Tajni bankarski dogovor minira Linićev plan spasa?

Neslužbeni je međubankarski dogovor da se ‘stane na loptu’, što u praksi znači odbijanje davanja izjava o odricanju prava na odvojeno namirenje i sudjelovanja u otpisu dugova ili eventualnog pretvaranja potraživanja u vlasničke udjele.

Slavko Linić zamjera Konstruktoru izbjegavanje vjerovnika i navodno prebacivanje svega osim dugova na drugu tvrtku. Najavio je da Konstruktor inženjering ide ravno u stečaj s likvidacijom, premda je već pokrenut postupak predstечањe nagodbe.

Željko Žderić tvrdi da plan restrukturiranja predviđa dokapitalizaciju pretvaranjem dijela obveza u kapital te smanjenje temeljnoša kapitala, čime bi se vlasnički udio svih postojećih vlasnika smanjio ispod 0,3 posto.

Nastupila je, stoga, svojevrsna pat-pozicija jer ni dužnik ne može napraviti program restrukturiranja ako ga ne podržavaju glavni vjerovnici, koji su u pravilu banke i država. Primenjena jednog manjeg dužnika koji je pokrenuo predstечањe nagodbu pokazuje što znači ta ‘blokada’ na terenu. Banka se, naime, ne želi ni pozitivno ni negativno očitovati, bez čega ne može napraviti program restrukturiranja.

Kako stvari sada stojte, izgleda da je došlo do nezamijenjavanja između Ministarstva financija i banaka. U Zakonu o financijskom poslovanju i predstечањe nagodbi je, i nakon izmjena u zadnjim danima prošle godine, ostalo nekih nejasnoća, pa banke kao razlučni vjerovnici sadašnje odredbe tumače na način da se, ako se određena prava na odvojeno namirenje tražbina, mogu dovesti u ne.

S druge strane, nije ni država široke ruke u otpisu potraživanja. Oni koji su se našli na druge strane u pregovorima s Ministarstvom financija kažu da se otpis državnih potraživanja pristupa krajnje oprezno i traži da se i drugi vjerovnici jednako ‘ispriče’. U svakom slučaju, dogovor s državom nije nimalo lako postići, a posebno se ne događaju situacije u kojima je država sprema otpisati 60 ili 70 posto potraživanja kao što su neki očekivali.

Koliko opasan može biti minister financija Slavko Linić ovih je dana osjetio i prvi čovjek splitskoga Konstruktora Željko Žderić jer je Linić, isprobavši ‘vršenjima’, izbjegavanjem vjerovnika i navodnim prebacivanjem svega osim dugova na drugu tvrtku, najavio da Konstruktor inženjering ide ravno u stečaj s likvidacijom, premda je već pokrenut postupak predstечањe nagodbe koji je, zbog duga koji premašuje milijardu kuna, jedan od većih.

Drugim riječima, država kao vjerovnik očito više ne želi sudjelovati u toj predstечањe nagodbi i, ako ostane na sadašnjim pozicijama, neće prilagoditi plan restrukturiranja iako se njime, kako je izjavio Žderić, predviđa dokapitalizaciju pretvaranjem dijela obveza u kapital te smanjenje temeljnoša kapitala, čime bi se vlasnički udio svih postojećih vlasnika smanjio ispod 0,3 posto.

Kako bilo, situacija s predstечањe nagodbama trenutačno je takva da je, prema podacima Fine, do 19. veljače zaprimljeno 3250 prijedloga za otvaranje postupka predstечањe nagodbe. Ukupan iznos obveza tvrtki na koje se odnose prijedlozi za pokretanje postupka je 32 milijarde kuna, a ukupan broj njihovih zaposlenika je 25.082. Broj predmeta u kojima su dužnici iskazali dug veći od 10 milijuna kuna je 379, ali njihov udio u obvezama (29,3 milijarde kuna) i broju zaposlenika (18.227) daleko je najveći.

Ročista su održana u slučajevima tvrtki Dalekovod, Čvor, Spačva, CCS ulaganja, Beton, Međimurje Beton, Autronic grupa itd.

No nijedan postupak još nije došao do faze da se glasuje o prihvaćanju plana financijskog restrukturiranja, pa je teško procijeniti kolike su šanse za uspjeh. Najdalje se otišlo u slučaju Dalekovoda, gdje se održalo prvo ročiste, na kojem se utvrdjuju tražbine i gdje je proveden dio ispitnog postupka, ali odmah je došlo i do problema jer nije bilo moguće u cijelosti utvrditi ukupan iznos tražbina pa je zakazano novo ročiste za tijedan dana, koje se potom ponovno odgodilo za tijedan dana, za 26. veljače. Tada bi, kažu u Fini, najvjerojatnije trebalo biti održano i glasovanje. No sada su, osim usklađivanja tražbina, na redu i teški i mučni pregovor s vjerovnicima o planovima restrukturiranja. Prema zadnjim informacijama, moguće je da plan restrukturiranja Dalekovoda, koji ima čak 3,2 milijarde kuna duga, neće proći kod banaka jer im ‘nije dovoljno konkretan’ i trenutačno Uprava s bankama pokušava dogovoriti izmjene postojećeg ili alternativnog plana. Ako potrebna većina ne odluči podržati plan dužnika, zakazat će se novo ročiste, na kojem će većina vjerovnika s ukupno 51 posto tražbina moći predložiti svoj plan nagodbe, što znači novu potencijalnu odgodu za tijedan, dva dana da bi se svi mogli pripremiti za glasovanje. Osim toga do ovog trenutka se ne zna još ni stajalište banaka u ovom slučaju o izdvojenom namirenju.

I nagodbena vijeća, u kojima su na brzinu obučeni djelatnici Fine, premda imaju razumijevanje za kratke rokove i primaju nepotpunu dokumentaciju, teško se hvataju u koštar s problemima na terenu. To se vidjelo na primjeru Dalekovoda, čiji je predmet svojom veličinom i kompleksnosti među najtežima i gdje su se na ročištu u kongresnoj dvorani Zagrebačkog velesajma teško snalazili s više od 300 nestrippljenih vjerovnika.

Pravni stručnjaci upozoravaju da je Zakon dosta rudimentaran u dijelu procesnih odredbi, pa je samim time upitna njegova funkcionalnost u slučajevima kad postoji više stotina stranaka na jednom mjestu. Pred Finu su stavljeni vrlo kratki rokovi za obradu ogromne količine dokumentacije, pa su na ročištu Dalekovoda postali vidljivi brojni nedostaci postupka. Iako je Fina imala postotno malo pogrešaka, na velikom uzorku to se pretvorilo u mnogo vjerovnika kojima tražbina nije bila pravilno iskazana ili su postojale druge mane u tablicama koje je izradila Fina. Kad je već postalo jasno da su do godine određene manjkavosti, Fina i velika grupa vjerovnika nisu mogli složiti ni u vezi sa stvarima poput toga kako se određuju rokovi u postupku, kada može završiti ročiste, do kojeg se trenutak mogu utvrditi tražbine itd. Povjerenici predstечањe nagodbi, koji se biraju iz redova stečajnih upravitelja, u tim slučajevima imaju tek kontrolnu ulogu u procesu utvrđivanja tražbina te nadzora nad poslovanjem u vrijeme trajanja postupka.

Kada se pokrene postupak predstечањe nagodbe, društvo nastavlja poslovati, ali samo sljedećih 120 dana. U slučajevima kada su problemi i dugovi (pre)veliki to će značiti samo kratkoročno uživanje dana. Kako vrijeme prolazi, pritisak i nervozu svih uključenih strana, posebno vjerovnika, samo raste. Kako to obično biva, već se mnogo vremena izgubilo na zakonske i proceduralne nedoređenosti, a do eventualnih zakonskih izmjena i uspostavljanja bolje komunikacije između vjerovnika brojni pacijenti na aparati mogu i umrijeti.