B aš kao što u državi nитko ne traži niti želi kredit, jer zna da ga nekakvim sredstvima treba i vraćati, u recesiji jednako mučno prolazi i leasing. Iako je kompanijama mnogo isplativiji od klasičnoga kredita, i leasing je dug, a vremenu sveopćeg razduživanja još se ne vidi kraj. Vidljivo je to i u Hanfinim skupnim podacima za leasing-društva. Iako su još na broju – društva se više ne gase, još ih je 25 – sve su ostale brojke u padu. Prema posljednjim službenim podacima za rujan prošle godine broj je ugovora u odnosu na isto vrijeme 2011. manji za gotovo deset posto, a vrijednost im je pala čak 15 posto. Logično, smanjila se i ukupna akiva društava, s 26 milijardi kuna na 23 milijarde.
S takvim lošim trendovima ulazimo u EU i potpuno se otvaramo konkurenciji. Ako je suditi prema odgovorima društava, straha od konkurencije nema. No ako se pogleda šira slika, onda je jasno da atraktivnog prostora za nove igrače nema – hrvatsko je dužničko tržište još prije krize postalo prekapacitirano, dakle manje-više iskorišteno.
U leasing-društvima ipak nešto vedrije gledaju na cijelu stvar. U Hypo Alpe-Adria Leasingu očekuju rast potražnje, i to ponajprije u dijelu javno-privatnih partnerstva, čime se mnoge lokalne zajednice već koriste za financiranje komunalne infrastrukture, a prilagodbom Hrvatske standardima EU otvara se i potencijal za financiranje alternativnih izvora energije, zdravstva.
Leasing ima prostora za dalji razvoj, a članstvo Hrvatske u EU trebalo bi rezultirati i povoljnijim okruženjem za razvoj industrije leasinga, ali pritom treba imati na umu da potpuni…
IMA PROSTORA ZA DALJNJI RAZVOJ LEASINGA, ALI NEMA MJESTA ZA NOVE IGRAČE. HRVATSKO DUŽNIČKO TRŽIŠTE JOŠ JE PRIJE KRIZE BILO PREKAPACITIRANO, DAKLE MANJE-VIŠE ISKORIŠTENO.
