Home / Financije / Banke i kazne Nema kazni zbog rušenja globalne ekonomije, ali stižu zbog krive politike

Banke i kazne Nema kazni zbog rušenja globalne ekonomije, ali stižu zbog krive politike

Od svih stvari koje su mogle biti uzrok kazne u četiri godine krize, bankama je na kraju glave došlo petljanje s Iranom i u manjoj mjeri pranje novca iz Meksika. Tako će dvije britanske banke u SAD-u platiti 2,6 milijardi dolara zbog kršenja sankcija.

Dvije najveće britanske banke HSBC i Standard Chartered morat će platiti rekordne kazne u Americi u iznosu od ukupno 2,6 milijardi dolara. Netko naivno pomislio bi da je riječ o zakasnjelom kažnjavanju sumnjivih bankarskih praksi koje su dovelo do petogodišnjega kraha razvijenog svijeta, ali taj bi se grdno prevario. Nije Amerikancima do osvete zbog niske proizvodnje, visoke nezaposlenosti i inflacije, manjka kredita, deficit, bujajućega državnog duga, izbacivanja ljudi iz kuća i ostalih trica kojima je obilježena ekonomska svakodnevica, njih je u živac pogodio terorizam.

Doduše, potonja rečenica sugerira skučenost definicije te proskirirane djelatnosti, ali Amerikancima je to još uvijek sasvim jednostavan pojam i trenutačno asociira na jednu državu prije svega. Počinje s I, završava na N, ima četiri slova. Ni pekmezasta isprka šefa HSBC-a Stuarta Gullivera nije omekšala tvrda američka srca, banka će u državni proračun uliti 1,92 milijarde dolara, a Standard Chartered rastućem će deficitu pomoći s 327 milijuna dolara, uz već predanih 340 milijuna iz kolovoza uplaćenih na račun njujorskog Odjela za financijske usluge.

  • Prihvaćamo odgovornost za svoje prijašnje pogreške. Već smo izrazili duboko žaljenje i to ponovo činimo. HSBC danas potpuno je drugačija organizacija od one koja je te pogreške napravila – gotovo je plakao Gulliver kao da čita nečiji nekrolog, a ne ispriku zbog nedopuštenog igranja s novcem. Stvar je riješena džentlmenskim dogovorima dviju banaka s uzbibanim vlastima, koje su nevoljko odlučile odustati od progona u zamjenu za novac.

Već je tih 667 milijuna bilo rekord u Americi, ali nakon što je objavljen dogovor vlasti i HSBC-a, u Standard Charteru su se vjerojatno lupali po glavi od sreće, njihovih 600-tinjak milijuna djelovalo je kao napojnica. Nije teško pogoditi ni što je to toliko razbijenilo Amerikance, inače pune razumijevanja za bankovne nestašluke. Ta jedna čarobna riječ nakon koje svaki razgovor postaje ozbiljan – Iran. Kao što nije neki napor pretpostaviti odakle je stvar krenula ako se poznae minimum fukciranja američkoga političkog sustava. Još od Josepha McCarthyja proslavljeni razni senatski odbori i pododbori i ovdje su odigrali ključnu ulogu u obrani američke sigurnosti, integriteta i suverenosti. U srpnju je Trajni senatski pododbor za istrage objavio izvješće o nečistim djelatnostima HSBC-a, koji je namjernim skrivanjem detalja transakcija s Iranom prekršio američke sankcije prema toj zemlji. Neke se stvari ipak ne mogu tolerirati, a optužbe su podebljane i pranjem novca zarađenog od prodaje droge u Meksiku.

Žar s kojim je banka pristupila odobrovljavanju namrštenih Amerikanaca, pak, istinski je raritet. Dakle, redom: rashodi za sprečavanje pranja novca povećani su deveterostruko od 2009. do 2011., broj ljudi koji rade na tome deset puta od 2010., revidiran je njihov program ‘Znaj svoju mušteriju’, prekinuto je 109 rizičnih odnosa, oduzeti su bonusi višim direktorima i potrošeno je više od 290 milijuna dolara u svrhu izglađivanja problema. Standard Chartered je pod čekić došao isto zbog bratimljenja s novcem ljutog neprijatelja iz bliskoistočne regije, a štetu je pokušao umanjiti objašnjenjem da možda jest prikrivao detalje transakcija, ali zato je tek nekoliko stotina milijuna dolara bilo vezano uz Iran. Isprava očito uopće nije bila loša, pa mu se kao ključni krimen navodi laganje regulatorima, ne kršenje sankcija. Ili dovođenje u opasnost globalne ekonomije.

Nije trebalo dugo čekati na prve komentare i nagađanja, pa tako neki analitičari primjećuju da su u pitanju dvije britanske banke, odnosno strane banke, i iz toga izvode zlogube zaključke o ‘nacionalnosti’ kazni. Drugima se kazne, premda rekordne prema apsolutnom kriteriju, čine premale uspoređeno s prihodima dotičnih banaka. Obje su manje od desetine tržišne vrijednosti banaka i jedva šestina bruto zarade u prvoj polovici ove godine, iz čega proizlazi da je riječ o simboličnim kaznama. HSBC je, s druge strane, prošli mjesec pripremio ‘tek’ 1,5 milijardi dolara rezervacija u svrhu pokrivanja očekivane kazne, iako je upozorio na mogućnost znatno većeg iznosa. Ipak, gledano kroz vrlo dobre kvartalne rezultate koji su pokazali dvostruko veću dobit i reakcije tržišta proteklih mjeseci, ni tih 400 milijuna više od predviđenog ne bi trebalo predstavljati neki veći problem. I tržište, čini se, tako misli, od srpnja kada je puknula bruka ide mu sasvim dobro, a HSBC se uopće nije dao smesti posrtnjem u areni tržišta u razvoju i rapidno se nastavlja širiti u taj rizičan područja. Upravo je to prebrozo širenje jedan od razloga za Fitcheva rezanje njegovog kreditnog rejtinga na AA-. Jedina vidljiva šteta nanesena je izgleda ugledu i povjerenju.

Englezima ne samo da ne smeta neugodno izdvajanje njihovih banaka preko bare, nego su odlučili iskazati američkim prijateljima dodatno povjerenje i kurtoaziju. Na pomolu je dogovor dviju zemalja o tretiranju financijskih institucija ‘prevelikih da propadnu’, prema kojem Britanci u slučaju postanka američkih banaka s poslovnicama u Britaniji neće napraviti baš ništa. Umjesto toga, prepustit će Amerikanima da se pozabave s takvim bankama bez zapljenje njihovih sredstava i kapitala, sve u dobroj vjeri. Izvješća kažu da je predsjednik FDIC-a (agencije za osiguranje depozita) Martin Gruenberg na upit o mogućoj recipročnosti ljubaznoj britanskoj gesti odgovorio grohotom. Od svih stvari koje su mogle biti uzrok masne kazne, bankama je na kraju glave došlo petljanje s Iranom, i u manjoj mjeri pranje novca iz Meksika, premda to drugo vjerojatno nikada ne bi bilo problem bez prvog. Ovako je samo zgodno ušlo u paket. Pitanja o probiranju stranih banaka možda su utemeljena jer je teško vjerovati da američke banke nemaju sličnih ‘iskustava’, ali onda opet, vjerojatno su dovoljno pametne da znaju gdje se točno u Americi povlači crta. Dopušteno je više-manje sve, i rušenje globalne ekonomije, sve dok se ne ‘ispada’ iz popularne političke linije.