NAŠI I VAŠI (1)

U HUP-u već neko vrijeme tinja podvojenost na ‘naše i vaše’, odnosno na poduzetnike koji (se) igraju svojim vlasništvom i ‘korporativne namještenike’ koji samo upravljaju kompanijama u tuđem vlasništvu. Tako je i u Savjetu HUP-a. Ondje su autentični domaći poduzetnici Ivica Todorić (Agrokor), Branko Roglić (Orbico), Emil Tedeschi (Atlantic), Ivan Ergović (Nexe) i Ante Vlahović (Adris) te menadžeri Franjo Luković (Zaba), Ivica Mudrinić (HT), Božo Prka (PBZ), Tihomir Orešković (Pliva), Damir Kuštrak (Agrokor) i Zvonimir Mršić (Podravka). Ne treba očekivati da će se oni uskoro javno sukobljavati prema toj podjeli.

Bilo bi jednostavno podijeliti gospodarstvo na dobre i loše momke, odnosno domaće i strane poduzetnike. Zasigurno je cijelom gospodarstvu bolje kad tvrtke vode mudrinići, lukovići i prke nego kad to rade kerumi, peveci, pa i fižulići. Hrvatske kompanije u okviru globalnih igrača uglavnom ostvaruju najprosječnije poslovne rezultate. Upravo tomu trojač čelnika hrvatskih profitabilnih ispostava može zahvaliti dugovječnost na svojim položajima (Luković vodi Zabu od 1995., Prka PBZ od 1998., a Mudrinić HT od 1999.) No oni su – kao i drugi najamni menadžeri – posvećeni ponajprije profitu. Zato je pet najprofitabilnijih kompanija u četiri recesije godine smanjilo broj zaposlenih za čak devet posto: od 2008. do 2011. riješile su se 1988 radnika. S njihovim čelnicima u Hrvatskoj ne može se ni razgovarati o rastu zaposlenosti u njihovim tvrtkama koji bi onda mogao potaknuti rast proizvođača i BDP-a. U takvoj konstelaciji najjači igrači ne potiču razvoj, nego jednostavno malima otimaju sve veći dio domaćeg BDP-a.

‘Korporativnim ljudima’ kao namještenicima stranih kompanija, bez obzira na to čiju putovnicu imaju u džepu i koju nacionalnost nose u srcu, u biznisu je zabranjeno odlučivati domoljubno. Nijedan šef bankske ispostave u Zagrebu ne bi preživio u svojoj centrali da prepoveli kamate na investicijske kredite, što bi bio znatan poticaj razvoju gospodarstva. Taj bi potek, naime, dramatično stanjo dobit koju očekuje majčinska banka. Ali s Todorićem, Tedeschijem, Vlahovićem, Zadrom, Drkom… može se razgovarati i s dozom emocija. Od njih bi se moglo očekivati i da se određenu koju postotka zarađe ‘za opće dobro’. Uostalom, oni mogu igratu dugoročno – da njihove tvrtke u perspektivi posluju (uglavnom kao lideri u svojim branama) na što stabilnijem i što bogatijem domaćem tržištu.

Stoga se i Milanović-čevi razdvajanje na ‘naše i vaše’ može promatrati bar na dvije razine: kao signal i ‘korporativnim namještenicima’ (ponajviše stranih kompanija), ali i ‘pravim poduzetnicima’. Prvima da Vlada želi izravno dijalog s vlasnicima, iako nije izvjesno na kojeg sugovornika puca Milanović u raspršenoj vlasničkoj strukturi globalnih korporacija. Drugima kao da želi reći da ih cijeni, da želi sa- slušati i njihov glas (što u prvoj godini mandata nije bio slučaj), ali i da na njih najožbiljnije računa u projektu spašavanja gospodarstva. No postoji i drugo tumačenje, prema kojem premijer jednostavno potpiruje HUP-ovu pritajnu razdijeljivost na predstavnike domaćeg i stranog kapitala. Jer, što se više budu bavili ‘našima’ i ‘vašima’, HUP-ovi će se manje baviti Milanovićem i gospodarskim potezima njegova kabineta.

Napetost između Vlade i Mola nakon Sanaderove ere gotovo se može rezati nožem. Nakon prijetnje javna o čačiću i liniću u Nadzornom odboru najveće hrvatske kompanije Milanović je spustio loptu na zemlju. U međuvremenu je iz igre ispočeo čačić (zbog su- denja u Mađarskoj), a zatim i linić. Milanović je na kraju na čelo Nadzornog odbora umjesto Davora Šterna instalirao svog pouzdanih Sinišu Petrovića. Cijela priča oko mađarskog upravljanja Inom i oko toga čiji su, zapravo, njezini korporativni namještenici sad je za- mrznuta do pravomoćnosti presude Sanaderu, pa su oni do daljnjeg u službi mađarskog suvlasnika. Bivšeg premijera sudac Turudić za slučaj Ina-Mol osudio je na sedam i pol godina zatvora (sa slučajem Hypo na jedinstvenih deset godina) jer je sa Zsoltom Hernádijem iz Mola dogovorio da će za 10 milijuna eura izmijeniti dioničarski ugovor i neosnovano omogućiti Mađarima utjecaj nad Inom. Potvrđi li Vrhovni sud takvu presudu, bit će to dodatni motiv za ponistavanje dioničarskog ugovora, pa i izmjenu modela upravljanja i postavljanja menadžmenta. A vjerojatno i za još neke kaznene prijave u tom slučaju.