Ideja o nižem PDV-u na hranu je super, ali sada nije provediva

Duh treće smjene u hotelu najbolje se može osjetiti oko ponoći, kad se ‘stisavaju’ svjetla, sve utihne i postane intimnije. Takva atmosfera ljude više smiruje nego što potiče, gotovo u pratnji laganih zvukova piana za noćnim barom. Noćne su prijave gostiju rijetke, osim za slijetanja posljednjih zrakoplova. Koliko god zagrebački vrhunski hoteli planirali zabavne tematske večeri, koje možda prolaze kod domaćih gostiju (ako je program pogođen i dobro marketinški pokriven), u njima uglavnom odsjedaju stranci, koji od gradskih hotela ne očekuju zabavu, nego smještaj za jednu noć ili nekoliko njih.

Simpatičan i karizmatičan Antun Kirasić, posao noćnog recepcionara u zagrebačkoj Esplanadi radi osam godina, a u istom hotelu zaposlen je čak 42 godine. Noć, kaže, ima posebne čar, no sjeća se i da je nekad u metropoli bilo nekako mirnije i usporenije. Gosti se u Esplanadi prijavljuju najkasnije do 1.30 sati, nakon čega nastupa smiraj. Tu i tamo netko naruči poziv za buđenje ili dođe zatražiti četkicu za zube. Noć je rezervirana za pripremu soba za ranije ili VIP-goste te organizaciju nabave za goste s posebnim željama. Stara je dama 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća bila omiljena među Talijanima koji su u nju dolazili uživati. Nerijetko su tome dojmu pridonosile escort-dame, bilo u funkciji prijateljica noći bilo špijunki. Danas toga više nema, u hotel uglavnom dolaze poslovnjaci.

• Preko dana gosti žele znati koje kulturne znamenitosti mogu posjetiti, a večernji su upiti malo drukčiji. Svi vole čuti da je Zagreb siguran grad, a ja volim reći da je to krasan grad i danju i navečer. Iza ponoći već imam priličnih dvojbi kamo poslati goste. Malo gostiju inzistira na tulumarenju. Ako gost izlazi nakon jedan ujutro, pitamo ga je li ponio karticu, damo mu broj mobitela i kažemo da nas nazove kad se namjerava vratiti kako bismo mu osigurali povratak u hotel – govori Kirasić.

Sjetio se i situacije otprije dvadeset godina kad je nakon ponoći gost radi žene poželio kupiti gitaru i nešto joj odsvirati, no sve je bilo zatvoreno pa je Antun skočio kući po svoju.

• Takve geste gostu djeluju prijateljski, a riječ je samo o tome da date malo više od sebe. Mi dečki u noćnoj prošli smo školu koja nas je naučila da za gosta nekaj moramo izmisli. Svi u noćnoj ovisimo jedan o drugome: od čistačice, recepcionara, ‘room servicea’, svi smo ekipa koja se brine, ponajprije za sigurnost – objašnjava Antun.

U hotelu je počeo raditi kao vratar i s postupnim penjanjem po ljestvici mnogo je toga naučio od kolega. Kad tomu pribrojimo njegovo iskustvo, shvaćamo da danas nema te škole i treninga koji mogu zamijeniti staru školu ophođenja prema gostima. Zato se u svakom vrhunskome svjetskom hotelu uvijek nađe sjedište gospodin koji uči mlade, bez obzira na to što kažu udžbenici u kojima su strogo propisani standardi. Kad se cijeli grad počne buditi i pripremati za nove izazove, Antun završava smjenu, obvezno ode u kafić popiti kavu, prolistati novine pa na počinak.