Najveća je SDP-ova partijska odgovornost. Ne zbog onoga što je napravio, već zbog onoga što nije. Ni godina mu nije bila dovoljna za provjetravanje birokratskog mastodonta.
Zato što je Milanović ‘potpisivač’ izbornih lista, nitko iz stranke ne usudi mu se oponirati ni u čemu. Već i blaga kritika izaziva bijes i psovke, žale se. Pa mudro šute i čekaju. Čak i kad se uz premijerov blagoslov nekakvim menadžerima poveća plaća zbog jednog prijatelja.
Čak i kad se uz premijerov blagoslov tamo nekakvim menadžerima poveća plaća zbog jednog prijatelja i zbog toga u javnosti zasluže kišu batina, samo jedan drug blago izusti da to možda ‘nisu dobro iskomunicirali’. Prokleto točno. Samo nije tu problem u obliku komunikacije, nego u sadržaju. No drugovi šute i trpe. Trpe i toliku količinu uvreda u javnosti (već im se u prozivkama propituju ne samo moralne kvalitete nego i mentalne) da je meni, kao trećoj osobi u ovoj priči, neugodno. Neugodno mi je zbog Sabora. Ne tamo onih likova, nego institucije. Neugodno mi je gledati premijera dok takve uvrede pljušte po njemu. Ne Zorana Milanovića, nego me nelagoda drži dok se to događa premijeru moje zemlje. Čak i u vrijeme notornog Ive Sanadera nisu padale takve teške riječi na funkciju premijera. Štoviše, on je bio itekako sposoban braniti premijerski ugled u javnosti. Ali to mu je možda bila jedina vrlina.
Osim što naša Vlada ne želi čuti svoje podanike/poslodavce koji joj sad grubo poručuju da se nakon godinu dana mora trgnuti i promijeniti neučinkoviti model upravljanja, ona se i ne želi pogledati u zrcalo. Svaki se dan čuju izlike, igra se obrana, bježimo od problema i osnivamo skupine, kao da su skupine ikad išta bitno riješile. U priči o krizi upravljanja i vođenja ima također zanimljiv detalj. U posljednje vrijeme objavljeno je nekoliko uglednih istraživanja koja dokazuju da žene na liderskim položajima bolje vode sustave u kritičnim vremenima. Znate li koliko ono SDP ima žena u Vladi? Jednu. Znali li koliko ih ima HNS? Trenutačno tri u svojoj kvoti od četiri ministarska položaja. Voljela bih ponoviti još jedanput: postoje smjene ministara, premijera, rekonstrukcije vlade i tehničkih padovi vlade. Postoji još svašta, no učiniti se mora nešto. Jednostavno, kad bordelu ne ide, ne mijenjamo namještaj, nego radnice i radnike. I voljela bih vidjeti da partije počnu gurati naprijed najbolje i najspoznajnije samo iz sebičnih interesa: i (ispod)prosječnima će biti bolje kad najbolji organiziraju posao.
