Do jeseni hrvatska se javnost treba žestoko posvađati oko industrijske strategije. Industrija je napokon ‘in’ i sad se ne smije pogriješiti. Ako je budućnost u 3D pisačima, zašto to ne bi bio hrvatski odabir?
Eško mi je priznati, ali od te Europske unije ima i koristi. Da nije zahtjeva iz Bruxellesa da i Hrvatska mora imati nekakvu industrijsku strategiju od 2014. do 2020., tko zna bi li ikada domaća vlast posvetila vrijeme nečemu što je, zapravo, najvažniji uvjet za oporavak nacionalne ekonomije.
Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak najavio je da će sljedećih mjeseci njegov prioritet biti priprema strategije industrijske politike. I da će Vladinim timovima u tom procesu pomagati njemačko ministarstvo gospodarstva.
Dobrodošao je bilo kakav rad na promišljanju industrijske budućnosti Hrvatske. Pa makar to bilo naredenje ‘odozgo’. Industrija podrazumijeva masovnu proizvodnju onoga što je sagrađeno ‘od atoma’. Što se može opipati, pojednostavljeno rečeno. Pa treba samo kao doskočicu prihvaćati da postoji bankarska, osiguravateljska, brokerska ili marketinška ‘industrija’.
Industriju su bar dva desetljeća zanemarivali svi premijeri i ministri. Ali i gomila pomodarski raspoloženih ekonomista. Onih koji su s podsmijehom odbacivali upozorenja da zemlja ne može živjeti od usluga i nerealnih očekivanja da će ‘fantastičan geostrateški položaj’ donijeti prometnu rentu od koje ćemo svi bogato živjeti. Tek sad, kad se pokazalo da su Nijemci bili pametni što su nastavili njegovati industriju i kad ništa drugo ne pomaže, u Hrvatskoj se mijenja klima.
A budući da Federico Ghizzoni, CEO UniCredita, u jednom intervjuu na gotovo svako pitanje odgovarala da se i bankari ‘moraju vratiti realnoj ekonomiji’, možda će to dati nove smjernice Zagrebačkoj banci i drugim bankama u stranom vlasništvu da promijene odnos prema poduzećima iz industrijskog sektora.
Sad se pruža neponovljiva prilika da Hrvatska kvaliteto osmisli svoju ekonomsku budućnost. Bit će neponovljiva šteta ako se u raspravama kakvu industriju trebamo imati za pet ili deset godina ne stvoriti intenzitet kakav je pobudio spolni odgoj u školama. Da se ne dogodi ona varijanta kako je loše kad se država nečime ne bavi, ali još je lošije kad se time počne baviti. U ovom slučaju neka se pođe od upozorenja iz jedne studije konzultantske kuće Roland Berger prema kojoj ‘harmonija usporava promjene, a sukob često vodi prema napretku’. Trebamo se do jeseni temeljito i s argumentima ‘počupati’ oko budućnosti industrije.
