Koji su dosad, uključujući i fondove za gospodarsku suradnju, uložili simboličan kapital u odnosu na potencijal. Zašto? Trebalo je postaviti drugačije ciljeve. Takvi fondovi traže povrat od 15 ili 20 posto. Uz takve poštote teško je naći prave projekte, zato bi bilo bolje da su se odredili sektori koje treba financirati, kao i stopu prinosa s kojom bi država bila zadovoljna. Tako bi se jače potaknula ulaganja.
Umjesto kreditiranjem, banke će se morati baviti predstečajnim nagodbama. Kako? Zakon ima svojih pozitivnih strana, dobro je da se kompanije u problemima primoraju na postupak, da se u jednom trenutku presječe stvar i vidi tko može preživjeti. Što se tiče banaka, stanje u tvrtkama procjenjivat će se od slučaja do slučaja. Predstečajna nagodba zapravo će omogućiti vrijeme da se vidi poslovni plan, način restrukturiranja i mogućnost opstanka. Vjerojatno će biti situacija da će se dio potraživanja pretvoriti u kapital, ali moram naglasiti da banke nemaju želju ulaziti u kapital, eventualno na kratko vrijeme, samo ako mogu jače pomoći tvrtki i uz izlaznu strategiju, primjerice da za tri ili pet godina mogu naći kupca.
Što bi za banku bio najgori, što najbolji scenarij u predstečajnoj nagodbi? Sigurno je najgori scenarij otpis potraživanja. Ono za što bismo svi trebali biti zainteresirani jest da u tvrtku uđe svježi kapital. Ako uz to kompanija ima tržište onda banke mogu napraviti dobar reprogram kredita, uz dug ‘grace period’, smanjene kamate, možda bi čak i minimalni dio po-
