Mladen Janiška

U francuskoj verziji filma ‘Nikita’, kada napeta akcija izmakne kontrolu, nastupa lik profesionalnog ubojice kojeg zovu Čistač. On jednostavno dođe na poziv i ‘počisti’ nered, ne pitajući za milost. Mnoho blaža verzija Čistača u liku je i djelu Mladena Janiške, koji je zaradio taj nadimak jer ‘mete’ gospodarski nesposobne subjekte. Trenutačno je najtraženiji posrednik u predstečajnim nagodbama, kojem su u ruke dospjela tri aktualna ‘slučaja’ – Dalekovod, Dina Petrokemija i Dioki. Ročište koje je 5. veljače održano za Dalekovod prvo je takvo u predstečajnom postupku, kako za Janišku, tako i za Hrvatsku. Dalekovod ima 900 vjerovnika, na prvom ročištu bilo je 400 sudionika, a popis tražbina je toliki da je samo ispitivanje dugovanja trajalo cijeli dan.

Janiška je titulu posrednika zaradio kao stečajni upravitelj Visokoga trgovačkog suda, što je, prema Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, uvjet za imenovanje povjerenika predstečajne nagodbe. Od kada je prije 12 godina položio ispit za stečajnog upravitelja vodio je 40-ak postupaka. Za razliku od uloge stečajnog upravitelja u kojoj preuzima poslove posrnulih uprava, u predstečajnom postupku vodi računa o prijemu i kontroli prijavljenih tražbina vjerovnika te izrađuje potrebne tablice za održavanje ročišta. Najizazovniji slučaj do sada bio je stečaj Montmontaže, podružnice Libije, u kojoj stečaj traje devet godina, a radnici nisu dobili plaću 15 godina.

Janiška kaže da ga tvrtke u ulozi posrednika mnogo bolje prihvaćaju nego kao stečajnog upravitelja, kada misle da je došao uništiti tvrtku. Njegov uspjeh mjeri se količinom naplate vjerovnika. Smatra da u Hrvatskoj sve tvrtke u stečaj ulaze prekasno, kada im sve institucije već zatvore vrata i nemaju izlaza. Stoga nije sretan rezultatom brisanja tvrtki iz sudskog registra, što biva najčešći slučaj.

Janiški to nije prva ‘nepopularna’ funkcija. Prije deset godina radio je kao financijski inspektor, kada je najviše toga naučio, pogotovo što je to politički pritisak. U poslu najviše čini ozbiljan i odgovoran pristup poslu od strane poduzetnika (dužnika), koji ne mora biti kriv za gospodarsko stanje u kojem se našao, pa ga iz takta može izbaciti suprotno ponašanje, a pogotovo pokušaji malverzacije u rješavanju problema, kao i pokušaji manipulacije u komunikaciji.

Smatra se staloženim, otvorenim za prijedloge, a zbog naravi posla ne smije biti strog, nego razuman i autoritativan. Kad je riječ o delikatnim slučajevima kao što su te tri tvrtke, Janiška je zapravo ovisan o odluci Vlade, želi li ona u određenom trenutku ‘gasiti’ socijalne nemire. Na jednom ramenu plaću mu radnici koji nisu dobili plaću, a na drugom ‘jašu’ vjerovnici. Želja mu je da se zanimanje stečajnog upravitelja pretvori u struku jer se smatra da su stečajni upravitelji zapravo ‘krizni menedžeri’ koji čuvaju ugled tvrtke dužnika. Za sada uspjeh nije bio na očekivanoj razini, ali njegova namjera ostaje i dalje.

Janiška ima radnog iskustva i u nekoliko tvrtki iz privatnog sektora. Nakon završenoga Ekonomskog fakulteta radio je četiri godine u nabavi i prodaji tvrtke Velebit-Grafotisak. U tvrtki Privreda Petrinja radio je kao direktor Tiskare, gdje je svakodnevno bio vezan uz poslovanje računovodstva poduzeća. Njegova majka vodila je knji-govodstveni servis, koji je Janiška preuzeo 1981. godine i nazvao ga Kvaka 22a (živi na kućnom broju 22a) zbog strasti prema knjizi i filmu ‘Kvaka 22’, koji je pogledao sedam puta. U toj privatnoj agenciji za porezno i poslovno savjetovanje zaposlen je i danas.

Čini se da uz radoholičarske navike Janiška nije izgubio svoj unutarnji život. Često doslovce čisti okućnicu u Zagrebu i na vikendicama da sredi misli i nađe neki smisao, a kada vrijeme dozvoli, voli skijati. Oženjen je liječnicom i otac je dvoje djece. Prijatelji su ga u mladosti zvali ‘nachtminister’ zbog ljubavi prema noćnom životu, ali i činjenice da je danju radio, a noću učio.

Bez obzira na neizvjestan rezultat nagodbi, Janiška želi vjerovati da je Linićeva inicijativa za skraćivanje stečajnih postupaka dobromjerna i da od nekuda treba krenuti. Pa zašto ne od njega.