Lobiranjem do posla

Jedan od zakona na kojima se trenutačno lome kopija jest onaj o pružanju turističkih usluga, tijekom čijeg kreiranja putničke agencije žele zaštititi svoje interese i stajališta. Iako je bilo najavljeno da će se donijeti početkom godine, možda ćemo ga uvesti ne-tom prije ulaska u EU. O njegovim stavkama turistička branša još raspravlja i neki stručnjaci smatraju da agencije žele malo prevelik kolač za sebe.

Jedna od spornih točaka jest tko smije organizirati konferencije i kongrese, što je dio turističke industrije koji nosi znatne prihode. Do sada su ih mogli priređivati bilo koji subjekti i udruge kojima organizacija putovanja nije osnovna djelatnost, poput medija ili pak hotelijera koji imaju posebne sektore za poslovna putovanja, a agencije usluge bile su tražene ako su bile potrebne. Iako bi bilo logično da organizatori konferencija sami odaberu s kim žele surađivati i da na tržištu posao dobije onaj tko je najkvalitetniji i cjenovno najprihvatljiviji, agencije tvrde da one jedine mogu pružiti odgovarajuću kvalitetu usluge.

Iako je razumljivo da si u recesiji na sve načine žele osigurati posao, nije jasno je zašto bi imale monopol na organizaciju svih vrsta kongresa, skupova i konferencija ili zašto bi se druge tvrtke ako žele organizirati neku konferenciju morale registrirati kao turističke agencije.

Agencije nisu tu samo da štite svoje interese nego i interese putnika jer imaju razna osiguranja, jamčevine i kontrolu koje drugi nemaju. Zbog potpune liberalizacije tržišta putnik nije zaštićen, što je vidljivo u rezervaciji jeftinih aranžmana na raznim portalima pri kojoj putnik nema zakonskih mogućnosti zaštititi svoja prava. To vrijedi i za organizaciju konferencija, one su ozbiljna stvar. Veliki kongresi ogledala su odredišta, a imali smo mnogo primjera pada kvalitete zbog nemogućnosti ispunjenja zahtjevnijih organizacija.

I drugi se mogu baviti organizacijom kongresa, ali onda za njih moraju vrijediti jednaka zakonska pravila i troškovi koje nose agencije, poput PDV-a, osiguranja i drugih davanja. Hrvatska bi trebala slijediti praksu europskih zemalja koje nakon gotovo 20 godina u travnju mijenjaju taj zakon koji se naziva Package Travel Directive (Smjernica o putničkim aranžmanima). U tom su se razdoblju stvari na tržištu veoma promijenile, a zakon koji je na snazi pokriva samo od 30 do 40 posto realne djelatnosti agencija.