Umjesto 556 gradova i općina Hrvatskoj treba 140 lokalnih jedinica

Nova teritorijalna jedinica imala bi 80-ak milijuna kuna godišnjih prihoda i svaka od pet planskih regija bila bi ‘teška’ milijardu kuna na godinu.

Predsjednik Josipović nedavno je na konferenciji ‘48 sati’ pred dvjestotinjak građana, načelnika i poduzetnika iznio stajalište o potrebi razmatranja drugačije organizacije države, odnosno teritorijalnog ustroja, te zapravo pogodio bit problema današnjeg lokalnog razvoja, neadekvatne teritorijalne organizacije.

Tom stajalištu, procjenama i ocjenama pridružujem već iznesene ocjene građana, poduzetnika, stručnjaka, ali i službene procjene kako javna uprava i javni sektor nisu dovoljno učinkoviti i nemaju razvijene kapacitete da odgovore na zahtjeve moderne javne uprave. Opća razina kompetencija relativno je niska s obzirom na specifične zahtjeve takve uprave, potreba primjene najbolje prakse EU i modela dobrog upravljanja.

Prosječni prihodi od poreza u gradovima bez Zagreba po stanovniku u godinu su dana pali za oko šest posto (s 1907 kuna u 2010. na 1788 kuna u 2011.). Samo u sedam županija gradovi imaju iznadprosječne prihode od poreza. Ukupno je to 65 od 127 gradskih sredina, računajući i Grad Zagreb. U tim gradskim sredinama prema popisu iz 2011. živjelo je gotovo 45 posto ukupnog stanovništva. Logična je posljedica tih pokazatelja koncentracija poduzetnika. Najviše ih je na području Grada Zagreba – 32.144, odnosno 32,6 posto. U Zagrebu i još pet županija (Splitsko-dalmatinskoj, Istarskoj, Primorsko-goranskoj te Zagrebačkoj) više je od dvije trećine poduzetnika.

Od 2008. do 2011. prihodi poslovanja bili su manji za 16 posto, a ulaganja u dugotrajnu imovinu smanjena su za čak 45 posto. Moglo bi se reći da se lokalna samouprava u krizi okrenula sama sebi, rastu tekućih rashoda, odnosno politizaciji umjesto inovativnosti. Uloga lokalne samouprave pak trebala bi se seliti s političke na upravnu i razvojnu radi uporabe lokalne inicijative, kreativnosti i autonomije u strateškom planiranju razvoja. Globalna kretanja, Europska unija, ekonomska kriza i sve teži oblici poslovanja usmjeravaju lokalnu državu prema traženju novih rješenja, međusobne suradnje, kompetencije u stvaranju vlastitog identiteta u privlačenju investicija. To zahtijeva angažman ne samo financijskih kapaciteta nego i organizacijskih, upravnih i stručnih. Zadaci lokalnog i regionalnog razvoja u svjetlu ulaska Hrvatske u EU i važnosti regionalne politike, gledano kroz apsorpcijski kapacitet, preveliki su za većinu jedinica. Male jedinice, one s manje od 3000 stanovnika, njih 393, i još 89 koje imaju do 10.000 stanovnika to sigurno nisu u stanju.

Prema popisu iz 2011. u gradovima živi više od 70 posto stanovništva. Više od tri četvrtine ukupnog broja gradova, njih 98, ima do 20.000 stanovnika i u njima živi približno 29 posto ukupnoga gradskog stanovništva. Čak 60 gradova ne zadovoljava populacijski kriterij za dobivanje statusa grada od 10 tisuća stanovnika. Dakle, 47 posto gradova svoj je status dobilo iznimno prema kriteriju. Budući da je fiskalni kapacitet povezan s brojem stanovnika, količina i kvaliteta usluga koje mogu pružiti jedinice te mogućnosti zaposlenja razlozi su napuštanja malih jedinica i odlaska u gradove ili u jedinice u njihovoj neposrednoj blizini.

Gotovo sve male jedinice većinu javnih usluga osiguravaju javnim službama susjednih gradskih sredina. Njihove potrebe (obuhvat i broj stanovnika) nisu dovoljne za racionalnu organizaciju javnih službi. Ovise i o financijskoj pomoći središnje države. U tim uvjetima ne može se govoriti o autonomiji većine lokalne samouprave. Čelnici su okrenuti prema izvoru financijskih sredstava, središnjoj državi, političkoj strukturi na vlasti, gdje prestaju svaka autonomija, kreativnost i uloga građana u participaciji u javnoj politici.

Sadašnji sustav obilježava prevelika složenost teritorijalne organizacije, njezina nedovoljna stabilnost, neuravnoteženost, nedovoljna efikasnost, slabi razvojni potencijali te osiguranje centralističkog upravljanja zemljom. Tek stvaranjem takve organizacije koja će omogućiti provedbu istinske, političke decentralizacije stvaraju se uvjeti za efikasnu i kvalitetnu javne uprave, povećanje kapaciteta lokalnih jedinica, veće uključivanje građana u kreiranje javne politike, podizanje razine transparentnosti i odgovornosti lokalnih vlasti. Takva organizacija na osnovnoj razini mogla bi se sastojati od oko 140 jedinica s prosjekom od 21 do 27 tisuća stanovnika te pet (planskih) regija na regionalnoj razini, nositeljica regionalne politike. Već grupiranjem prihodi jedinica porasli bi na 80-ak milijuna kuna po jedinici te oko milijardu kuna po regiji. Hrvatskoj je nužna nova energija za upravljanje lokalnim i regionalnim razvojem.

Patuljaste jedinice lokalne samouprave većinu javnih usluga osiguravaju putem javnih službi susjednih gradskih sredina. Ovise i o financijskoj pomoći središnje države. U tim uvjetima ne može se govoriti o autonomiji.