Mirisi na optuženičkoj klupi

Hoćemo li u skoroj budućnosti najsavijenije parfeme današnjice, poput Chanela No5 čije posebno pakiranje stoji više od 12 tisuća kuna, moći vidjeti i pomirisati samo u muzeju? Zašto? Zato što su se na popisu uzročnika alergija našli i mirisi, odnosno sastojci brojnih parfema kao što su citral i eugenol, etereična ulja limuna, tangerine, naranče, klinčića, ruže… Europska komisija namjerava zakonski zabraniti uporabu čak 12 cvjetnih i biljnih esencija u proizvodnji parfema. Iako je u mnogo parfema koji preplavljaju svjetsko tržište kozmetike utkano oko šest tisuća sastojaka, ‘žrtvom’ će postati prirodne esencije koje se u proizvodnji parfema rabe tisućama godina. Naime, arheolozi su na Cipru 2003. otkrili najstariju tvornicu parfema koja je radila prije više od četiri tisuće godina. Nađena su i četiri recepta prema kojima je u Italiji, tehnikom koju je opisao Plinije Stariji, proizveden miris kao što se to radilo prije četiri tisuće godina na Cipru.

Toliko je trebalo vremena, a možda i manje jer prije na to nitko nije upozoravao, da ljudi postanu alergični i na mirise. No pitanje je ako Europska komisija doista zabrani uporabu prirodnih esencija koje u 90 posto slučajeva čine bazu parfema, što će učiniti s onih pet tisuća raznih mirisa u proizvodima koje svakodnevno rabimo u kućanstvu i općenito? Što će se dogoditi s proizvodnjom organske kozmetike koja je u zamahu i trenutačno ima više od 1400 brendova te aromaterapijom u kojoj se naveliko upotrebljavaju etereična ulja koja, osim što parfemima daju željeni miris, imaju i ljekovita svojstva? Hoće li biti dovoljno da proizvođači na deklaraciji proizvoda naznače kolika je količina citrala u parfemu pa da alergični na taj sastojak odustanu od kupnje? Proizvođačima parfema iznošenje takvih podataka u javnost znači otkrivanje poslovne tajne jer svaki od njih proizvodi po tajnoj recepturi. Tko je spremniji u nijansiranju cvjetnih komponenti, taj je vlasnik i najkvalitetnijih parfema, što znači da ima najveći utjecaj na tržištu kozmetike te ostvaruje najveći profit.

Ali da vidimo gdje je još, osim u parfemima, ‘grešni’ citral? To etereično ulje cvijeta verbene, mirte, ljekovite i začinske biljke, limuna i naranče nalazi se u brojnim proizvodima za osobnu njegu: kupkama, losionima te ostalim raznim preparatima za njegu kože, ali i u sredstvima za sunčanje. No citral je moguće sintetizirati, kao i mnoge druge sastojke koji se rabe u izradi parfema, potpuno oponašajući prirodne, originalne esencije. Sintetizirati i krivotvoriti moguće je i ostale vrste etereičnih ulja, pa i eugenol, koji najviše sadrže klinčići, bosi-ljak, lovorov list, ali i cimet, muškatni orašić…

Najčešće se krivotvori ružino etereično ulje jer je vrlo skupo. Naime, od četiri tone ružinih latica dobije se samo litra ulja. Uglavnom se umjesto ružina ulja rabe kombinacije ulja palmarose i nekih vrsta geranija, sintetske mučkalice steaoptena, beta-ionona, damascenona, ružinih ksida, feniletlnog alkohola i citronelola te organska otapala pomiješana s biljnim uljima. Stoga ne začuđuje što se javljaju alergije. Ali ni prirodno ružino ulje ne smije se upotrebljavati u količini većoj od dopuštene zbog toga što irritira kožu pa se rabi samo u koncentracijama do jedan posto. Osim u parfemima ružino ulje dosta se primjenjuje i u kozmetici protiv starenja jer iznimno dobro revitalizira zrelu i suhu kožu. Eugenol, osim u kozmetici, rabe i u medicini kao analgetik i lokalni antiseptik te u stomatologiji, a služi i kao umjetna zamjena vanilija u proizvodnji vanilina. Kao i citral, i eugenol je siguran za uporabu, osim ako ga se proguta u većoj količini. Upotrebljava u dopuštenim količinama, eugenol ublažava osip i još neke kožne tegobe pa se rabi i u proizvodnji losiona. Budući da su esencije iz cvijeća i biljaka prisutne u mnogim kozmetičkim preparatima, ograničavanje njihove uporabe ili potpunu zabranu kozmetička industrija smatra besmislenom. Pitaju se gdje je kraj zabranama i hoće li sljedeći na popisu biti psi i mačke zbog toga što su neki alergični na njihovu dlaku?

Ali mirisna paranoja ne drma samo Europu; pojam ‘histerija Halifax’ nastao je u Kanadi nakon zabrane uporabe parfema i dezodoransa. Prekršivši tu zabranu, 17-godišnji učenik koji je u školu došao nagelirane kose umalo je kazneno procesuiran. Miris gela silno je iritirao njegova profesora pa je tražio da se mladića kazneno procesira, što je uspio spriječiti Charles Low, predsjednik Canadian Cosmetic Toiletry and Fragrance Association, udruge proizvođača parfema, šampona i ostalih kozmetičkih preparata. Osim u Kanadi teškoća s parfemima i ostalom mirisnom kozmetikom imaju i u Sjedinjenim Američkim Državama. Ni ondje nije preporučljivo namirisan doći u bolnicu, školu, ured, sud, javni promet i ostali javni prostor. Tako u restoranima postoje odvojeni prostori u koje je zabranjen ulazak osobama koje rabe parfem ili neki drugi mirisni kozmetički proizvod.

O zabrani mirisnih sredstava u deterdžentima, osvježivačima i sredstvima za čišćenje još se ne govori iako se oni rabe sve više. Opravdanje za uporabu parfema u javnim prostorima opravdava se statističkim podatkom da su unatrag 40 godina traženiji za deset puta. Zbog toga novi europski zakon o kozmetičkim sredstvima želi ozakoniti objavu sastojaka u mirisima na deklaraciji, iako neki sadrže čak 200-tinjak sastojaka.

Novim europskim zakonom o kozmetičkim sredstvima želi se ozakoniti objava sastojaka u mirisima na deklaraciji, iako neki sadrže čak 200-tinjak sastojaka. Industrija mirisa koja počiva na tajnim formulama neće se samo tako predati.

Anne Leetz, predstavnica Europske komisije za okoliš, opravdala je to tvrdnjom da o 86 posto sastojaka koji se rabe u parfemima nema dovoljno podataka pa se ne može ustanoviti jesu li štetni za okoliš, odnosno alergične osobe. Proizvođači parfema tvrde da je potrebno najmanje desetljeće da se ispita djeluju li štetno esencije i kemikalije u parfemima.

A što kažu liječnici o uporabi parfema i mirisa? – Kad spomenemo mirise, obično mislimo na ugodu koju izazivaju, međutim, nije uvijek tako. Osobe koje imaju poremećaj dišne služnice – hiperreaktivnost ili preosjetljivost – mogu na mirise reagirati kašljem ili gušenjem, osobito ako je riječ o visokoj koncentraciji hlapljivog aerosola u mikrookolišu. Stoga takvim bolesnicima ne treba preporučavati uporabu preparata na bazi eteričnih ulja – kaže mr. sc. Alma Rožman, doktorica medicine iz zagrebačke Poliklinike za bolesti dišnog sustava. Prevencija alergija podrazumijeva što manje alergena u okolišu i dobru zaštitu služnice dišnog trakta od utjecaja alergena, naglašava dr. Rožman. Poznato je da su najčešći alergeni iz okoliša pelud stabala, trava i korova. Peludna zrma u kontaktu s lebdećim česticama iz zraka imaju mnogo intenzivniji alergijski učinak, što znači da veća onečišćenost zraka jača njihovu alergijsku sposobnost.

S ubotnje jutro u kojem je Zagreb posustao pod bjelinom kojom se oduvijek dičio, u kojem je vjetar prvi put nakon više od pet desetljeća nadjačao svaki zvuk grada, a igličasti snijeg padao sa svih strana svijeta suzeći oči i bokajući lice, članovima Hrvatske gorske službe spašavanja, Stanica Zagreb, bilo je još jedan u nizu iznimnih, nimalo stresnih dana, pravo HGSS-ovo vrijeme. Prva je zabrada da su članovi HGSS-a samo muškarci jer među 700 članova te službe na razini države ima i žena.

Druga zabrada o HGSS-u je da je riječ o profesionalcima koji u radno vrijeme tragaju i spašavaju izgubljene, ozlijeđene i nestale, jer riječ je o volonterima koji su za svoju požrtvovnost i humanost nedavno nagrađeni Državnom nagradom za volontiranje. No ima još zabrada u vezi s HGSS-om, npr. da može postati član tko god želi. Nije tako, pripadnici HGSS-a biraju se slično kao i oni tajnih društava, vrhuje ih se. Alpinisti i speleolozi, ne stariji od 35 godina, požrtvovni i iznimno humani, idealni su potencijalni članovi HGSS-a.

• Većina ljudi doživljava nas kao profesionalce koji zarađuju tako za život, ali to mi nismo. Volonteri smo. Javnost to ne zna, političari to ne mogu shvatiti, a nama je to najnormalnije i to je ključ razumijevanja gorske službe spašavanja. Najveća snaga i vrijednost nekog posla je ako je čovjek motiviran jer nema motiv plaće, ni statusa, jedino da napravi to što napravi. Ako se poklopi da je nečiji motiv spašavanje ljudskog života i pomoć drugome, nema jačeg motiva – kaže Ivica Čukušić, pročelnik Hrvatske gorske službe spašavanja, Stanice Zagreb. U HGSS-u na nacionalnoj razini samo je 11 zaposlenih, od toga dvoje u Stanici Zagreb. Čukušić obašnjava da oni obavljaju ‘dosadne i zamorne’ poslove administracije, nabave i servisa automobila, održavanja opreme, vođenja evidencije… To je vrlo učinkovit sustav, a vrlo malo stoji, pa država ima uređen sustav za spašavanje u izvanurbanim područjima i interventnost 24 sata 365 dana u godini – naglašava Čukušić, koji je član HGSS-a već deset godina.

Članovi HGSS-a većinom su visokoobrazovani; među njima ima i sveučilišnih profesora, liječnika, kirurga s KBC-a Zagreb, ali i perača automobila. Među 74 pripadnika HGSS-ove Stanice Zagreb sedam je žena, a svi oni su u svakom trenutku dostupni. Njihovi nadređeni u državnim ili privatnim poduzećima najčešće im ne prave nikakve teškoće zbog izostajanja s posla radi spašavanja ljudskih života.

• Nitko ne može prisiliti nekog šefa da pusti zaposlenika, niti svi možemo u svakom trenutku biti dostupni. Ali svi su naši članovi marljivi djelatnici koji nadoknadaju posao koji propuste dok su na intervenciji – kaže Čukušić objašnjavajući da se u bilo kojem trenutku u Zagrebu može okupiti 50 pripadnika HGSS-a.

Hrvatska gorska služba spašavanja podijeljena je na 21 jedinicu: Zagreb, Karlovac, Varaždin, Samobor, Rijeka, Split, Zadar, Gospić… ali prema potrebi članovi iz svih dijelova Hrvatske, posebno kad je riječ o specifičnim slučajevima, sudjeluju u spašavanju, primjerice, na Velebitu, za koji je mjerodavna Stanica Zadar. Čukušić kao zajedničke akcije na državnoj razini izdvaja potragu za zrakoplovom koji se prije nekoliko godina srušio na Velebitu te prošlogodišnju i ovogodišnju akciju u špilji Kiti Gaćešini također na Velebitu. Članovi HGSS-a koriste se najboljom opremom koja se upotrebljava bilo gdje u svijetu, a riječ je o raznim vrstama nosila za spašavanje u špiljama, jamama, iz kanjona, vode, sa stijene, užadi za izvlačenje, klinovima, središnjim točkama, karabinerima, termovizijama, velikim reflektorima za noćnu potragu koji osvijetljuju stijenu s udaljenosti od 500 metara, posebnim čamcima za spašavanje na vodama… Korištenje te opreme mora se dobro poznati jer u suprotnom se može tragčno završiti.

• Najslabija su točka HGSS-a helikopteri, ali to je problem cijele Hrvatske. Imamo izvršnu suradnju na državnoj razini s Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom i Ministarstvom obrane, pa se koristimo vojnim helikopterima MI 7 i MI 171. To su ogromni, teški, transportni helikopteri koji nisu za spašavanje. Akcije koje se sad rade s tim helikopterima su među najljudima na svijetu jer treba imati vrhunske ‘luđe’ pilote za spašavanja s tako velikim ‘kamionom’ u kanjonu, na planini ili stijeni koji je teško precizno pozicionirati. Tu su još i ‘ludi’…