizu. Praktično svatko može biti novinar, što je urušilo profesiju i smanjilo njenu vrijednost na tržištu. Iako često svojim metaforama razveseli gledatelje Dnevnika HTV-a, povremeno prozivani, slobodumni urednik Zoran Šprajc ono što ne kaže dok je na ekranu javne televizije, objavi na svom blogu. Tvrdi da sa svakim novim tehnološkim iskorakom otpadne jedno W iz onih osnovnih novinarskih pet W. Sad samo ostali na samo dva W: Who i What. U idućoj, twiter-fazi novinarstva pretpostavljam da će ostati samo Who. Naravno, malo pretjerujem, ali doista mi se čini da je tehnologija stavila po strani potragu za ključnim novinarskim odgovorom na pitanje Why. Sve je podređeno brzini objave i sažetoj prezentaciji. Potraga za pozadinom događaja i sagledavanje stvari iz više kutova, o čemu su nas učili stariji kolege, kao da pripadaju dobu dinosaura – kaže Šprajc, napominjući da je njegov televizijski medij prema definiciji prilično površan i ograničen, pa je tehnologija u tom segmentu čak učinila i neke bitne iskorake. Šprajc drži da je društvo pomalo shizofreno i da je ljudima u takvom stanju najlakše prodati neku demagogiju, pa uvijek postoji opasnost da se krene tim lakšim novinarskim putem koji podilazi očekivanjima publike nego zadržati trijeznu glavu i analitički pristupiti temi.

Glavna urednica Zagreb.hr-a i direktora sadržaja Medijske mreže Andrea Latinović drži da, iako ništa ne bi trebalo poljuljati temelje novinarske struke, današnja ekonomika i svaka druga situacija mnogo utječu na kvalitetu sadržaja. Novinarstvo mora poštovati svoja pravila, a tek ih onda usklađivati s novim tehnologijama. Temeljna pravila novinarstva uvijek trebaju ostati ista: istina, nefriziranje, objektivno izvještavanje i pisanje, odgovori na standardnih pet W – kaže Latinović. S obzirom da mu je sektor gospodarstvo, Šajatović je najmjerodavniji od kolega koji sudjeluju u ovoj temi predvidjeti budućnost novinarstva, posebno tiskanog. Teška je, ali tko istraje na visokokvalitetnom novinarstvu, uspjeh je vrlo izgledan. Pod tiskanim mislim i na iPad varijante uz uvjet da se sadržaj naplaćuje – kaže Šajatović napominjući da današnja ekonomija i svaka druga situacija utječu i na dramatično na kvalitetu novinarske struke. Pobjedit će istinski zaljubljenici u novinarstvo. Oni će i za manje plaće raditi kvalitetno. Vjerujem da ima pravde na svijetu i da će nakon krize biti nagrađeni. Velik dio publike spremaju je konzumirati ‘smeće’. Ali uvijek će biti bar 20 posto onih koji znaju razlikovati kvalitetu i spremni su je platiti – predviđa Šajatović upozorivši da je ugled novinarske struke doveden u pitanje, ali jednako kao i ugled političara, odvjetnika, liječnika. Sve je tu povezano, tvrdi Šajatović, novine su žute koliko je žuta politika, obrazovanje, državna birokracija. U kakvim god uvjetima radio, profesionalan i odgovoran novinar uvijek mora imati na umu da ima ljudi koje ne smije razočarati pa se mora maksimalno potruditi oko kvalitete. I da mu se današnji tekst i stajališta u njemu ne svađaju s tekstom koji će potpisati za tjedan dana. Novinar mora imati na umu i – uživa li u pisanju. Ako ne, bolje nek’ radi nešto drugo – savjetuje Šajatović.

Tekst više ne obavještava, ne otkriva i ne artikulira neku javnost, nego je doslovno roba koja izdavaču mora jamčiti ili profit ili poziciju u establišmentu. Na djelu je kriza forme. Danas je najčešća boljka tzv. modernog novinarstva što se u želji za brzom i ekskluzivnom informacijom često objavljuju nepotpune, površne, neprovjerene i neistinite vijesti.