Dosad u Hrvatsku ulozila 150 milijuna eura i želi još

Smansko Carstvo je u vrijeme Sulejmana Veličanstvenog bilo na vrhuncu teritorijalne ekspanzije. U vrijeme pomame za istoimenom sapunicom, koja dominira televizijskim prostorom omeđenim granicama nekadašnjeg carstva, na vrhuncu su turske investicije u Hrvatsku. Obrnuti proces, nažalost, još nije zaživio unatoč činjenici da Turska prkosi globalnoj ekonomskoj krizi, bliže snažan rast i privlači investitore iz cijelog svijeta.

Porazna je činjenica da od hrvatskih kompanija jedino Podravka danas ima tvrtku u Turskoj, a još je poraznija da ona uprihodi tek nekoliko milijuna kuna na godinu. Istina, interesa hrvatskih tvrtki sve je više, iako je realizacija poslovično spora i skromna. Velikim kompanijama poput Agrokor, koji je neuspješno pokušao preuzeti turski maloprodajni lanac Migros, Atlantic Grupe, koja upravo razmatra kako ‘napasti’ tursko tržište, ili Podravke, koja će u skladu s novom strategijom tek odlučiti što će sa svojim tamošnjim poslovanjem, Turska je kao kamenčić u cipeli. Trebale bi biti tamo, ali još nisu pronašle formulu kako.

Zadnja vijest vezana uz pokušaj neke hrvatske tvrtke u Turskoj otvaranje je prvog Surf’n’Friesa u Istanbulu. Vlasnici riječke tvrtke Denis Polić i Andrija Čolak u planu imaju otvaranje još četiri objekta u Turskoj nastojeći iskoristiti rast tog tržišta. U posao su krenuli s lokalnim partnerom nakon što su analizirajući potencijalna tržišta zaključili da je za njihovu branšu Turska najnudniji izbor.

• Turska ima veliku kulturu ‘street fooda’, što nama odgovara, voli zapadnjačke koncepte i ima stabilan gospodarski rast u proteklim 10 godina. Cilj nam je otvoriti 50 objekata u sljedećih pet godina – kaže Andrija Čolak dodajući da dosad nisu našli ni na kakve komplikacije te da postoje kulturno-razlike koje su uz malo volje lako premostive.

• U Turskoj ima prilika za hrvatske poduzetnike i to je zaista izvanredno tržište. Treba krenuti, ali ne u megalomanskom stilu, već manjim koracima kako bi naučili sve što je potrebno za uspješno poslovanje u Turskoj, i tada početi širiti posao – savjetuje Čolak.

No nisu svi imali dobra iskustva. Zvonko Popović, vlasnik proizvođača čipsa i flipsa Kaanana iz Donjeg Miholjca, kaže da se ‘iz Turske može sve uvesti, ali se u nju teško može nešto izvesti’. Iako je prije dvije godine preko svog partnera, Turčina s kojim dijeli tvrtku u Makedoniji, dogovorio izvoz 100 šlepera flipsa u Tursku, zapelo je na granici, premda su ranije dobili odobrenje turskog Ministarstva poljoprivrede i izvoznog broja, pa taj isti flips tripot nije uspio proći carinsku kontrolu nakon čega su odustali od pokušaja proboja na tursko tržište.

• U Turskoj država radi upravo suprotno od onog što se radi u Hrvatskoj. Onemogućava se uvoz, a stimulira izvoz i to je ključ razvoja – kaže Popović.

Kako bilo, činjenica je da sve više interesa ima na obje strane, iako je onaj turski mnogo veći i konkretniji, što je i logično s obzirom na snagu njihovog gospodarstva i zrelo tržište, zbog čega se njihovi veliki sustavi prirodno šire na nova tržišta oko sebe.

• Interes definitivno raste. Od 2008. do 2010. to je bilo na razini međusobnoga koketiranja u cilju upoznavanja tržišta. Zadnje dvije godine vide se rezultati, ali to ne smatram dovoljnim. Interes između dvije zemlje trebao bi se što prije pretvoriti u nove prilike za realizaciju poslovne suradnje i ulaganja – kaže Ismail Korkmaz, vlasnik tvrtke Şajna zvijezda i počasni predsjednik udruženja turskih poduzetnika Tuskon za Hrvatsku.

Putem Tuskona turskim poduzetnicima nude projekte koje dobivaju od hrvatskih poduzetnika. Kao rezultat toga većinom su, kaže Korkmaz, velike kompanije pokušavale ući na hrvatsko tržište, ali u zadnje vrijeme se povećao i interes malih i srednjih poduzetnika. S druge strane, dodaje Korkmaz, imali su dosta upita i od hrvatskih tvrtki koje zanima Turska, a prema njegovom mišljenju najviše sanše imaju petrochemijski proizvodi, drvna grada, flaširana voda i živa stoka.

Osim Podravke u Turskoj zasad posluje i Poljoprivredni institut Osijek, koji zajedno s turskom tvrtkom Tareks radi na zajedničkom projektu.

Danas su turske investicije u Hrvatskoj postale najnormalnija pojava. Počelo je s ulaganjem grupe Rixos u hotel u Dubrovniku, a ista se tvrtka sada spominje i kao potencijalni ulagač u Kupare, da bismo danas imali tursku Kent banku (Grupa Suzer) ulagača u Petrokemiju (Calsikan) te društvo za upravljanje investicijskim fondovima NFD Aureus Invest (NETA Yatirim Menkul Degerler Anonim Sirketi i Elements Capital). Najveći dosadašnji turski ulagač u Hrvatskoj je grupa Dogus, treća najveća turska korporacija. U Hrvatsku je ušla 2009. godine u nautički sektor u ‘joint ventureu’ sa šibenskom NCP Grupom. Danas, od početnih 40 posto udjele, drži stopostotni udio u Marini Mandalina u Šibeniku preuzevši zadnjih 24 posto od Gorana Prigina potkraj prošle godine, uskoro počinje gradnju hotelskoga kompleksa u Šibeniku, preuzela je zadarske marine Bork i Dalmacija te 6,9 posto dionica državnog ACI-ja. U pregovorima je za preuzimanje marine zadarskog Tankerkomercia, a navodno je za interesiran i za ostatak njegovog poslovanja.

• Naše dosadašnje investicije u Hrvatskoj i one koje su u tijeku prelaze iznos od 150 milijuna eura – kaže Burak Baykan, koji vodi poslovanje grupe Dogus u Hrvatskoj. U kulama se može čuti da bi Grupa vrlo rado kupila cijeli ACI, kada bi ga država prodavala, a Baykan kaže da takvu odluku još nisu donijeli iako ‘bi voljeli iskoristiti svaki dobro poslovni priliku u hrvatskom turizmu’.

• ACI je ključan faktor u razvoju nautičkog turizma, a mi snažno vjerujemo u budućnost tog sektora – kaže Baykan, a otprije je poznao da je njihov cilj stvoriti međunarodni lanac marina pod brendom D-Marin. Nije isključeno ni njihovo sudjelovanje u građevinskim i energetskim projektima u Hrvatskoj.