Rezerviranja za loše kredite sve veća

Ako dužnik kasni s plaćanjem kredita između 90 i 180 dana, banka će morati rezervirati između 10 i 30 posto iznosa glavnice. Kasni li više od 365 dana, banka će morati rezervirati cjelokupan iznos glavnice kredita.

Glokalni bankari upravo odnose pobjedu nad regulatorima koji su nakon dvogodišnjih pritiska pristali ublažiti propise Basela III – izlobirali su dodatne četiri godine da povećaju udjel likvidne imovine u bilancama (rok za prilagodbu sada je daleka 2019.) i ‘stanjili’ su kapitalno zaleđe za rizične kredite. Sve u ime olakšanog kreditiranja posustalih gospodarstava, iako nitko živ ne može staviti ruku u vatru i ustvrditi da će mjere pogoditi ravnotežu između ranjivosti na rizične plasmane i fleksibilnosti financiranja gospodarstava s obje strane Atlantika.

Hrvatske banke nisu te sreće. Kako rastu nenaplativi plasmani (prema posljednjim podacima HNB-a za rujan 2012. djelomično i potpuno nenadoknadivi krediti iznose 40,4 milijarde kuna ili 14 posto ukupno odobrenih, pri čemu je već svaki četvrti kredit odobren poduzećima nenaplativ), regulator je odlučniji da se osigura od moguće katastrofe. Prema Nacrtu predloženih izmjena i dopuna Odluke o klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih obveza kreditnih institucija (HNB ga je bankama proslijedio na mišljenje), rezerviranja za loše plasmane rastu kako raste i vrijeme u kojem se krediti ne uspijevaju naplatiti. Konkretno, ako dužnik kasni s plaćanjem kredita između 90 i 180 dana, banka će morati rezervirati između 10 i 30 posto iznosa glavnice kredita. Kasni li dužnik više od 365 dana, banka će morati rezervirati cjelokupan iznos glavnice kredita.

HNB je još prošlog ljeta počeo ozbiljnije češljati bilance banaka, uključujući i Zagrebačku, prilično izloženu tvrtkama na rubu stečaja. Većina je iznose rezerviranja za rizične kredite morala korigirati na više. Iako pritisk regulatora raste, bankari su stisnuli zube i šute. No već iz toga što su službeni odgovori umotani u celofan može se naslutiti koliko im je u koži tjesno.

Iz Zagrebačke banke kratko poručuju da s obzirom na zakonske propise ne mogu komentirati upit prije službene objave nerevidiranih godišnjih financijskih rezultata. No podaci iz dostupnih financijskih izvješća pokazuju da je Zaba iznose rezerviranja čak i smanjila – zaključno s rujnom 2012. rezerviranja iznose 571 milijun kuna, što je 68 milijuna manje nego u isto vrijeme 2011. (u cijeloj 2011. za rizične plasmane banka je izdvojila 917 milijuna kuna).

U PBZ-u potvrđuju da udjel loših kredita još raste, na kraju trećeg tromjesečja 2012. iznosio je 10,9 posto. Prema podacima iz financijskog izvješća, do kraja rujna rezervirano je 403 milijuna kuna ili 80 milijuna više nego u istom razdoblju 2011. Iz OTP banke poručuju da još analiziraju nova pravila.

U slučaju provedbe novih mjera banka vjerojatno neće imati dodatnih troškova, većinu mjera već smo uveli jer smo dio međunarodne grupe koja provodi stroga pravila poslovanja. Osim toga u pogledu loših plasmana u nešto smo boljem položaju od prosjeka – stoji u odgovoru.

Iz odgovora Hypo banke može se iščitati da HNB.

Rano za komentare U jednoj među prvih šest banaka koja nam je dostavila sve tražene podatke, Ersteu, kažu da je HNB-ov dokument još u fazi javne rasprave pa je rano za detaljnije komentare. No koliko je stanje ozbiljno, potvrđuju i podacima iz vlastite bilance – do kraja rujna 2012. troškovi vrijednosnih usklađivanja i rezerviranja za gubitke bili su 561 milijun kuna. U cijeloj 2011. ti su troškovi ukupno iznosili 604 milijuna kuna, a u 2010. 537 milijuna kuna. – I ove se godine u određenoj mjeri očekuje daljnji rast problematičnih plasmana, iako blaži nego u 2012. I dalje će to ponajviše biti u dijelu poslovanja s pravnim osobama, pri čemu su problematični plasmani odobreni mikropoduzećima, najranijijima u krizi, već dosegnuti vrhunac – zaključuju.

No bankar koji je želio ostati anoniman novim pravilima HNB-a nije zadovoljan. Kaže kako regulator ide u drugu krajnost pa bi bilance banaka iz precijenjenih mogle postati podcijenjene. – Ako banka na temelju odobrenoga stambenog kredita posjeduje hipoteku na stan, u slučaju neplaćanja kredita ona taj stan može prodati u roku od šest dana, šest mjeseci ili tri godine. HNB bez obzira na tržišnu vrijednost tog kolaterala traži dodatna rezerviranja za dulje vrijeme prodaje. Zbog takvog će zaostravanja averzija prema kreditiranju još porasti – uvjerava taj bankar.

Slično misli i Marijana Ivanov, profesorica sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta. Kaže da stroga regulativa stiže u pogrešno vrijeme jer koči kreditnu aktivnost baš kada su krediti najpotrebni. Posebno je nezgodno što se strožim kriterijima ocjene rizičnosti plasmana i zahtjevima za većim rezerviranjima banaka koči kreditiranje poduzetnika i poslovnih pothvata bez kojih ćemo teško izaći iz krize. – Budući da su u Hrvatskoj banke većinom u stranom vlasništvu, veća rezerviranja i manji profiti posljedično znače i manji odljev sredstava u inozemstvo, no problem je što su pokazatelji profitabilnosti banaka iz godine u godinu sve lošiji, a to nepovoljno djeluje na interes stranog kapitala – misli Ivanov.

No ekonomist staroga kova Guste Santini kratko i jasno kaže da postoji opravdan strah od daljnje rasta nenaplativih plasmana, pa HNB baš i nema puno opcija na raspolaganju. Kada se izdvoji novac za kontaminirane kredite, daljnji rizici poslovanja bit će znatno manji, zbog čega bi s vremenom trebalo spustiti i kamate na kredite. – Promijenili bi se kriteriji dodjele kredita i to nije loše. S druge strane, ne vidim prostora da se novi rast opet temelji na oporavku kredita jer je hrvatsko kreditno tržište davno iscrpljeno. Ni poduzeća ni građani nisu više u stanju absorbirati kreditnu ponudu. Nova oštrina HNB-a u svakom je pogledu dobra – kategoričan je Santini.

Ivanov pak smatra da sad nema drugih načina da se gospodarstvo pokrene. Pa kada bi se banke striktno držale kvantitativnih pokazatelja ocjene kreditne sposobnosti dužnika, pitanje je bi li uopće bilo kredita za gospodarstvo. Zato se banke koriste i kvalitativnim pokazateljima koji im daju više slobode u ocjeni rizičnosti klijenata. A anonimni se bankar pita hoće li banke zbog rasta rezerviranja vezanih uz vrijeme naplativosti kredita kolaterale morati prodavati ispod cijene? Hoćemo li se tako izvući iz recesije? – HNB ne uspijeva naći pravu mjeru. Nije dovoljno takve poteze odraditi samo tehnički, treba vidjeti i širu sliku stanja zemlje – poručuje.

Kako god okrenuli ploču, poduzeća se pri oporavku i budućem rastu očito neće moći previše oslanjati na banke i dug. Možda je doista vrijeme da se okrenu umjerenom, organskom rastu, koliko je to moguće, temeljenom na samofinanciranju. Tijez tezi nedostaje tek sitnica – za takav zaokret netko bi se napokon trebao domisliti potpuno novom modelu razvoja.