-
Turistička industrija mnogo očekuje od novog ministra. Od 1. siječnja smanjuje se i PDV za dio turističkih usluga. Hoće li promjene PDV-a na neki način zahvatiti i vašu industriju? – Ne, neće, nažalost. To nam je bolna točka, ali taj problem počinje od toga što se rent-a-car danas uopće ne spominje kao djelatnost u sklopu Zakona o pružanju turističkih djelatnosti. Tek se borimo za to da uđemo u tu kategoriju.
-
Kako to da niste prepoznati kao dio turizma? – Sigurno je da se bavimo turističkim poslom jer više od 90 posto prometa rent-a-cara u Hrvatskoj, kao i u većini sredozemnih zemalja, ostvaruje se u turizmu. U svijetu je to drukčije, riječ je o 50-ak posto iako rent-a-car zapravo podrazumijeva turizam. Međutim, u Hrvatskoj je uvijek bilo ovako, otkako je rent a cara. Definicija turizma jest da osoba nije u svome mjestu boravka, a 90 posto korisnika rent-a-cara također nije u svome mjestu boravka. Rent-a-car neodvojiv je dio turističke ponude, programi ‘fly-drive’ jedna su od osnovnih turističkih ponuda. Kako to da nismo prepoznati? Slabo smo umreženi, nemamo ni udrugu, zato možemo kriviti samo sebe.
-
Ali to bi se uskoro trebalo promijeniti? – Oformili smo radnu skupinu u Udruzi hrvatskih putničkih agencija. Istina je da svatko ima svoje interese i da rent-a-car kao struka nema previše veze s agencijama, ali važno nam je da smo uspjeli u tom koraku. Upravo smo izradili statut pa se nadam da ćemo ovaj put uspjjeti. Zapravo, svejedno nam je na koja ćemo vrata ući, važno je da uđemo. Udrugu nam treba da bismo se mogli boriti za svoje interese. Već sedam-osam godina pokušavamo osnovati strukovnu udrugu, pokušali smo i s pomoću Hrvatske gospodarske komore, ali nemamo komu osim sebi zamjeriti što dosad nismo uspjeli u tome.
-
Kakve su reakcije s druge strane, u Ministarstvu turizma? Hoćete li uspjeti promijeniti zakon i biti priznati kao turistička djelatnost? – Reakcije ćemo tek vidjeti, nadam se da će shvatiti da je riječ o pogrešci. Poslao sam cijelu seriju spisa Europske unije u čijim turističkim statistikama nakon hotela dolazi najprije rent-a-car pa sve drugo. Vjerujem da će se nakon 1. srpnja sljedeće godine propis ionako morati uskladiti. Upravo se izrađuje prijedlog nacrta zakona o pružanju turističkih usluga pa pokušavamo osigurati da se nađemo u njemu. Pozitivno je što su reakcije dobre, ali nije dobro što smo uključenje rent-a-cara morali inicirati mi, da Ministarstvo nije samo shvatio da jedna od osnovnih turističkih djelatnosti nije uključena u zakon. Zanimljivi smo jer imamo 500-tinjak milijuna godišnjeg prihoda, stoga će, ako nam se prizna da smo turistička djelatnost, u statistici automatski porasti i postotak bruto domaćeg proizvoda koji se ostvaruje od turizma.
-
Što bi industrija rent-a-cara dobila da se stavi u taj zakon, bi li to onda bio tek početak borbe za bolje uvjete? – Da. To je prvi korak jer zasad nas ne prepoznaju kao ono što jesmo. Banke, naprimjer, misle da smo u problemima koje zbog krize imaju autokuće. Istina je, zapravo, da mi s autobranšom i njihovim problemima imamo veze koliko i hotelijeri s problemima proizvođača namještaja. Mi smo, zapravo, najsličniji hotelijerima, jer kao što oni imaju sobe koje iznajmljuju na noć, tako i mi imamo automobile koje iznajmljujemo na dan.
90 posto prometa rent-a-cara ostvaruje se u turizmu
I vaša struka pati od svih boljki domaćeg turizma: kratkotrajnosti sezone, visokih fiksnih troškova… – Da. Mi smo, zapravo, poput hotela. I mogli bismo, kao što radi 80 posto hotela, zatvoriti zimi. Ipak, položaj nam je utoliko bolji jer s autobranšom uspijevamo dogovoriti nabavu više vozila na kratki rok, dakle do šest mjeseci. Manji postotak flote nabavljamo na leasing-ugovore do dvije godine, a ostatak na kraće razdoblje, što nam pomaže da smanjimo fiksne troškove. Budući da je autosalonima jako pao promet, oko pet tisuća novoregistriranih vozila koja idu u rent-a-car svake godine danas je i više od 10 posto njihova poslovanja, tako da blisko surađujemo s autokućama.
Koliko je rent-a-car danas važan kao dio turizma? – Ne zavaravamo se, naša branša nije ključna za domaće gospodarstvo. Ipak, uzmu li se podaci o 10 posto nabave novih vozila i više od stotinu milijuna kuna poreza na dodanu vrijednost na godinu te svi naši zaposleni – nismo ni beznačajni. U Hrvatskoj ima oko 125 tvrtki za rent-a-car koje ostvaruju manji ili veći promet, od kojih je 50-ak ozbiljnih, koje se tim poslom ne bave usput. Ukupno je, zapravo, 10-ak velikih igrača na tržištu, od kojih pola posluje pod franšizom globalnih kompanija, a pola tvrtki ima vlastiti brend. Svaka od njih zimi ima više od stotinu vozila, a ljeti više od 500, i na njih otpada više od 75 posto tržišta. Naravno, ima i lokalnih tvrtki koje dobro rade, ali one imaju uglavnom od 50 do 1000 vozila.
Zapravo, u ljetnim mjesecima mogli biste imati i mnogo više, kao i hotelijeri? – Autobranša nam ne može dati 10.000 vozila na šest mjeseci jer ih poslije ne može prodati, zato smo ograničeni time koliko doista možemo nabaviti. Ali da, 1. kolovoza prebukirani smo kao i hoteli. Na seminarima unaprijed obrazu- jemo ljude, dajemo im bonove za piće ili hranu koje oni daju klijentima kako bi pričekali vozilo koje se vraća, ide brzo na pranje i odmah u ruke novome vozaču. U ljetnim mjesecima svi radimo punom parom, ali sezona na Mallorci, pa čak i u Austriji, traje 10 mjeseci, a kod nas ne. Uz dužno poštovanje, ne treba mi studija da mi objasni da je kratka sezona osnovni problem domaćeg turizma. Tko god iznajmljuje bar jednu sobu, zna što znači 56 dana, što 42, a što 100 dana. Dragi Bog nije nam dao sunce koje ima Tenerife. Situacija se neće promijeniti osim ako mi nešto ne učinimo. Budući da ne možemo promijeniti klimu, za dodatna dva do tri mjeseca, koliko nam treba za uspjeh, nešto ćemo morati napraviti da kao država promijenimo svoju ponudu.
Kakva vam je bila ova sezona? Što očekujete od sljedeće? – U jedan smo ili dva posto svojih predviđanja i zadovoljni smo rezultatima. Zimi nedostaje likvidnosti u domaćim gospodarskim kretanjima koja bi onda i nama pogodovala. U tome očekujemo povrat posla tvrtki koje su se prije nekog vremena odlučile za nabavu flote i operativni leasing. Mnoge od njih shvatile su da to nije bila tako dobra odluka jer, iako se u dobrim vremenima činilo da leasing na pet godina nije problem, kad su došla lošija vremena, pokazalo se da dio te flote zapravo nisu trebale uzeti. Posljednjih godinu dana ti se klijenti vraćaju jer dio toga prirodno pripada rent-a-caru, koji je fleksibilan. Od turizma očekujemo četiri-pet posto godišnjeg porasta.
