Nagomilao zalihe hrane i opreme i upravo kad je bio spreman za polazak, jedan od ljutitih vjernika krenuo je s poreznim ohrvovoditeljem u luku da mu zaplijeni brod radi namirenja dugova. Upozoren u zadnji čas, presjekao je užad svojeg broda Gjoa i doslovce pobjegao pred nosom ljutitom vjerniku ne-sklonom epohalnim otkrićima. No led je zarobio i njegov brod. Dvije zime, koliko je bila zaleđena Gjoa, Amundsen je dobro iskoristio: sprijeteljio se s Inuitima, prihvatio njihov način odijevanja, naučio građiti iglu, svladao je tradicionalne načine lova i ribolova, uporabu psečih zaprega i sve ostalo bitno za preživljavanje u arktičkim uvjetima. Za nastavak odabrao je najjužnije tjesnace i plitke prolaze te napokon 27. kolovoza 1905. u Beaufortovu moru ugledao kitolovac koji mu je dolazio ususret sa zapada. Ubrzo nakon toga zarobio ga je led. Da bi javio svijetu o svojem postignuću, Amundsen je s jednim Inuitom na sanjkama prešao 800 kilometara do Eagle Cityja na Aljasci da bi poslao telegram u svijet. Zatim se vratio do Gjoa, kojom je tek u kolovozu 1906. uspio proći kroz Beringov prolaz i doći do južnih obala Aljaske. Prvi brod koji je sa zapadne strane prošao Sjeverozapadnim prolazom na istok, ali i koji se vratio drugom rutom kroz Nunavut, bio je St. Roch, brod kanadskih obalne straže, i danas ponos Pomorskog muzeja u Vancouveru. A ona priča s iskustvom preživljavanja na inuitski način, priznaje je poslije i sâm, bio je važan dio kasnije Amundsenove pobjede u utrci sa Scottom u osvajanju Južnog pola.
Plovidba u takvim ekstremnim uvjetima nije bila zanimljiva u komercijalne svrhe sve do početka 60-ih godina prošlog stoljeća, kad je na Aljasci počela ozbiljna eksploatacija nafte, pa je bilo pitanje kojim je putem dopremiti do žednih američkih rafinerija i tržišta. Koristeći se svom suvremenom tehnologijom, alternativom gradnji naftovoda, 1969. izvršena je pokusna vožnja tankerom SS Manhattan, koji je zbog posebnih pojačanja bokova nazvan i najvećim ledolomcem na svijetu. Bez obzira na to što takav put nije postao praksa, otvorio je pitanje teritorijalnog suvereniteta nad Sjeverozapadnim prolazom: naime, američki tanker upustio se u avanturu ne tražeći dozvolu kanadskih vlasti, koje traže zaštitu Nunavuta, a američko je stajalište da bi taj prolaz trebalo internacionalizirati. Povrijeđeni su se našli i Inuiti, koji su simboličnom blokadom skrenuli pozornost na svoj opstanak i zaštitu prirode.
Danas se i Nunavut i ruskij sjeverni prolaz sve više otvaraju. Prema riječima Jacinthe Lacroix, više znanstvene savjetnice u kanadskoj ustanovi za zaštitu okoliša, led u arktičkom pojasu smanjio se za 32 posto u odnosu na stanje iz 60-ih godina 20. stoljeća, a na godinu se površina leda u Nunavutu smanjila za više od 70 tisuća četvornih kilometara. Zapravo, svi spomenuti istraživači imali su peh djelujući u ‘mikroledenom dobu’ za razliku od srećko-vića Vikinga kojima je tijekom ranog srednjeg vijeka toplija klime itekako pogodovala. Uostalom, nije ni Grenland dobio ime tek tako. U prilog oživljavanju polarnih ruta govori i nedavni pothvat Žarka Buljevića, kapetana koji je specijaliziranim brodom Ob River, 288 metara dugom i 50 metara širokom grdosijom sa 150 tisuća tona ukapljenoga prirodnog plina, nedavno je s pomoću dvaju ruskih atomskih ledolomaca prešao ledeni Sjeveroistočni prolaz od Hammerfesta u Norveškoj do Japana. Drastično skraćenje puta i novonastali uvjeti na svjetskom tržištu LNG-a i nafte motivirat će brodare da se opreme brodovima prilagođenima i za tu vrstu plovidbe – ako žele biti konkurentni. Zbog nove tehnologije dobivanja plina iz škriljca i golema naftosnog potencijala Arktika polarne rute postaju komercijalno sve važnije od avanturizma. Ipak, ostaje pitanje nije li bolje, zbog svih rizika koje nosi bilo kakva plovidba, ostaviti Sjeverozapadni i Sjeveroistočni prolaz legendi i sačuvati ih za budućnost. Nije li izazove, tužnu sudbinu i prokletstvo tog puta sjajno sažeo kanadski kantautor Stan Rogers u velebnoj himni ‘Northwest Passage’? Nije li strašna ekološka katastrofa tankera Exxon Valdez na Aljasci 1989. bila dovoljno upozorenje? Ili je Pandorina kutija već otvorena, pa je ionako svejedno?
