Ivo Usmiani

Njihovi vozači ne piju, ne puše, ali i ne psuju druge sudionike prometa; mogu biti i slijepli. Automobilima koje predstavljamo upravljaju računala i posve legalno prevoze putnike na cestama sve više američkih država.

Muving šalje podatke o tome što se nalazi u krugu od 360 stupnjeva. Drugi je dio sustava radar na prednjem djelu vozila koji otkriva predmete ispred vozila i senzorski sustav koji u svakom trenutku očitava njegov položaj.

S pomoću te opreme kompjutor određuje hoće li dodati gas, usporiti ili skrenuti da bi zaobišao zapreku. Kad automobil počne voziti bez vozača, kamere, senzori i radari prate i javljaju kompjutoru gdje su druga vozila i koliko se brzo kreću. U međuvremenu softver kontrolira brzinu vozila procjenjujući uvjete u prometu, i to zahvaljujući i informacijama s kamere koje tumače semafore i znakove.

Vozilo tako dobiva pravu informaciju u pravo vrijeme, što je najvažniji preduvjet za vožnju bez vozača. Projekt Googleovih vozila bez vozača zamisao je Sebastiana Thruna, profesora na Sveučilištu Stanford i potpredsjednika Googlea koji se potvrdio i kao jedan od tvoraca Google Street Viewa. Također je predvodio ekipu Stanforda koja je 2005. pobijedila na utrci ‘Darpa Challenge’ (natjecanje vozila bez vozača) i svoje je znanje uložio u tvrtkin koncept. A znanja očito ima dovoljno jer njegove Toyote Priusi jure američkim državama, prešle su poznati Golden Gate u San Franciscu, ali i spustile se niz poznatu ulicu Lombard u istom gradu, jednu od najstrmijih ulica na svijetu s mnogo opasnih zavoja.

Međutim, Google nije bacio samo tehnološku rukavicu izazova vozilima budućnosti nego je svoju inicijativu potkrijepio i detaljnim analizama i procjenama koje govore da je, primjerice, riječ o mnogo sigurnijim vozilima od današnjih – svake godine, naime, u prometnim nezgodama pogine oko 1,2 milijuna ljudi. Nova vozila smanjit će i potrošnju energije za nekoliko postotaka, uštedjeti vrijeme (oko 52 minuta za svakoga zaposlenog Amerikanca), utrošiti kapacitet autocesta i omogućiti nove modele automobila. U ovom trenutku za upravljanje još trebaju dva čovjeka: jedan da prati put vozila, a drugi da preuzme ručno upravljanje ako računalo zakaže.

U budućnosti bi se Googleovi automobili bez vozača mogli koristiti i komunikacijskim sustavom Car Speak razvijenome na MIT-u (Massachusetts Institut of Technology), koji omogućuje da više vozila razmjenjuje podatke o okolišu i svaki od njih može zatražiti dio koji se odnosi samo na njega. Zahvaljujući Car Speaku svako vozilo ne samo da ima podatke prikupljene svojim senzorima nego i sve one prikupljene od svih vozila u skupini. Zbog svega toga stručnjaci tvrde da je to jedina automobiljska budućnost koja sigurno dolazi jer današnje analize pokazuju da je za 60 posto svih nezgoda kriv vozač.

Vozač će, kao u taksiju, tijekom vožnje moći obavljati i drugu aktivnost, roditelji će djecu jednostavno poslati u školu takvim vozilom, putovat će se bez većih zaustavljanja jer neće biti velike koncentracije vozača. Veliku korist donijet će invalidima koji ne mogu voziti, a i osiguranje bi trebalo biti znatno jeftinije jer će se povećati sigurnost u vožnji te zato smanjiti broj nezgoda.