KONTROLA PROIZVODA

Iako se rezultati poslovanja domaćih televizijskih kuća tek očekuju, posve je jasno da je protekla godina i za njih bila teška. Unatoč tome što sve više Hrvata slobodno vrijeme provodi uz TV prijavnike, pitanje je koliko su nacionalne kuće od toga zaradile jer kriza trese i oglašivačku industriju čiji su proračuni iz godine u godinu sve tanji. O neveseloj situaciji najbolje svjedoče brojke: prema HURA-inim podacima, 2008. u televizijsko oglašavanje uloženo je 950 milijuna kuna. Ta je brojka godinu poslije smanjena na 790 milijuna, a oglasi su 2010. bili ‘teški’ 770 milijuna kuna. Godine 2011. ulaganja u televizijsko oglašavanje pala su za dodatnih pet milijuna kuna i iznosila su 765 milijuna kuna. Ipak, televizijsko oglašavanje zadržalo je pola ukupnog oglašavanja u Hrvatskoj i, prema procjenama, njegov udio u ukupnom oglašavanju još raste.

HRT je, prema posljednjim podacima, zauzima najmanji udio na tržištu oglašavanja (i povukao se početkom godine iz suradnje s AGB Nielsenom, tvrtkom koja jedina u Hrvatskoj mjeri gledanost), pa su mu to važniji prihodi od pretplate koji u ukupnim prihodima sudjeluju sa 70-ak posto. Upravo je zato, da bi što uspješnije naplatio pristojbu, u prvoj polovini prošle godine na odvjetnike potrošio više od 20 milijuna kuna (nagradu za obavljene usluge zastupanja u ovršnim postupcima ne plaća iz svojih poslovnih prihoda, nego to čini svaki ovršenik). Danas si rijetke iznimke, poput BBC-ja, mogu dopustiti da nemaju oglase, no ondje se zato plaća mnogo veća pretplata, a i Velika Britanija velika zemlja je, ističu na HRT-u. Čak si u Njemačkoj to ne mogu priuštiti, pa njihove javne televizije imaju, doduše ograničen, ali ipak nekakav marke. Dakle, visina pretplate prije svega ovisi o plaćenim mogućnostima stanovništva. – Jednostavno, kad bi svako kućanstvo u Hrvatskoj moglo plaćati dvostruko više za mjesečnu televizijsku pretplatu, HRT ne bi trebao reklame u programu. Međutim, javne televizije moraju se financirati na jedan ili drugi način. Važno je istaknuti i razlog zbog kojeg hrvatski građani svoj javni RTV servis financiraju izravno, a ne posredovanjem državnog proračuna, kao što se financiraju ostale javne djelatnosti koje država mora osigurati svojim građanima: zakonodavac je javnom RTV servisu tako osigurao financijsku nezavisnost, pa i svaku drugu nezavisnost koja iz nje proizlazi, a nužna je za kvalitetno obavljanje zadaće javnog RTV servisa – podsjetili su s HRT-a.

Samo nekoliko javnih televizija u svijetu nema reklame, ističu na HRT-u, i objašnjavaju da je riječ o belgijskoj, finskoj, norveškoj, švedskoj, japanskoj televiziji i engleskom BBC-ju. Jedina dva javna servisa koja nisu imala neku vrstu pristojbe i koja su se financirala isključivo od oglašavanja također su prešla na mješoviti model (Španjolska i Portugal: pristojbe su ondje bile ukinute za diktature, kad je neplaćanje pretplate bio oblik građanskog neposluha). Finski MTV ne emitira oglase, no dobiva 25 posto od svih prihoda od oglašavanja svojega privatnog konkurenta, kojemu je to dio koncesije. Najčešće spominjani svjetski poznati BBC nema oglase, ali zato ima golemu bazu pretplatnika, što mu daje godišnji proračun koji se može usporediti s državnim proračunom manjih država, te dva potpuno komercijalna ogranka koja izgrađuju nove komercijalne digitalne kanale u zemlji i svijetu te prodaju sve u svezi s BBC-jem, pa tako i njegove svjetski poznate programe.

Mogu biti desetak tisuća eura na godinu, pa i više. Nadalje, i troškovi pojedinog ispitivanja mogu biti visoki. Potrebno je, dakle, razvijeno i održivo gospodarstvo koje bi moglo poduprijeti ili podnijeti osnivanje laboratorija te financiranje njihovih aktivnosti bez gubitaka – kaže. Upravo je to teza koju pokušavamo objasniti. Bez snažnijega gospodarstva nema ni laboratorijskih metoda poput onih u Beču. Manjka, doduše, dodaje da su tu politikantstvo i drugi osobni interesi zbog kojih se, kad se upletu u sferu gospodarstva, ‘ne vjeruje ničemu što je domaća te se traže prihvatljiviji strani autoriteti’. Međutim, malo je naručitelja analiza pa interesa za opremu i edukaciju ne može biti dok god nam je gospodarstvo loše.

No 1. srpnja granice će se otvoriti i za tu vrstu usluge pa će se pojaviti konkurencija. Ipak, naši sugovornici smatraju da domaći akreditirani laboratoriji mogu mirno spavati zbog triju razloga. Prvi je to što su naši laboratoriji potpuno konkurentni za ono za što su akreditirani, osim za analize poput one u slučaju aflatoxina. Međutim, kao što je rekao naš sugovornik, to ne znači da su nesposobni, nego da je bečki laboratorij mogao, recimo to ekonomskim rječnikom, provesti ‘due diligence’ uzorka, zbog čega je bio u prednosti pred ostalim laboratorijima. Drugi je razlog zbog kojega se ne treba bojati ino- zemne konkurencije prednost domaćeg terena. – Croatiakontrolin laboratorij među najbolje je opremljenim laboratorijima u Hrvatskoj, ima konkurentne cijene i prednost domaćeg terena. Da bi se jedna salata odnijela na ispitivanje pesticida u Italiju, potrebna su dva dana, a mi u svojim poslovnicama u cijeloj Hrvatskoj osiguravamo dostavu uzorka u laboratorij u roku od najviše osam sati, primjerice iz Dubrovnika – kaže Sablek. Treći je razlog loše gospodarstvo. Koliko god ono loše utječe na ulagačku klimu u laboratorijima, toliko sprečava inozemne konkurente da u većem broju dolaze u Hrvatsku jer nemaju previše posla. Stoga akreditirani hrvatski laboratoriji imaju dobru priliku da se svojom kvalitetom nametnu u EU jer im je veće tržište EU mnogo prihvatljivije negoli tvrtkama iz EU hrvatsko. No osim dobrih stvari koje su riješene zakonskom regulativom Sablek ističe ne baš najbolji odnos države prema toj djelatnosti. Država, kaže, ove godine ne prepoznaje, ili je možda čak bolje reći ne priznaje, laboratorijsku djelatnost kao poduzetničku, tako da laboratoriji ne mogu sudjelovati u Programu poticanja poduzetništva i obrta ‘Poduzetnički impuls 2013.’ koji je ponudio Ministarstvo poduzetništva i obrta. U 2012. pak, objašnjava, Croatiakontrolin laboratorij dobio je novac upravo za proširenje područja akreditacije na nove metode ispitivanja. – Laboratoriji nisu usluge, nisu frizeri i pedikeri, nego visokostručna djelatnost bez koje nema ni industrije ni dobrog proizvoda – kaže Sablek. Većina laboratorija u privatnom je vlasništvu, kažu u HAA-u, a državni laboratoriji uglavnom su u sklopu instituta, primjerice Hrvatski veterinarni institut, Institut za medicinska istraživanja, Hrvatska poljoprivredna agencija, Institut ‘Ruder Bošković’, Institut za poljoprivredu i turizam Poreč, Institut za oceanografiju i ribarstvo Split, Institut za jadranske kulture i melioraciju krša Split, MUP-ov Centar za forenzička ispitivanja i vještačenja i dr. Veliki državni instituti sami su u organizacijama podijelili laboratorije prema područjima ispitivanja te traže akreditaciju za pojedine laboratorije u svom sastavu. Ukupni broj laboratorija u Hrvatskoj, kaže HAA-ova ravnateljica Biserka Bajzek Brezak, može se samo procijeniti na više od tisuću ako se osim navedenih uključe laboratoriji u proizvodnim tvrtkama. No njihova je akreditacija dragovoljna, ali istodobno je na međunarodnom tržištu priznato i preporučeno sredstvo za dokazivanje stručnosti laboratorija te daje prednost u odnosu na neakreditirane laboratorije.

Svi laboratoriji koji su akreditirani ili se pripremaju za akreditaciju jednaki su konkurentim, drugim laboratorijima na europskom tržištu, jer se njihovi rezultati priznaju u europskim razmjerima. To je posljedica HAA-ova statusa u Europskoj organizaciji za akreditaciju (EA) jer je HAA punopravni član te organizacije i potpisnik multilateralnih sporazuma o priznavanju akreditacije za sve akreditacijske sheme – kaže Bajzek Brezak. Problem nije u nedostatku laboratorija, nego u tome što državna inspekcija slabo provjerava robu koja se proizvodi ili uvozi. Aflatoxins su našli i hrvatski laboratoriji, bečki je to samo dodatno potvrdio, inspektori su se samo trebali malo pokrenuti. Dakle, nema prigovora na kvalitetu laboratorija. Pitanje je što tvrtke ili država traže od njih. Slikovito rečeno, hrvatski laboratoriji uglavnom ne mogu ponuditi Mercedes, ali mogu Mazdu. A kvalitetni su i jedan i drugi automobil i oba imaju tržište.