Ivica Todorić

Devet proizvođača hrane ostvaruje prihod veći od milijardu kuna. Da bi i dalje ostali jaki, domaći vladari hrane i pića – vlasnici prehrambenih tvrtki – moraju se okrenuti investiranju i dizanju konkurentnosti te osobito internacionalizaciji.

Zbrajajući prihode različitih kompanija u njihovu vlasništvu, pet vlasnika prehrabnenih kompanija ostvaruje prihod veći od dvije milijarde kuna, s tim da Todorićeve kompanije zajedno i dalje uvjerljivo bježe konkurenciji. Proizvodnja hrane i pića oduvijek je jedna od naših glavnih (i rijetkih) proizvođačkih uzdanica. Rezultati poslovanja u 2011. pokazuju, osim toga, da prehrambene kompanije i dalje više-manje uspješno odolijevaju recesijskim neprilikama i sveopćem padu potražnje. Jedan je razlog sigurno u činjenici da proizvode dobra kojih se teško odreći i koja su zadnja na listi za odstrel, a drugi što je riječ o velikim i snažnim kompanijama s prepoznatljivim brendovima. Neke od njih, što pokazuju i rezultati poslovanja, dobro su se prilagodile recesijskim uvjetima i skorašnjem ulasku iz Europsku uniju i izlasku iz Cefte, druge stagniraju, a po neke i očigledno propadaju.

Vladari ‘ića i pića’ poznati su i u prošloj godini nije došlo do većih potresa na toj sceni osim što je Žito grupa prema prihodima preskočila Podravku. Gledano pojedinačno, uvjerljivo najveći proizvođač hrane u Hrvatskoj je Vindija, u vlasništvu Dragutina Drka, s prihodom od 2,79 milijardi kuna. Slijedi Podravka, s ukupnim prihodom od 1,97 milijardi kuna, Dukat, koji je lani uprihodio 1,87 milijardi kuna i, na petom mjestu Belje, s prihodom od 1,74 milijarde kuna.

No ako svima njima pridodamo sestrinske ili kćerinske kompanije, poredak je drugačiji. Ivica Todorić, vlasnik Belja, koje se nalazi u okriliu koncerna Agrokor, tada je, kao što je poznato, suvereni vladar hrvatske hrane i pića. Kompanije iz sustava Agrokora koje se nalaze na listi 200 najvećih prehrabnenih tvrtki, zajedno su uprihodile nešto više od osam milijardi kuna. Osim Belja to su PIK Vrbovec, koji ga slijedi na šestom mjestu najvećih proizvođača hrane, zatim također visoko plasirani Ledo i Zvijezda, PIK Vinkovci, Vupik, vodeći proizvođač pića Jamnica te vinari Istravino, Agrolaguna i Iločki podrumi. Drugo mjesto, iza Todorića i dalje drži Dragutin Drk. Tvrtke iz njegovoga poslovnog sustava Vindija (Vindija, Koka, Vindon, Novi Domil) uprihodile su 4,3 milijarde kuna, gotovo dvostruko manje od Todorićevih, a na trećem mjestu je Marko Pipunić, vlasnik osječke Žito grupe, koja je zadnjih godina narasla na krilima nekoliko većih akvizicija i prestigla Podravku s njenim tvrtkama na listi najvećih prehrabnenih kompanija. Lani su Pipunićeve tvrtke (Žito, Novi Agrar, PPK Valpovo, Tvornica šećera Osijek) uprihodile 2,64 milijarde kuna, a Podravka je (Podravka, Danica, Ital-Ice) ukupno ostvarila 2,45 milijardi kuna. Nakon Žita, zbajanjem prihoda, listu najvećih prehrabnenih kompanija nastavljaju Dukat, u vlasništvu francuskog Lactalisa, s ukupnim prihodom, kojem je pri dodan karlovački KIM, od 2,14 milijardi kuna te Mesna industrija.

Gledajući pojedinačno, devet proizvođača hrane ostvaruje prihod veći od milijardu kuna. Zbrajajući prihode različitih kompanija u njihovom vlasništvu, pet vlasnika prehrambenih kompanija ostvaruje prihod veći od dvije milijarde kuna, s tim da Todorićeve kompanije zajedno i dalje uvjerljivo bježe konkurenciji. Promatrajući pokazatelje rasta prihoda, taj raskorak i nije iznenađujući. Među deset najvećih proizvođača hrane četiri su Agrokorove kompanije i upravo one bilježe najveći rast prihoda u 2011. u odnosu na 2010. godinu.

Belje je tako lani zabilježilo rast prihoda od čak 23,8 posto, iako ujedno ima i najveći gubitak (71,35 milijuna kuna) među prvih deset proizvođača hrane, Zvijezda je rasla 12,5 posto, Ledo 10 posto, a PIK Vrbovec 9,4 posto, što su, u postojećim tržišnim uvjetima, odlične brojke. Pritom Ledo ima uvjerljivo najveću dobit (126,81 milijun kuna) u odnosu na prihode (1,25 milijardi kuna). Za usporedbu, Vindija i Podravka bilježe mnogo niže stope rasta. Vindijini su prihodi lani rasli 2,8 posto u odnosu na 2010. godinu, njene Koke za još skromnijih 2,4 posto, a Podravka je zabilježila rast od 3,5 posto.

Vindija se očigledno i dalje drži svoje konzervativne strategije sporog, ali sigurnog rasta i očuvanja stečenih pozicija, iako joj direktna konkurencija, odnosno Dukat raste prema stopi od 8,2 posto, a njegov KIM od čak 39 posto. Podravka, čiju je Upravu ove godine preuzeo SDP-ovac Zvonimir Mršić, svoj skroman prošlogodišnji rast zahvaljuje repovima prijašnjih afera i lošeg upravljanja, a budući da u međuvremenu novi strateški zaokret još nije zaživio to se vidi i na stopama rasta prihoda premda je jedna od glavnih Podravkinih prednosti u odnosu na konkurente i svojevrsni amortizer pada domaćeg tržišta, snažna internacionalizacija poslovanja, posebno prema tržištima Srednje i Istočne Europe.

Velikim rastom prihoda u 2011., većim od 20 posto, mogu se pohvaliti Franck i Viro tvornica šećera, Granolio, Tvornica šećera Osijek, Mlinar itd. Najveću dobit među proizvođačima hrane ostvarili su Ledo, Belje i Viro, a prošlu godinu s najvećim gubitkom završili IPL. Tvornica ulja Čepin, koja još uvijek čeka privatizaciju i pleše na rubu stečaja, Slavonija Slad, Puris, koji je u međuvremenu završio u stečaju, zadarska Adria itd.

Među proizvođačima pića Agrokorova Jamnica je i pojedinačno najveća kompanija. Lani je ostvarila 1,24 milijarde kuna prihoda, što je rast od 6,6 posto, i dobit od 100 milijuna kuna. S tim se prihodom Jamnica plasirala ispred dviju vodećih pivovara u stranom vlasništvu, Zagrebačke i Karlovačke, i ogranka multinacionalne korporacije Coca-Cola. Kad bi joj se pridodali prihodi drugih Agrokorovih tvrtki s liste najvećih proizvođača pića, Istravina, Agrolagune i Iločkih podruma, Todorićev kocern bi ovdje s ukupnim prihodom od 1,49 milijardi kuna odnio uvjerljivu pobjedu.

Drugi najveći proizvođač pića je Zagrebačka pivovara, s prihodom od 946,17 milijuna kuna, na trećem mjestu je Coca-Cola HBC Hrvatska s prihodom od 914,93 milijuna kuna, slijedi Karlovačka pivovara s prihodom od 707,93 milijuna kuna, a peto mjesto zauzelo je Kutjevo u vlasništvu Envera Moralića, s prihodom od 373,74 milijuna kuna. Za primijetiti je da najveće profitne marže, odnosno dobit u odnosu na prihode, kao i najveći rast prihoda u 2011. u odnosu na godinu ranije imaju pivovare. Zagrebačka je zabilježila rast prihoda od 12,6 posto, Karlovačka je rasla 10,9 posto, a Carlsberg, koji je zauzeo šesto mjesto na ljestvici, 8,7 posto. Iako je Jamnica imala više nego pristojan rast prihoda, podbacio je Agrokorov vinski biznis, pa su pad prihoda lani zabilježili i Istravino (- 13,6 posto), koje imalo i gubitak od 13,5 milijuna kuna, Agrolaguna (- 33,3 posto) i Iločki podrumi (- 7,9 posto).

Najveći dobitaš među proizvođačima pića je Zagrebačka pivovara s 249 milijuna kuna dobiti u 2011. godini, a najveći gubitak je imalo Dalmacijavino, za čiju se dugogodišnju poslovnog agoniju još nije pronašao lijek. U segmentu primarne proizvodnje najveći nije Ivica Todorić. Tron mu je preuzeo Marko Pipunić, vlasnik Žito grupe, pa je tako Žito i pojedinačno uvjerljivo najveća tvrtka, s prihodom od 1,68 milijardi kuna, a ako mu se pridodaju još i Novi Agrar i PPK Valpovo, ukupni prihod penje se na 2,07 milijardi kuna. Agrokorov Vupik, koji je lani uprihodio 399 milijuna kuna, ipak je zauzeo drugo mjesto, premda, za razliku od Žita koje je imalo rast prihoda od 51 posto, bilježi pad od 15,6 posto.

Zanimljivo je da je u primarnoj proizvodnji, iako dobit općenito nije visoka, samo pet posto tvrtki zabilježilo gubitak, a deset od ukupno 51 imalo je pad prihoda u odnosu na godinu ranije. U proizvodnji hrane taj je postotak nešto veći, pa je 21 posto tvrtki imalo gubitak, a 22,4 posto pao je prihod u odnosu na 2010. godinu. No uvjerljivo najgora situacija je u industriji pića, gdje je čak deset od 24 tvrtke, odnosno 41,6 posto, imalo i gubitak i pad prihoda.

Iako je, dakle, osim proizvodnje pića koju je uzdrmao pad potrošnje, prehrambena industrija i dalje jaka i predstavlja jedan od glavnih stupova hrvatskoga gospodarstva, ni u njoj, čast iznimkama, trendovi nisu ohrabrujući. Pobjedne kompanije jednostavno nisu dovoljno napravile na unutarnjem restrukturiranju i prilagođavanju kriznim uvjetima, a posebno na internacionalizaciji poslovanja i širenju na nova tržišta. Iako su jaki na domaćem tržištu, hrvatske je prehrambene proizvode, ako ne računamo tržište bivše Jugoslavije, gotovo nemoguće pronaći na policama trgovačkih lanaca u inozemstvu. One koji se nisu na vrijeme prilagodili i preorijentirali ne čekaju baš lagana vremena. Izlazak iz Cefte znači da će izgubiti sadašnji položaj i postati nekonkurentnije na tržištima regije gdje su jedino nešto izvozili, a domaće, od 1. srpnja iduće godine, europsko tržište za mnoge će biti prezahtjevno. S druge strane, konkurencija će bez ikakvih ograničenja dolaziti na ovo malo i sve siromašnije tržište pa će i prihodi, a posebno dobit padati i topiti se u cjenovnom iscrpljivanju. Da bi i dalje ostali jaki, domaći vladari hrane i pića moraju se stoga okrenuti investiranju i dizanju konkurentnosti te osobito internacionalizaciji. Bolje ikad nego nikad.