U tekstu objavljenom u Lideru 4. siječnja 2013. pod naslovom ‘I nakon 12 godina kraj stečaju još nije na vidiku’ prenose se tvrdnje gospodina Franje Trošelja koji proživa Grad Rijeku kao vjernika zbog aktivnosti poduzetih tijekom stečajnog postupka trgovačkog društva Brodomaterijal d.d. Rijeka.
Navodi se da ‘Trošelj odgovornost svaljuje i na Grad Rijeku. Rijeka je svoja potraživanja u iznosu od 24 milijuna kuna pak prodala Privrednoj banci Zagreb, koja se naplatila i stekla pravo na dodatnih 20 milijuna kuna zateznih kamata, koje su trebale pripasti gradskom proračunu, tvrdi Trošelj’, što nije točno. Naime, netočno je da je Privredna banka Zagreb stekla pravo na 20 milijuna zateznih kamata.
U stečajnom postupku Brodomaterijala d.d. Grad Rijeka prijavio je svoja dospjela potraživanja s obračunatim kamatama do dana otvaranja stečaja, u ukupnom iznosu od 23,317.667,39 kn, a koja su priznata u I. višem isplatom redu (prema tadašnjim odredbama Stečajnog zakona stečajni vjernici razvrstani su u tri viša isplata reda i pet nižih). Točno je da je Grad Rijeka priznati iznos potraživanja u stečajnom postupku naplatio u prosincu 2005., i to prodajom potraživanja Privrednoj banci Zagreb, po nominalnoj vrijednosti potraživanja i uz jednokratnu naknadu od pet posto.
