Otkad je prije 23 godine pokrenuo umjetničku skupinu Montažstroj, koja je ubrzo pobudila zanimanje domaćeg i zapadnoga kulturnog tržišta, svaki projekt iz kojeg stoji Montažstroj, odnosno Borut Šeparović, izaziva ponajprije zanimanje medija i javnosti. Iza njega je više od 50 projekata. Svaka je njegova predstava ili projekt nov izazov za gledatelja, koji ne zna što će ga snaći: naplata ulaznice, nogomet, odluke, teme ili ljudi o kojima se nerado razmišlja i razgovara. Postao je sinonim za novo, drugačije kazalište, no završio je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a tek nakon toga poslije diplomski studij izvedbenih umjetnosti na Das Artsu u Amsterdamu. Sve što radi i kako radi izaziva kontroverzije. U početku karijere prozivali su ga zbog diktatorskog pristupa, no uzvratio je da su ti vjetrovi puhali iz usta onih koji nisu bili spremni raditi. U međuvremenu je postao i jedan od traženih kazališnih pedagoga s vlastitom metodologijom. Iza njega je mnogo internacionalnih nagrada i objava na MTV-ju, CNN-u, Reutersu i France Pressu, a od najvažnijih projekata treba istaknuti ‘T-formance’, ‘Kazalište vaše i naše mladosti’, ‘Generacija 91-95’, ‘Srce moje kuca za nju’, ‘T-faktor’, ‘Vatrotehna 2.0’, ‘Timbuktu’ te nedavno prikazani ‘55+’. Bilo da je riječ o beskućnicima, nezaposlenim ženama bilo poslijeratnim generacijama trajno obilježenim ratom, minama, svaka je njegova predstava priča o bolnim društvenim temama kojima on pronalazi nov kut gledanja.
-
Još se nije slegnula prašina koju ste dignuli projektom ‘55+’, a već ste do grla u novom ‘Protunapadu’, različitom od prijašnjih i po tome što mu je glavni cilj stvaranje dokumentarnog filma. Je li to vaša nova faza i o kakvom je projektu riječ?
-
Moglo bi se reći da sam u novoj fazi kad je riječ o meni novome filmskom mediju u koji sam se u zadnje vrijeme upustio. Tako će, primjerice, kraj projekta 55+ biti dokumentarni film ‘Potrošeni’ koji je u postprodukciji. Sredstva za njega odobrio nam je Hrvatski audiovizualni centar. Istovremeno sam pokrenuo filmsko-plesni projekt Protunapad za koji se također nadam sredstvima od HAVC-a. Riječ je o protuminskom projektu u kojem je ključno da 12 hrvatskih županija još nije očišćeno od mina, što je strašno. Film predstavlja završnu fazu projekta u kojem će sedam plesača putovati na razminirane lokacije i plesati na njima. Ali prethode mu edukativne i humanitarne inicijative. Plesači su se na radionicama.
