Crni petak karneval kapitalizma

Crni petak prvi je dan razuzdane potrošačke groznice koja će trajati sve do božićnoga orgijastičkog vrhunca kad se kupnjom svega i svačega doseže kulturna srž ljudskog poslanja na Zemlji. Samo toga jednog, najcrnjeg petka od svih petaka u godini Ameri potroše desetak hrvatskih državnih proračuna, a u prosincu njihovi trgovci obrnu i do 40 posto godišnjeg prometa.

Počet ću ipak s četvrtkom. Svakoga četvrtog četvrtka u studenome u SAD-u je Thanksgiving Day – Dan zahvalnosti. Odabran je četvrti valjda zato da ne može pasti na trinaesti. Jedini je to dan u godini kad ništa ne radi i kad se čak i kruh treba kupiti dan prije. Ali taj jednodnevni smiraj konzumerizma ipak više sliči apstinencijskoj krizi ili pak hvatanju daha za sumanuti Crni petak koji slijedi odmah sljedeći dan, a koji je pravi karneval kapitalizma, kad šoping-centri orgijaju popustima, akcijama, maštovitim marketinškim lucidnostima, zavodljivim trgovačkim zamkama, kad svi mediji rasprijušu psihotičku šopingholizaciju.

Treba imati konjska muda i pandin karakter da se othrvate tom draškanju niskih strasti, da preživite taj džepocid i ostanete normalni. Crni petak također je prvi dan razuzdane potrošačke groznice koja će trajati sve do božićnoga orgijastičkog vrhunca kad se kupnjom svega i svačega doseže kulturna srž ljudskog poslanja na Zemlji. Samo toga jednog, najcrnjeg petog dana od svih petaka u godini Ameri potroše desetak hrvatskih državnih proračuna, a u prosincu njihovi trgovci obrnu i do 40 posto godišnjeg prometa.

Kao da je barometar, pardon profitometar, Crnim petkom testiraju se i strategije za preostali dio jesensko-zimske sezone. Ako Crni petak trgovcu prođe dobro, ne mora on, ko ludak na tripu, svoje cijene čak ni rušiti, nego može odgađati objavu većih popusta, odgađati orgazmiranje čak i do Božića. Međutim, ako mu Crni petak baš ne bude uvjerljivo ‘deep black’, nego bude nekako siv, to mu je alarm za totalnu cjenovalnu spustačinu i histeričnu rasprodačinu ne bi li se ikako riješio robe do Božića.

Nakon Crnog petka trgovcu ili se smrači pred očima ili osvane u profitu od kojeg živi mjesecima. Nije zato neobično što trgovci opsjednuto smišljaju kako da taj petak što više rastegnu, preprave, naštuklaju. Da je njima dati na volju, spojili bi oni Crni i Veliki petak.

Prošle je godine izbila ozbiljna frka jer su neki nestrpljivi trgovci otvorili svoje prodavaonice čim je otkucala ponoć, kad više nije bio četvrtak, ali petak još nije osvanuo. Bunili su se i kupci i prodavači jer im je tako poremećen uhodani tajming obiteljskog praznovanja. Ipak, tradicionalne su vrijednosti na kraju ustuknule pred imperativom profita. Što prije otvoriš, prije ćeš utržiti profit. Uostalom, govorili su trgovci, mladi žive noću, a komu je normalnome do toga da se u cik zore Crnog petka ustaje i marmuran cupka u redu na blagajni?

Tako su od ove godine, radeći non-stop od deset navečer u četvrtak do deset navečer u petak, ukrali trgovci četvrtku samo dva sata, ali dobili su zato dvije večernje špice. Računica je pokazala da je taj prošlogodišnji eksperiment bio dobar potez. U robnoj kući Macy na Manhattanu, naprimjer, lani je u četvrtak navečer čekalo da uđe čak 9000 zaluđenih, a u petak ujutro takvih je bilo ‘samo’ 7000. Prijašnjih godina većina velikih kuća otvarala je u pet ujutro, ali ove godine sve otvaraju cijelu jednu smjenu prije.

Uz hrpetine podataka o psihologiji i navikama potrošača i uza softere koji predviđaju budućnost prilično precizno formirale su se dvije osnovne strategije za Crni petak. Jedna je: prodaj što prije sve što imaš što jeftinije; a druga: polovici robe spusti cijenu i nadaj se da će potrošač ubaciti u košaricu i ponešto od onoga što nije na sniženju.

Crni petak jest i za život opasan dan. Mediji su puni horor-priča iz prijašnjih godina. Tako je 2008. u Wal-Martu na Long Islandu u 4.55 sati stampedo od 2000 kupaca u adrenalinskoj ekstazi namrtvo pregazio jednog zaposlenika. Policija je isprva namjeravala isprazniti trgovinu, ali prestrašila se razularenih potrošača izbezumljenih od cjelonoćnog čekanja pred vratima pa je hrabro ustuknula. Također u Wal-Martu, prošle je godine trudnica u osmome mjesecu pobacila zbog suzavca koji je jedna inače plaha i miroljubiva građanka bacila da onesposobi potrošačku konkurenciju. Bitka se vodila za kotu s videoigricama. Suzavac je, inače, prilično često oružje za kojim najčešće posežu žene. Jedna je tako, opet u Wal-Martu, iz stroja izbacila čak dvadeset ljudi neprijatelja.

Pretprošle godine, valjda opet u Wal-Martu, u crnopetkovno praskozorje dvije su se žene posvadale zbog nekih igračaka, a onda su u sukob uskočili i njihovi muževi, izvadili pištolje i pobjijali se. Na histerične pretnje da će poubijati cijeli dućan više se nitko ne obazire – to se nekako smatra dijelom oduška što je život konačno postao vrijedan življenja. Nikolabiranje se više ne evidentira. Medijima je spomena vrijedno samo onda kad nakon Crnog petka trgovcima se ili smrači ili osvane u profitu od kojeg žive mjesecima. Zato smišljaju kako taj petak što više rastegnuti.