Financije u poduzeću Godine visokog rizika

Svaka poslovna i financijska odluka nosi neki stupanj rizika. Zadaća je financijskih menadžera odrediti može li poduzeće podnijeti toliku razinu rizika, odnosno može li sanirati možebitnu štetu.

Osnovna načela na kojima su zasnovane financije u poduzeću su vremenska vrijednost novca i odnos rizika i prinosa. U vremenskoj vrijednosti novca problem se svodi na kretanje kamatnih stopa, odnosno cijene novca na financijskim tržištima.

U poduzeću se prati prosječna kamatna stopa po kojoj se ono financira iz različitih izvora, a to je u stvarnosti trošak bilančnih obveza. Ovdje su stvari egzaktne, tako da se za svaki novi dug mijenja stanje i ocjenjuje može li buduća razlika u cijeni, odnosno dodana vrijednost, pokriti visinu troškova kamata.

Ako je poduzeće plaćalo dobavljače nakon 183 dana, to znači da je pola godišnjeg troška kamata prebacivalo na njih (183/365). Uvođenjem zakonskog roka za plaćanje od 30 odnosno 60 dana mnogi manji poslovni sustavi trebali bi poslovati uz manji stupanj nesigurnosti financijskog poslovanja.

Bude li se dosljedno inzistiralo na disciplini plaćanja, načelo vremenske vrijednosti novca za financijske menadžere bit će manji i lakše rješiv problem.

Mnogo veći problem u poslovanju, koji traži intuiciju, iskustvo i moć predviđanja budućnosti, načelo je odnosa rizika i prinosa. Tko ne riskira, ne profitira, narodna je poslovica koju nisu osmislili menadžeri u financijama, a koja jako dobro ocrta taj problem. No pain, no gain, engleska je varijanta narodne mudrosti na istu temu.

Područje rizika i odnosa prema riziku široko je znanstvena disciplina, s opsežnom literaturom, modelima i matematičkim simulacijama. Osnovni pojmovi i načela rizika, međutim, lako su razumljivi i osobama koje se ne bave financijama i teorijom rizika jer se s rizikom susreću u svakodnevnom odlučivanju: treba li sad ući u kredit za kupnju stana ili automobila, koliko je stalan i siguran izvor prihoda.

Rizik je mogućnost nastupa štetnog događaja. Takav se događaj u financijskom smislu može očitovati kao: a) stvarna šteta, odnosno financijski gubitak; b) poravnavača šteta kao trošak koji treba platiti da bi se situacija vratila u prvobitno stanje; c) oportunitetna šteta, to jest propuštena dobit koju je poduzeće moglo ostvariti da je donesena drugačija poslovna odluka.

Svaka poslovna i financijska odluka nosi stupanj rizika i zadaća je financijskih menadžera odrediti može li poduzeće podnijeti toliku razinu rizika, odnosno može li sanirati možebitnu štetu. Poslove na simulacijama i izračunima rizika u velikim poslovnim sustavima obavljaju matematičari i fizičari i na temelju njihovih modela uprava donosi poslovne odluke.

Unutarnji rizici nalaze se unutar poslovnog sustava poduzeća i oni su predmet efikasnosti organizacije i poslovnih procesa. Vanjski rizici dolaze iz okruženja i na njih poduzeće u pravilu ne može utjecati. To su sistemski rizici i što je određeno društvo nestabilnije, sistemski rizik je viši. Zemljopisni položaj, povijest, kultura i radne navike, moralnost društva i njegove vrijednosti, dugotrajni su elementi sistemskog rizika. Stanje u poslovnim ciklusima, recesija, uzroci i korjeni krize, privremeni su elementi koji djeluju na razinu sistemskog rizika.

Koliki je trenutni sistemski rizik u Hrvatskoj? Hoće li se sistemski rizik smanjiti ulaskom Hrvatske u EU? Mogu li određene političke odluke smanjiti sistemski rizik? Sve su ovo pitanja koja postavljaju ne samo financijski analitičari u poduzećima, već i bonitetne kuće. Hrvatski sistemski rizik, po njihovom mišljenju, toliko visok da vrlo rizičnim smatraju ulaganje u Hrvatske državne obveznice.

Prisutna je tolika razina sistemskog rizika da postoje sumnje u mogućnost Hrvatske da isplati obveznice po njihovu dospijecu. Zašto je u Hrvatskoj ovako visok sistemski rizik? Odgovor na to pitanje prilično je jednostavan. Kriza traje već petu godinu, jer manjka hrabrosti za strukturne promjene u sistemu. Privilegirani, korumpirani i po nepotizmu postavljeni na pogrešna mjesta u sustavu, još su uvijek glasniji, borbeniji i agresivniji od potlačenih, obespravljenih i osiromašenih. Za nove ideje potrebni su novi ljudi. Koliko god financijski menadžeri bili uspješni u svladavanju unutarnjih rizika, sistemski rizik toliko je visok da se već i samo zadržavanje postojeće razine poslovanja, smatra uspjehom za koji treba mnogo znanja, stručnosti, energije i hrabrosti.