Sedam načina po kojima se prepoznaje lider s niskim samopoštovanjem

Kako god živjeli, u kojim god okolnostima bili, slika o sebi odredit će tko smo i kako u najintimnijoj nutrini, kako se osjećamo u svojoj koži. Samopouzdanje i slika o sebi često nas vode kroz život i usmjeravaju naše ponašanje, bili mi lideri, vojskovođe, pekari, trgovci, majke, očevi… Ipak, liderima je ta osobina možda važnija nego drugima. Lider je onaj kojeg ljudi prate jer mu vjeruju. Zato, ako govorimo da je netko lider u punom smislu te riječi, trebali bismo govoriti o osobi s visokim samopouzdanjem i samopoštovanjem. Ljudi su, naime, skloni pratiti onoga tko zna kamo ide, tko poznaje sebe, svoju snagu i slabosti, ali isto tako upravlja njima.

No još je važnije što tek onda kad lider prihvati sebe može doista prihvatiti druge. Ako sebe kritizira, prezire, kažnjava, nikad nije zadovoljan onime što postiže, kako će tretirati one oko sebe? Ako sebe ne prihvaća i ne poštuje, kako će onda u drugima vidjeti potencijal, ono što je još ispod površine, a može postati vrhunsko? Voditelje, menadžere, zaposlenike možemo podijeliti u dvije osnovne skupine: one sa zrelim, visokim samopouzdanjem i samopoštovanjem te one nezrele, s niskim samopouzdanjem i samopoštovanjem. Iskustvo pokazuje da nisko samopouzdanje izaziva mnogo negativnih učinaka u organizacijama koji, iako neopipljivi, završavaju teškim posljedicama, od narušenih odnosa, negativnih emocija, niske motivacije do visoke fluktuacije i neostvarenog potencijala zaposlenika.

S obzirom na to da ljudi s niskim samopoštovanjem nemaju pozitivnu i zdravu sliku o sebi, da bi se osjećali vrijedno, stalno teže destruktivnim mehanizmima u ponašanju koji im trenutačno pružaju osjećaj važnosti i vrijednosti. Zamka je to što mnogi oblici njihova ponašanja pružaju privid da je riječ o osobi s visokim samopouzdanjem, a zapravo je uvijek riječ o niskom samopoštovanju. Često su kritizeri, cinični, hvalisavci, nitko i ništa nije im dovoljno dobro, ili su u ulozi spasioca, ili opasno neodlučni.

Lideri s visokim samopoštovanjem uglavnom prihvaćaju sebe, načelno žive ispunjen život i grade kvalitetne odnose s drugima. Postavljaju izazove i traže prilike jer život smatraju šansom u kojoj čovjek može ostvariti svoj potencijal. Upravo se zato lakše nose sa zahtjevima i izazovnim, ambicioznim ciljevima.

Neuspjeh prihvaćaju kao priliku za učenje i ne pridaju mu toliko značenje, ali ne zanose se previše ni uspjesima jer svaki događaj doživljavaju samo kao dio puta, a ne kao cijeli put. U komunikaciji s ljudima otvoreni su, iskreni, s dobrim namjerama, zbog čega grade kvalitetne odnose i ljudi ih vole, što im samo dodatno potvrđuje pozitivnu sliku o sebi.

Važno je također raskrinkati mit o apsolutnom samopoštovanju, jer svaka se osoba na nekim područjima i životnim okolnostima osjeća nesigurno. Međutim, lideri koji imaju pozitivnu, zdravu sliku o sebi sigurno su svjesni jednoga – da su jedinstveni – i tu jedinstvenost vide u svakom čovjeku. Zato ljudima pružaju priliku, vide u njima potencijal i svjesni su da su i pogreške i padovi dio učenja. Ako tako promatramo druge i svijet, tada svoju vrijednost više ne gradimo u odnosu na druge, nego imamo zadatak – postati najviše od onoga što možemo postati.