Raskošni talent zapostavljene slikarice, Marta Ehrlich, kao da se javnosti otkrila tek sada, tridesetak godina nakon smrti. Prije svega svoje iznimno djelo, a onda i život, koji bi mogao biti predložak za film. Marta Ehrlich (1910. – 1980.) hrvatska je umjetnica o kojoj se tek na prvoj retrospektivnoj izložbi priređenoj u zagrebačkoj Modernoj galeriji mogu doznati mnogi iznimni detalji iz života i stvaralaštva završenoga prije više od tri desetljeća. Odmah poslije diplomne na Akademiji 1934. otišla je na studij slikarstva u Pariz. Ozračje toga grada bilo je poticajno i za drugoga boravka kasnih tridesetih kad je s Nevenkom Đorđević unajmlila atelijer u kojemu je prije radio Modigliani, a koji je i danas na istoj adresi. Slikarica je odrasla u bogatoj obitelji u kojoj je djed Herman Ehrlich bio poznati graditelj. Obiteljski život i poslije je tekao u umjetničkom okružju u kojemu je Marta dijelila radost slikanja i crtanja sa suprugom, scenografom Kamilom Tompom. Iako je na javnoj likovnoj sceni bila do kraja života, kao da je do danas ostala nekako zametnuta u kutku stvaralaštva okarakterizirana ‘ženskim rukopisom.
Retrospektiva koju je kustoski formulirala Smiljka Domac Ceraj, s više od 227 djela, među kojima je najviše slika u ulju, gvaševa, keramike, crteža, ilustracija i scenografije (Višnjik), otkriva svu raskoš talenta slikarice čiju su mladenačku ljepotu zabilježile mnoge fotografije. Gledatelj tako na jednome mjestu može vidjeti raznovrsnost stvaralaštva: od skica iz studenskih dana, mrtvih priroda i krokiha aktova izrađenih pod utjecajem profesora Becića preko školovanja u Švicarskoj i Francuskoj, enformela 60-ih pa do posljednjih kolorističkih slika u ulju ‘Plavih vizija’, izvršnih radova viđenih na izložbi 1977. u Zagrebu i sad ponovno u Modernoj galeriji. Prema riječima Smiljke Domac Ceraj, upravo ta posljednja faza, ta prevladavajuća modrina, mnogo govori o njezinu rasnom slikarstvu. A sve je to slikarica dala naslutiti još 1935. kad se ‘inficirala’ nadrealizmom u Parizu, koji joj je tek kako ležao. Svjedoče o tome slike ‘Primavera’, ‘Leteći šešir’, ‘Commedia dell’Arte’, ‘Čuvari morških dubina’, sve redom figurativno slikarstvo kojemu se vratila nakon enformela, kao i crtežima i slikanju voskom.
