INVESTICIJE

Zakon o strateškim investicijama je već na razini prijedloga digao mnogo prašine. Ujedinio je donedavne zaklete neprijatelje iz civilnog društva. U sjeni tog sukoba, oči onih koji imaju manje od 150 milijuna kuna za uložiti u Hrvatskoj uprte su u prvi Zakon o poticanju investicija. On je stupio na snagu u rujnu prošle godine. Obuhvatio je sve od mikro do velikih poduzetnika i nema spornih odredbi o izvlaštenju i ustupanju javnih dobara za velike privatne ili javno-privatne investicije.

Lagali se ili ne s onima koji misle da su poticaji za investitore novčano izražena nesposobnost zemlje da bude lijepo mjesto za biznis i da privuče kapital a da ga ne mora podmititi, to je za neke zemlje jedini način da ugledaju investitore. A kada netko krene s poticajima, tada ga susjedi, htjeli ili ne, moraju nekako pratiti. Na taj se vlak ukrcala i Hrvatska, shvativši da očigledno nije nimalo lijepo mjesto za biznis, pa je donesen novi Zakon o poticanju investicija i unapređenju investicijskog okruženja, a sada se radi i na donošenju ‘kontroverznog’ zakona o strateškim investicijama.

U sjeni najave zakona o strateškim investicijama, koji je već na razini prijedloga digao mnogo prašine i ujedinio donedavne zaklete neprijatelje iz civilnog društva, oči onih koji imaju manje od 150 milijuna kuna za uložiti u Hrvatskoj uprte su u prvi Zakon o poticanju investicija, koji je stupio na snagu u rujnu prošle godine. On je obuhvatio sve od mikro do velikih poduzetnika i nema spornih odredbi o izvlaštenju i ustupanju javnih dobara za velike privatne ili javno-privatne investicije.

Njegov je problem što još nema provedbene uredbe koja bi trebala propisati sve konkretne procedure za dobivanje poticaja i olakšica, iako u Ministarstvu gospodarstva tvrde da to nije nikakva prepreka apliciranju investitora za poticaje prema novom zakonu. Uredba bi svjetlo dana napokon trebala ugledati na sjednici Vlade sljedećeg tjedna. Osim toga, radi se, kaže pomoćnik ministra gospodarstva za investicije i konkurentnost Darko Lo.

San je privući multinacionalke u razvojno-inovacijske ‘greenfield’-projekte s mnogo novih radnih mjesta. Kako će to izgledati kada su budu brojale neto investicije i neto zaposlenost, umanjeni za poticaje, a u slučaju strateških investicija i za privatizirana dobra?

Uredba bi trebala detaljno propisati standardizirani obrazac, postupak prijave, odobravanja i korištenja poticajnim mjerama. Ono što se sada zna je da se početkom investicije smatra datum kada se priznaju troškovi na osnovu kojih će investitor dobiti poticaje, a kraj investicije je datum kada se počinje koristiti poticajima. Stvarna isplata poticaja je na kraju proračunske godine. Ako investitor odustane od investicije prije isteka roka od pet godina, ili u slučaju mikropoduzetništva tri godine, mora vratiti sve poticaje.

To što uredba još nije usvojena ne znači da investitor neće dobiti poticaje jer prije predaje zahtjeva za isplatu potpora ili prije korištenja poticajima, investitor mora dokazati da je zaista investirao i otvorio nova radna mjesta.

Neophodno je da investitor planirani projekt prijavi u resornom ministarstvu prije početka investiranja. Sukladno tome, poticaji se isplaćuju investitoru putem nadležnih ministarstava. Ministarstvo gospodarstva nadležno je za investicije velikih poduzetnika, a Ministarstvo poduzetništva i obrta za investicije malih i srednjih poduzetnika, prema dostavljenom godišnjem izvješću, odnosno dokazu o ispunjavanju uvjeta iz podnesenog zahtjeva – kaže Damir Novinić, ravnatelj Agencije za investicije i konkurentnost, koja za investitora operativno odrađuje sve što je potrebno za realizaciju projekta na način da koordinira sve druge institucije.

Agencija trenutačno u svom portfelju ima 50-ak projekata u različitim fazama realizacije. Zbog poštovanja pravila vezanih uz čuvanje poslovne tajne ne mogu otkriti o kojim je investitorima riječ, ali napominju da najviše interesa za ulaganje ima u sektorima turizma, metalne, prehrambene i tekstilne industrije. Također, najviše potencijalnih investitora dolazi iz europskih zemalja koje već tradicionalno imaju dobre gospodarske odnose s Hrvatskom poput Italije, Francuske, Njemačke i Austrije, ali javljaju se, kaže Novinić, i investitori iz dalekih zemalja poput Kine i Turske. Iako ima i domaćih investicija, u najvećem broju riječ je o investicijama koje će se realizirati u partnerstvu sa stranim tvrtkama.

Što se tiče novosti koje donosi Zakon o poticanju investicija, prvi put turizam postaje segment koji se posebno potiče, a posebno se tretira i mikropoduzetništvo. Novo je i to što se poticaji daju i za radnointenzivne i kapitalno intenzivne djelatnosti, tj. i za otvaranje radnih mjesta i za ulaganje u modernizaciju postojećih pogona i sl. Poticaji se, dakle, mogu dobiti prema visini investicije ili broju novozaposlenih. Smanjena je minimalna visina investicije s 300 na 150 tisuća eura (50 tisuća za mikropoduzetnike), a novčani poticaji za novootvorena radna mjesta znatno su veći nego prije. Ranije su potpore bile od 1500 do 4500 eura, a sada idu od tri tisuće pa do čak 18 tisuća eura po radnom mjestu, ovisno o stupnju nezaposlenosti u županiji, broju radnih mjesta koja se otvaraju itd.

Najčešća investitorska pitanja i odgovori Ministarstva uključuju situacije kada postojeći poduzetnik želi modernizirati pogone, što dovodi do smanjenja broja radnika. Ako poduzetnik investira 10 milijuna eura u automatizaciju pogona, zbog čega će imati 20 ljudi viša, načelno ne može dobiti poticaje jer će toliko ljudi završiti na burzi, ali sada je postavljen uvjet da u tom slučaju tri godine ne smije nikoga otpustiti. Ako se broj radnika smanji samo za jednog, mora vratiti sve poticaje.

Kada se i kako isplaćuju poticaji? Što ako investitor odustane od ulaganja i (ili) zapošljava nakon godinu dana? Iako provedbena uredba koja bi trebala detaljno propisati sve procedure još nije donesena, zna se da će se početkom investicije smatrati datum kada se priznaju troškovi na osnovu kojih će investitor dobiti poticaje, a kraj investicije je datum kada se počinju iskorištavati poticaji. Stvarna isplata poticaja je na kraju proračunske godine. Ako investitor odustane od investicije prije isteka roka od pet godina ili u slučaju mikropoduzetništva tri godine, mora vratiti sve poticaje.

Smatra li se akvizicija ulaganjem u smislu toga zakona? Što ako netko kupi postojeću tvornicu, dio pogona zatvori i dio radnika otpusti, ali otvori neki drugi proizvodni dio i zaposli neke druge radnike? Akvizicija u smislu toga zakona ne potiče se i kupnja ranije sagrađenih građevina te kupnja rašljene opreme i strojeva ne smatra se opravdanim troškovima investicije. Također je bitno istaknuti da svaki investicijski projekt mora voditi prema povećanju broja radnika. Jednako tako je bitno naglasiti da novo radno mjesto mora biti otvoreno tijekom realizacije investicijskog projekta i sačuvano najmanje pet godina nakon otvaranja za velike poduzetnike odnosno tri godine za male i srednje poduzetnike.

U opravdani trošak investicije ulaze dugotrajna imovina, oprema i drugi troškovi koji su izravno povezani s investicijom. Na najveće poticaje može računati investitor koji gradi proizvodni pogon, zapošljava mnogo ljudi i, naravno, ulaže u županije s visokom nezaposlenošću. Maksimalni iznos poticaja na koje investitor ima pravo određuje se prema karti regionalnih potpora i veličini poduzetnika. Veličina poduzetnika utječe i na visinu poticaja. Sukladno tome, mali poduzetnici ostvaruju pravo na veću razinu potpora – kaže Novinić, dodajući da je Agencija izradila ‘Kalkulator poticaja’, koji se nalazi na njenim web-stranicama, a koji potencijalnim investitorima omogućuje okvirni izračun poticaja na koje prema Zakonu imaju pravo.

Primjerice, mali poduzetnik koji ulaže u Brodsko-posavskoj županiji u razdoblju od 10 godina može dobiti i do 70 posto investicije nazad kroz razne poticaje i potpore. Ostvare li se, primjerice, planovi Tomislava Debeljaka, samoborska DIV grupa, vjerojatni budući vlasnik Brodosplita, gradit će dvije tvornice. Jedna bi trebala biti tvornica za proizvodnju betonskih pragova u Zagrebu, vrijednosti 10 milijuna eura, a druga tvornica brodskih bravarskih dijelova u Kninu, vrijedna osam milijuna eura, koja bi trebala zaposliti čak 250 do 300 novih radnika. Poticaji koje nudi Zakon nešto su o čemu Debeljak dugo govori, posebno kada ima iskustvo iz Srbije, gdje se investitore izdašno potiče.

Za investiciju veću od 10 milijuna eura trebao bi dobiti oslobađenje od poreza na dobit kroz deset godina, a čak 9000 eura po radniku u Kninu uvećano za 50 posto budući da je riječ o 300 zaposlenih, što je još četiri milijuna eura.

Investor može dobiti porezni poticaj i bez novog zapošljavanja, samo ako provodi modernizaciju tehnološkog procesa ili proizvodnje uz obvezu zadržavanja postojećeg broja radnika. Također, Zakonom su predviđeni carinski poticaji za uvoz opreme i strojeva, ali oni će se moći ostvariti samo do ulaska Hrvatske u EU. Investor je obvezan zadržati i investiciju i radnike najmanje pet godina, u slučaju velikih poduzetnika, a tri kod srednjih i malih. U suprotnom, dužan je vratiti iskorištene poticaje uvećane za zakonske zatezne kamate. Također, ma će se zaposliti najmanje 50 novih ljudi. Za te projekte, uz porezne poticaje, mogu se odobriti dodatni poticaji, koji iznose do maksimalno milijun eura. Visina poticaja ovisi o županiji u kojoj se ulaže tako da će samo projekti u županijama s najvećom nezaposlenošću ostvariti dodatnih milijuna eura poticaja za troškove gradnje ili kupnje opreme. Radno intenzivni projekti su oni koji će otvoriti više od 100 novih radnih mjesta. Ti projekti ostvaruju pravo na dodatne potpore za zapošljavanje tako da investitor primjerice u Vukovarsko-srijemskoj županiji može dobiti i do maksimalnih 18.000 eura po novootvorenom radnom mjestu ako otvori više od 500 novih radnih mjesta.

Poticaji zadržali AD Plastik u Hrvatskoj. Za gradnju novog pogona solinskog proizvođača autodijelova AD Plastika u igri su bile tri lokacije – u Sloveniji, Srbiji i Hrvatskoj. U toj kalkulaciji, kao i općenito u biznisu, nije bilo mnogo sentimenta i da brojke nisu potvrdile opravdanost ulaganja u Hrvatskoj u odnosu na druge dvije lokacije, od novoga zagrebačkog pogona vrijednog 20 milijuna eura ne bi bilo ništa. Novim zakonom predviđeni su stimulativni porezni poticaji i za kapitalna ulaganja, kakva su ona u autoindustriji, što je AD Plastik zadržalo u Hrvatskoj.

Kao što je u međuvremenu donesen i Zakon o strateškim investicijama, to ulaganje zbog svoje vrijednosti ulazi u tu kategoriju. Riječ je o gradnji novog pogona lakiranja u Zagrebu (na postojećoj lokaciji u Jankomiru) te kupnji opreme koja će biti instalirana u pogonima u Zagrebu i Solinu. U tu investiciju AD Plastik je krenuo zbog angažmana na projektu Edison, zajedničkom poslu Mercedesa i Renaulta, čija proizvodnja kreće 2014. godine u Novom Mestu.

Ulaganja smo počeli već potkraj 2012., a početak proizvodnje planiran je za početak iduće godine. Osim zadržavanja postojećih radnih mjesta planiramo zapošljavanje novih 50 radnika. Iznos je olakšica, koje se odnose najvećim dijelom na smanjenje stope poreza na dobit, 40 posto od vrijednosti ulaganja, dakle, oko osam milijuna eura – kaže Katija Klepo, članica Uprave AD Plastika.

S obzirom na to da su ulaganja počela potkraj prethodne godine, uputili su Ministarstvu gospodarstva zahtjev za stjecanje statusa nositelja poticaja prema Zakonu o poticanju investicija i unapređenju investicijskog okruženja, koji je donesen u rujnu 2012.

Iako je provedbena uredba prema novom zakonu trebala biti donesena u roku od 60 dana, tj. u studenome 2012. godine, još nije donesena, tako da smo još uvijek u fazi očekivanja rješenja. Možemo reći da je takva industrija dosta stimulirana u drugim zemljama te da se mjere donose mnogo brže nego kod nas – kaže Klepo.

Donošenjem tog zakona Hrvatska se svrstala među zemlje koje mogu konkurirati kao atraktivna mjesta za započinjanje sličnih projekata. Nažalost, analize i usporedbi pokazuju da ni u pogledu poreznih olakšica i direktnih poticaja za nove investicije Hrvatska još nije dovoljno konkurentna u odnosu na zemlje u okruženju (Mađarska, Poljska, Češka, Srbija) te bi se i u tom kontekstu moglo razmisli o znatnijim olakšicama i većim poreznim poticajima, naročito za istraživanje i razvoj – kažu pak u Plivi.

Da su stvari ipak nešto bolje nego ranije pokazuje to da je Pliva, odnosno njena vlasnica izraelska Teva, odlučila Centar financijskih aktivnosti koji će pružati usluge za mnoge Tevine europske lokacije smjestiti u Hrvatsku, a ne u Irsku. U Zagrebu će to omogućiti otvaranje još 100 novih radnih mjesta, a broj zaposlenih povećavat će se, kažu u Plivi, sukladno dinamici razvoja projekta.

Što ako na kraju ipak, kao i u mnogo prijašnjih zakona i strategija, izostanu zamišljeni efekti, odnosno da jedini efekt bude siromašniji državni proračun? Ne može se dogoditi da nema pozitivnog efekta. Investoru plaćamo novootvoreno radno mjesto, ali proporcionalno tome on uplaćuje poreze i doprinose u proračun. Prema našoj računici, za 180 novih radnih mjesta po cijeni od 9000 eura Hrvatska će u roku dvije godine biti u plusu – rekao je Lorenzin.

No poticaji nisu sve što investitori traže kada biraju gdje će uložiti novac. Kod donošenja takve odluke bitna je politička i ukupna ekonomska stabilnost i uređenost bez suvišne birokracije i administrativnih barijera. I zato su u pravu oni koji kažu da put do investicija ne vodi preko ad hoc zakona i izdašnih poticaja iz državnog proračuna nego stvaranjem ‘ljepšeg mjesta za biznis’.

Pozdravljamo donošenje zakona o poticanju investicija, ali on sam po sebi nije dovoljan. Pitanje je i rade li se s figom u džepu i hoće li ih poduzetnici uopće konzumirati jer je cjelokupna gospodarska situacija loša, a administracija represivna. S jedne strane imamo uteg oko nogu, a s druge nam se tim zakonima poručuje da mašemo rukama – kaže Petar Lovrić, predsjednik Udruge malih i srednjih poduzetnika u HUP-u.

Ostaje vidjeti koliko će ta zakonodavna investicijska ofenziva, čiji je san privući multinacionalke da ulažu u ‘greenfield’-projekte, po mogućnosti razvojno-inovacijske s mnogo novih radnih mjesta, izgledati kada su budu brojali efekti. I to neto investicije i neto zaposlenost, umanjeni za novac koji je dan iz proračuna, a u slučaju strateških investicija i za privatizirane šume, vode i kulturna dobra.

Zakonom je propisana i novčana kazna ako investitor ne podnese godišnje izvješće, kojim, između ostalog dokazuje ispunjavanje uvjeta za dobivanje poticaja poput onih za zapošljavanje. Sa sto tisuća do milijun kuna kaznit će se nositelj poticajnih mjera, a odgovorna osoba kaznom od 10 do 50 tisuća kuna.

U okviru Zakona o poticanju investicija i unapređenju investicijskog okruženja dodatno se potiču investicije u razvojno inovacijske aktivnosti, aktivnosti poslovne podrške i aktivnosti usluga visoke dodane vrijednosti. To su primjerice ulaganja u ICT, biotehnologiju, logističke centre, centre za odnose s korisnicima i sl. Ulaganja u poslovne usluge podrazumijevaju centre za odnose s korisnicima, centre izdvojenih poslovnih aktivnosti, logističke i distribucijske centre te centre za razvoj ICT sustava sustava i softvera.

Cilj tvoraca Zakona je, nakon analize stanja u okruženju, da budemo jednaki ili bolji od suvjetnih zemalja.