TJEDAN U BROJKAMA

‘Pomozi mi da pronadem primjeren posao da bih mogao živjeti dostojan život. Spreman sam prihvatiti bilo koji posao koji pronađeš za mene.’ Ovo nisu pravila Zavoda za zapošljavanje, nego izvod iz molitve za posao objavljene u najnovijemu molitveniku Večernjeg lista. Konkurencija iz Jutarnjega odgovorila je istog dana – godišnjim horoskopom. U odgovoru na pitanje što nam donosi 2013. astrolozi su u Jutarnjem poručili da će u žarištu biti – intimni odnosi. Sad bar znamo što možemo očekivati… umjesto posla.

Zašto je tako malen odziv na pokretanje predstečajnih nagodbi? Lider je upozoravao na nelogičnosti i prije stupanja Linićeva zakona na snagu. No ostao je zanemaren. Mnogo tvrtki nije pokrenulo postupak spašavanja iz – semantičkih razloga. Poduzetnici jednostavno ne žele ući u proces koji asociira na stečaj. Tvrde da će, nađu li se na popisu ‘predstečajaca’, svi partneri okretati glave od njih, poslovanje će se svoditi uglavnom na ‘solarno’ plaćanje dobavljačima, a ‘keša’ nema… Pa zato vlasnici i menadžeri puštaju da ide dok ide. Zaista, nije li se nagodbu umjesto predstečajnom moglo nazvati, primjerice, nagodbom za restrukturiranje (dugova). Samo da se ne spominje stečaj.

Dok je gotovo cijela javnost zaokupljena najproblematičnijim segmentima gospodarstva, rijetki su primjeri glasa razuma iz zdravih tvrtki. Tako je predsjednik Uprave Saponije imaju potencijal i njima država treba dati potporu. Ali kako poduprijeti bilo koji projekt kad država nema nikakvu razvojnu strategiju? Zato i ne začuđuje što i predsjednik i premijer u širokom luku zaobilaze tvrtke perspektivne poput Rimac automobila. A čudo koje mladi ekonomist stvara u Svetoj Nedelji sigurno će još biti zanimljivo medijima, pa i Lideru.

Nakon što su potpredsjednici Vlade Neven Mimica i Branko Grčić javnosti predstavili rezultate projekta ‘Čisti početak’, u sklopu kojega su komercijalni umjesto državnih revizora analizirali stanje u državnim tijelima i državnim poduzećima i predložili koncept poboljšanja učinkovitosti upravljanja, stručna javnost pita se što se doznalo a da nije bilo poznato i prije te skupo plaćene analize. Takva pitanja, međutim, nisu umjesna. Prvo, doznalo se što Vlada stvarno misli o učinkovitosti Državnog ureda za reviziju. Istina, i u Lideru smo pisali da su nalazi državne revizije ‘topla vodica’. Drugo, pokazalo se da su i nalazi komercijalne revizije približno ‘topla vodica’ kao i nalazi državne revizije. Ipak, taj bi projekt mogao dobro poslužiti ako bi Vlada radi proračunskih ušteda predložila Saboru uklanjanje Državnog ureda za reviziju i, po ugledu na svijet, doista učinkovit nadzor rada u državnim tijelima i poduzećima. A pravo je pitanje za javnost sjeća li se itko što se točno promijenilo u učinkovitosti upravljanja u državnim tijelima i državnim poduzećima nakon svih dosadašnjih nalaza državne revizije koji su se nakon žučkih rasprava prihvaćali na saborskim sjednicama.

Milijunaše je u Saboru pronašao Ivan Grubišić. Prema njegovoj računici, svaki zastupnik na dan dobiva više od 1000 kuna. To je novac koji izravno iz proračuna ide političkoj stranci, mimo zastupničkih plaća, pokrivanja troškova prijevoza i potpore za unajmljivanje stana u Zagrebu. Grubišić predlaže da se zastupnici, tj. stranke, odreknu te love, kao što i on veći dio saborske apanaže izdvaja u humanitarne svrhe. Tako je uspio aklamacijom ujediniti sve stranke. Naravno, protiv tog prijedloga.

Još jednom aklamacijom – od oporbe, sindikata, ali i cijele javnosti – popljuvano je povećanje plaća čelnicima najvažnijih državnih agencija. Onda su se čak i Milanovićevi ministri počeli izmotavati. Da je sve to skupa ‘loše iskomunicirano’, da je ‘politički očito upitno vrijeme za povećanje plaća nekim dužnosnicima’. A koliko znamo, kad je Mrsić obrazlagao prijedlog, nijedne ručice protiv nije bilo u zraku. Umjesto toga dobivamo naknadnu ministarsku pamet.

O istarskom raskolu između Jakovčića i Kajina piše Višnja Starešina deset stranica dalje. No istarski dvojac još je mila majka u odnosu na zagorske kolege. U Zlataru su se koalički partneri – potukli. U incidentu su sudjelovali HSS-ov dogradonačelnik Dubravko Čubek i HDZ-ov vijećnik Bogdan Rihtarić. Prema Rihtarićevoj verziji u Večernjem listu, Čubek se bacio na njega, paši su na pod, no nije bilo udaraca, ‘nemam nikakve ozljede’. Grad je slučaj prijavio policiji jer se incident dogodio u gradonačelnikovu uredu. Povod sukobu na Staru godinu nije bilo slavlje, nego gradski proračun, koji nakon ‘makljanja’ nije izglasao.

Dok su organizatori proteklog vikenda bez mjere napuhavali broj gledatelja, jedini Hrvat koji je imao izgleda za drugu slijemensku vožnju proživljavao je dramu. O koljenu Ivica Kostelić ovisilo je puno toga. On je, kao i obično pod injekcijama, u mukama odvozio slalom pa su sponzori bili koliko-toliko zadovoljeni. Skijaška elita i sljedećih će godina dolaziti u Zagreb, ali sve je teže ružno slijemensko skijališno pače umjetno pretvarati na dva dana u gizdava labuda. Bandići će sve troškove opravdavati promocijom Zagreba, ali činjenica je da nitko nikad nije napravio ‘cost-benefit’ analizu ‘Snježne kraljice’.

Da raštrkanost Europe nije samo politički i makroekonomski problem, postalo je očito nakon sastanka najvećih telekom-operatora s povjerenikom za tržišno natjecanje Europske unije Joaquínom Almunijem. Predložio im je radikalni pristup u rješavanju problema proizašlih iz nejedinstvenosti europskog tržišta nesposobnoga nositi se s američkim i kineskim suparnicima. Jedna od ideja jest ujediniti najveće igrače poput Deutsche Telekoma, France Telecoma, Telecom Italia i Telefonice, no provedba takve ideje, kao i svake koja bi ujedinila nacionalna tržišta, sasvim je druga priča. Nekoć ‘lihrana’ kao velika prednost, nacionalna ‘posebnost’ i raznolikost Europe postaje njezin najveći uteg, koji će je na kraju vjerojatno potopiti.