Potraj ove godine s velikom sigurnošću možemo konstatirati da nismo pronašli izvanzemaljski oblik života. Razočaranje za ljubitelje svemira, ali ne trebaju očajavati. Istraživanja se nastavljaju, svakodnevno doznajemo nešto novo, pa ako i nema informacija o malim zelenim, ne znači da saznanja nisu zanimljiva.
Ove je godine najviše pozornosti privuklo istraživanje Marsa, planeta koji je u 20. stoljeću kod Zemljana budio najviše nade da postoje izvanzemaljci. Nakon 45 misija na taj planet, od kojih su neke bile neuspješne, početkom kolovoza na njega je stigao robot Curiosity, prethodno plovići svemirskim beskrajem osam mjeseci.
Cilj je da u dvogodišnjem istraživanju s pomoću 17 kamera i malenog laboratorija NASA-i šalje informacije o inače već otkrivenim mineralima koji se, vjeruju znanstvenici, mogu formirati jedino ondje gdje ima vode. Kako su tvrdili Amerikanci, Curiosityjeve analize mogle bi pomoći u zaključcima da je Mars prije više od milijardu godina imao bolje uvjete za razvoj barem primitivnog života poput mikroorganizama. Iako je već za samo nekoliko dana javnost bila uzbuđena najavljenom konferencijom za novinare na kojoj je trebala biti objavljena senzacionalna vijest s Marsa, na kraju je ispalo da su se tresa brda, a rodio miš.
Naime, spekuliralo se da su pronađeni organski spojevi koji bi potvrdili da je moguć život ili je nekad postojao. No konferencija je bila razočaranje jer je rečeno da su pronađeni ‘samo’ određeni spojevi ugljika i klora, s tim da je uzeto u obzir da je i sam Curiosity tim elementima ‘kontaminirao’ Marsov površinu. Još je jedna mogućnost, i to realna, da je taj kompleksni spoj nije nastao na Marsu, već je na planet stigao udarom meteora ili asteroida. Curiosity i dalje traži, za sada nema bitnih informacija za običan svijet, ali valja reći da je to najbolji stroj (težak 900 kilograma) koji je čovjek poslao u svemir, a njegovi će rezultati biti jasniji, najavljeno je, za dvije do tri godine.
Mars je zapravo u 21. stoljeću izgubio titulu ‘naše najveće nade’ koju je preuzeo Jupiterov satelit Europa. To bi ledeno nebesko tijelo zaista moglo biti vrelo izvanzemaljskog života jer, kako pokazuju NASA-ini podaci, ispod ledene površine gotovo je sigurno voda. Štoviše, na dubini od 10 do 30 kilometara površina je velikog oceana koji je na pojedinim područjima dubok 160 kilometara. Ni to nije sve, jer što je ocean dublji, voda je, prema mišljenju američkih znanstvenika, toplija, što i laika upućuje na zaključak da bi se ondje mogao stvoriti barem neki oblik života. Zapravo, gledajući iz naše zemaljske perspektive, nemoguće je da na Europi nema života, iako valja biti oprezan jer je riječ o nasvim drugačijem prirodnom tijelu nego što je to Zemlja. O mogućnosti života na Europi i ostalim nebeskim tijelima svoje čemo mišljenje iznijeti na kraju ove priče, a nama ostaje samo da zasad zaključimo kako Europa ima najbolje zemaljske uvjete za život u Sunčevu sustavu.