Neostvariv ovogodišnji plan

Čekivati drastične promjene u nekoliko mjeseci nove uprave u kompaniji znatno oštećenoj nemarom i korupcijom kao što je HEP malo je pretjerano. Zbog toga danas ima stara postrojenja, kadrovska slika je loša, a ni financijska sposobnost nije najjača strana. No ako ćemo suditi prema najavama i ambicijama nove uprave na čelu s predsjednikom Zlatkom Koračevićem, nimalo nije pretjerano očekivati postupno mijenjanje krvne slike elektroprivrede.

Za sada su troškovi plaća smanjeni, dugovi dobavljača srezani, ali poraslo je kratkoročno zaduženje kod banaka i sve je teža naplata od kupaca za potrošenu struju. To nije, budimo realni, ni uspjeh ni mana nove uprave, koliko rezultat opće situacije. Ova je godina ‘potrošena’, i to na financijsko stabiliziranje grupe, stvaranje preduvjeta za kompleksno restrukturiranje, pripremu investicija i treći energetski paket.

No sljedeća bi godina mogla u znatno snažnijoj mjeri pokazati promjene smjera razvoja kompanije, bilo pozitivne, bilo negativne.

• Ono što je sigurno i na čemu ova Uprava intenzivno radi su promjene. Moramo se promijeniti, o tome nema uopće razgovora. Sve se aktivnosti trebaju intenzivirati i ubrzati, ali svaki put negdje…

Jest smanjiti broj ljudi za 3000, što kroz prirodan odljev, što kombinacijom poticajnih mjera. Riječ je procesu koji se temeljito priprema, napravili smo i anketu među zaposlenicima, prema kojoj je više od 2000 ljudi izrazilo želju da završi svoj radni vijek u HEP-u. Iz cijelog niza razloga ne možemo segmentirano raditi. Ne znači da smo nesposobni ako nismo ove godine otpustili 1000 ljudi – naglašava Koračević.

Sva najveća društva napravila su ili su u postupku izrade nove sistematizacije radnih mjesta prilagođene organizacijskoj strukturi, koja kreće s početkom godine i to najprije u distribuciji pa prijenosu i proizvodnji. Istovremeno uključuju 350 odjela s jednim zaposlenikom i očekuju da će do kraja 2013. izbalansirati koliko zaposlenih i na kojim pozicijama HEP doista treba. Procjenjuju da će trebati i 500-tinjak novozaposlenih, pa bi najkasnije u veljači trebao ići veliki natjecaj.

Sve je to ujedno i dio njihova Programa restrukturiranja za mandatno razdoblje, iz kojeg je jasno da je potrebno napraviti ogromne uštede, posebice na smanjenju broja radnika. Tomislav Čorak, principal u A. T. Kearneyju, smatra da bi osnova za restrukturiranje trebala biti smanjenje troškova nabave i povećanje efikasnosti upravljanja kapitalnim ulaganjima.

• Na drugom mjestu treba optimirati procese, ali ne s ciljem smanjenja broja ljudi nego povećanja zadovoljstva korisnika. To će samo po sebi zahtijevati brze i efikasnije procese, a tehnološki višak zaposlenih bit će posljedica, a ne cilj restrukturiranja – pojašnjava Čorak.

U Programu se procjenjuje i da će se na optimiziranju troškova poslovanja u četiri godine uštediti više od dvije milijarde kuna. To pak, vjeruje burzovni analitičar Roman Rinkovec, djeleće kao čista utopija.

• Već ove godine rezultati za prvih šest mjeseci jasno pokazuju da je nemoguće ostvariti plan prema kojem bi dobit grupe za 2012. bila 77 milijuna kuna. Objavljen je gubitak veći od 300 milijuna kuna, a i iznos procijenjenih ukupnih poslovnih prihoda od 14 milijardi teško je dostižan. K tomu, već se na pripremama investicija potpuno zakazalo, dosadašnje su uštede simbolične, a najnovije političke tenzije na relaciji SDP-HNS ne ostavljaju nadu da će se procesi ubrzati. Jedino dosad realizirano je poskupljenja – analizira Rinkovec.

No Koračević iznosi masu projekata koje su pokrenuli. Pripremaju paletu novih energetskih usluga, snažniji ulazak na tržište obnovljivih izvora, rađe na pripremi dokumentacije i pokretanju gradnje novih objekata snage 1500 MW: TE Plomin, HE Omla, HE Dubrovnik, HE Senj-Kosinj, plinske elektrane u Sisku i Osijeku, rekonstrukciji elektrane u Urinju na plin i revitalizaciji HE Zakućac. To je investicijski ciklus od dvije milijarde kuna kojim nastavljaju istim tempom i nakon odlaska ‘energetskog mantraša’ Radimira Čačića. Iako, pojedinci vjeruju da će sada Uprava mnogo teže realizirati zamišljene velike projekte.

• Ne vidim nikoga na političkoj sceni tko bi s toliko žurtrine mogao davati političku podršku takvim projektima. U HEP-u već dulji niz godina djeluju insajderi koji opstruiraju projekte, a sve u cilju kako bi slabi HEP postao što jeftinija privatizacijska lovina – otkriva inženjer Matko Utrobičić, koji je do sada koordinirao radove na više projekata u HEP-ovu Prijenosnom području Split.

Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija nedavno je objavio i trenutačni status najvećih projekata – ‘prolongirana realizacija za 2013.’. Koračević uvjerava da je došlo do nespretnog izražavanja te ponavlja da se sve odvija prema planu i u skladu s rokovima. Posebno mu je drago, kaže, što je dobio informaciju da potencijalni partneri u Plominu obilaze i hrvatske tvrtke.

• Uza sve probleme koje smo naslijedili, intenzitet u realizaciji investicija bit će minimalno 20 posto bolji nego prošle godine. Očekujemo da će na kraju 2012. vrijednost investicija iznositi 2,7 milijardi kuna – ističe Koračević, dodajući kako vjeruje da Hrvatska za pet, šest godina može postati energetski neovisna, što je moguće gradnjom novih kapaciteta, eventualnom akvizicijom u okruženju i dizanjem energetske učinkovitosti.

Predsjednik sindikata TEHNOS Denis Geto vidi pak paradu za javnost. Dok je to samo priča bez vidljivih dokaza, naglašava, nitko u to ne vjeruje i ne treba vjerovati. Smatra da je upravljački kadar ‘u banani’, pa i da su priče o HEP-u kao velikom regionalnom igraču prošlost. Vizija je, naime, da HEP postane hrvatski energetski lider s rastućim udjelom na regionalnom tržištu proizvodnje, opskrbe i trgovine električnom energijom. Stoga intenzivno rade i na nekoliko projekata u regiji, a ušli su i na listu strateških partnera za daljnji razvoj projekta termoelektrane u Tuzli. Potencijale vide i u rasvjeti, pokreću vlastitu bilančnu skupinu i kreću direktno na tržište kupovati plin, a do svibnja 2013. očekuju i novi preustroj sukladno trećem energetskom paketu.

• Radimo preustroj HEP-a prema modelu ITO, utvrđujemo točke razgraničenja između prijenosa i proizvodnje te prijenosa i distribucije. To se moglo i prije, ali osim suše, tvrtke u kolapsu i nepripremljenih investicija ovu upravu dočekalo je i to – govori Koračević.

Moglo se svašta prije, stoga je itekako važno da se sve najavljeno ne realizira kasnije ili, u još gorem slučaju – nikad. Možda je suludo očekivati renesansu u elektroenergetici, ali bilo bi realno očekivati radikalne promjene, s kojima se ionako debelo kasni.